Fikhske teme - Izazovi i odgovori: Namaski vadžibi i sehvi-sedžda

Gošća novog izdanja emisije Radija BIT "Fikhske teme - izazovi i odgovori", a koju vodi hfz. Mubina Suljić-Solo, bila je profesorica fikha u Elči Ibrahim-pašinoj medresi u Travniku Lejla Bešo-Haskić.

Na početku razgovora, profesorica Bešo-Haskić je uvela slušatelje u objašnjenje termina vadžib i razliku između termina vadžib i farz.

- Prema mišljenju većine islamskih učenjaka, vadžib i farz su dva sinonima i nema nikakve razlike među njima. Dakle, ta dva sinonima predstavljaju radnje koje se moraju izvršavati, a iz čijeg neizvršavanja proističe kazna na budućem svijetu. Ipak, unutar hanefijskog mezheba postoji mala razlika između termina vadžib i termina farz, a koja se ogleda u tome da za djelo koje ima stepen farza postoje kategorički i eksplicitni dokazi iz Kur’ana i mutevatir hadisa, dok se vadžib temelji na spekulativnim, odnosno, preovladavajućim argumentima. S tim u vezi, osoba koja negira farz izlazi iz vjere, a osoba koja negira vadžib, na neki način, ostaje vjernik, ali dobija kategoriju velikog griješnika - rekla je profesorica Bešo-Haskić.

Nakon uvoda, osvrnula se na centralnu temu same emisije - namaski vadžibi.

- Namaski vadžibi predstavljaju radnje u namazu koje se moraju izvršavati i ukoliko dođe do njihovog izostavljanja tokom namaza moramo učiniti sehvi-sedždu. S druge strane, vadžibi u namazu upotpunjavaju namaske ruknove. Sve te radnje skupa povećavaju vrijednost samog namaza - istakla je Bešo-Haskić.

Nakon toga, pobrojala je i objasnila namaske vadžibe.

- Namaski vadžibi su: izgovariti riječi “Allahu ekber” prilikom iftitahi tekbira; proučiti Fatihu na svakom rekatu; iza proučene Fatihe proučiti jedno kraće sure, tri kraća kur'anska ajeta ili jedan duži; obaviti spuštanje lica na tlo na propisan na čin, ravnomjerno dotičući licem i nosem tlo; nakon klanjanja dva prva rekata, kod četverorekatnih namaza, obaviti propisano prvo sjedenje u trajanju koliko je dovoljno da se prouči Ettehijatu; pri prvom sjedenju, nakon otklanjana dva prva rekata proučiti Ettehijatu; nakon proučenog Ettehijatu, na prvom sjedenju, ustati na sljedeći, treći rekat; nakon obavljene druge sedžde na prvom, odnosno trećem rekatu, ustati na sljedeći rekat; kod podnevskih i ikindijskih farzova, Fatihu i suru imam uči u sebi; kod noćnih namaza: akšama, jacije i sabaha, Fatihu i suru imam uči naglas, na prva dva rekata; muktedija je obavezan imama pratiti u sebi dok ovaj uči naglas Fatihu i suru; nakon završetka namaza predati selam, svejedno da li se klanja samostalno ili u džematu; kod vitr-namaza, nakon proučene Fatihe i sure, proučiti Kunut-dovu; kod bajramskih-namaza, proučiti šest tekbira, tri na prvom i tri na drugom rekatu; namaz klanjati po principu ta’di-l-erkana, što znači svaki namaski dio obaviti na umjeren način, niti žureći niti pretjerano otežući; i na kraju, ako se nenamjerno izostavi krivo obavi koji namaski vadžib, izvšiti postupak pokajanja i ispravljanja učinjenog previda (sehvi-sedždu) - objasnila je profesorica Bešo- Haskić.

Također, se osvrnula i na drugi dio teme, sehvi- sedžda.

- Sehvi-sedžda je radnja kojom se nadomješta izostavljanje jednog ili više namaskih vadžiba. Riječ sehv znači previd, zaborav ili greška. Ako se izostavi namaski vadžib, a ne učini sehvi-sedžda, namaz nije ispravan. Sehvi-sedžda se sastoji od dvije dodatne sedžde, a koje učinimo nakon posljednjeg sjedenja u namazu. Dakle, kada predamo selam na desnu stranu, izgovorimo tekbir i učinimo dvije dodatne sedžde, nakon čega ponovo učimo Et-tehijatu, salavate, dovu te predajemo selam na desnu, a potom na lijevu stranu - kazala je Bešo-Haskić.

Cijela emisija je dostupna na ovom linku.

(Asim Zukić / Preporod.info)