Srce kao kuća: Paralele između duhovne čistoće i svakodnevnog života
Vjera i svakodnevni život često su isprepleteni na načine koje možda ne primjećujemo.
U mnogim jednostavnim stvarima koje gledamo i primjećujemo, ako dublje razmislimo, možemo uočiti snažne duhovne poruke koje nas podsjećaju na važnost vjere u našem životu.
Zbog toga, u ovome tekstu želim da napravimo paralelu između te jedne ovodunjalučke stvari koju mi ljudi volimo i našeg srca – prebivališta najdragocjenijeg dara koji posjedujemo, našeg imana, odnosno vjerovanja.
Naime, nije ni grijeh ni greška da čovjek voli ovaj svijet i njegove blagodati, sve dok ga ta ljubav ne udaljava od viših i važnijih ciljeva koje Milostivi Allah od njega očekuje da ispuni.
Mnoge stvari volimo, a među njima se izdvaja jedna koja je posebno značajna, a za koju je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da je među lijepim ukrasima ovoga svijeta.
To su, naravno, naše kuće. One su simbol smiraja, udobnosti, topline i zaštite – svega onoga što život na ovom svijetu čini lijepim i vrijednim. Te kuće, zar ne, svi mi, manje-više, brižno pazimo, uređujemo, ukrašavamo i štitimo od raznih šteta i neugodnosti – kako materijalnih i fizičkih, tako i od loše atmosfere, narušenih odnosa ili negativnih emocija.
Gotovo najveći dio svog vremena posvećujemo tim kućama, pa zato naš narod u vezi s tim lijepo kaže: ‘Kuća se pravi i uređuje čitav život.’
Imajući u vidu navedeno, usporedit ćemo naš odnos prema kući i prema našem srcu. Jer, ne zaboravimo, srce je kuća (bayt) u kojoj može prebivati iman, vjera, i sve one plemenite osobine koje krase čovjeka.
Međutim, ono također može postati stjecište negativnih i pokuđenih karakteristika, što se neminovno odražava na naše ponašanje, pa čak i na fizički izgled. Brinemo li dovoljno o tim svojim duhovnim kućama, našim srcima, kao što pazimo na ovodunjalučke kuće?
1. Čišćenje prašine u kući i čišćenje grijeha iz srca
S vremena na vrijeme, ako želimo da naša ovodunjalučka kuća odiše čistoćom, čistimo prašinu – bilo mi sami, bilo naše supruge, majke ili sestre. Međutim, važno je znati da i naše srce biva prekriveno ‘prašinom’ i da mu je potrebno redovno čišćenje. Ta ‘prašina’ su naši grijesi, mali ili veliki.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Svi sinovi Ademovi su grešnici, a najbolji su oni koji se najviše kaju.’
Ova izreka nas podsjeća da je ta prašina grijeha neizbježna, ali i da postoji način da je uklonimo. Metaforički rečeno, metla kojom čistimo srce jeste pokajanje. Što se više kajemo i što češće ‘čistimo’, naše srce postaje sjajnije i čišće.
Štaviše, nije potrebno ni počiniti grijeh da bi se insan kajao. To možemo usporediti s domaćicom koja čisti čak i kad je kuća već uredna. Kako tek onda ta kuća blista i presijava se?! Na isti način, ako svoje srce naviknemo na pokajanje, teško će se na njemu nakupljati prašina grijeha, a ako se i pojavi, odmah će biti uklonjena.
2. Ukrašavanje doma / uljepšavanje karaktera
Naše kuće volimo ukrašavati raznim detaljima. Sve to činimo kako bismo stvorili ugodan ambijent i omogućili tijelu i duši odmor nakon napornog dana. Kupujemo televizore, namještaj, lustere – pa da ne nabrajamo dalje. Slično tome, Allah od nas traži da ukrasimo i kuću zvanu srce. Ne možemo se zadovoljiti samo osnovnim “paketom i izgledom”.
Kao što dom treba ukrase kako bi bio lijep i ugodan za nas i druge, tako i srce trebaju krasiti plemenite osobine poput iskrenosti, ljubaznosti i bogobojaznosti. Samo tako će onda biti ugodno nama ali i ljudima oko nas.
Ebu Derda’, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Uistinu se znanje stječe učenjem, a blagost (dobroćudnost) se postiže nastojanjem da se bude blag. Onaj ko bude težio ka dobru, dobro će mu biti dano, a onaj ko se bude čuvao zla, od njega će biti sačuvan.”
Ovaj hadis nas uči da se vrline ne stiču preko noći već trudom i svjesnim zalaganjem, baš kao što se i dom uljepšava pažnjom i predanošću.
3. Popravak oštećenja u kući / popravljanje loših osobina
Kada se nešto u kući pokvari, odmah pristupamo popravci. Ne čekamo, već kontaktiramo majstora, a ako on ne može brzo doći, zovemo drugog, kako bismo što prije riješili problem. Srce, pak, svakodnevno je izloženo udarima i iskušenjima.
Mnogo puta uspijemo spriječiti da ono “poklekne”, ali kada se pojave slabosti, mane ili njegove “pukotine”, zašto čekati? Zamislite da vam pukne cijev u kući, a vi mirno sjedite i pijete kafu, kao da se ništa ne događa. Ima li to smisla? Naravno da nema.
Kada srce “poplavi” pod težinom grijeha ili tereta, moramo odmah pristupiti “popravci”, kako šteta ne bi bila još veća.
Ibn Omer, radijallahu anhu, kaže: “Kada omrkneš, ne čekaj jutro; a kada osvaneš, ne čekaj noć...” Ne čekajmo, odmah krenimo s popravljanjem sebe!
4. Osvjetljenje kuće / prosvjetljenje srca
Život u kući bez svjetla gotovo je nezamisliv. Postavljamo svjetiljke kako bi naš dom bio svijetao i ugodan. Bez svjetla, život bi se zaustavio već pri akšamu. Naše srce, također, treba svjetlo, a to svjetlo je namaz. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Namaz je svjetlo.”
Ako nema namaza, srcu nedostaje svjetla! Istina, možda ono dobije određeni sjaj kroz različita dobra djela koja činimo, ali to svjetlo je poput šibice, svijeće ili fenjera – ništa što bi trajno i u potpunosti osvijetlilo život i pokazalo nam pravi put.
5. Odlaganje smeća / ćišćenje srca od nečistoća
Kada se smeće nakupi u kući, trudimo se što prije da ga izbacimo – prvo do kante, pa potom do kontejnera. Zamislite samo da smeće ostane u kući danima. Nakon nekoliko dana, ne bismo mogli ni ući u dom zbog neugodnog mirisa.
Slično tome, naše srce ne trpi odgađanje čišćenja nečistoća. Mnogi ljudi, naprimjer, odgađaju davanje zekata. Čekaju posljednji trenutak, pa ili pogrešno obračunaju ili ga potpuno zaborave. Ulema kaže da čim se steknu uvjeti za davanje zekata i prođe godina, taj imetak treba podijeliti potrebnima. To je “nečisti” dio imetka – dio koji nas opterećuje dok ga ne odstranimo.
Što više odgađamo, više se ta "nečistoća" kvari i stvara teret na našim srcima i životima. Isto važi za sve druge obaveze. Redovno preispitivanje vlastitog stanja je nužno – nema mjesta zanemarivanju!
6. Gosti u kući / Allah u srcu
Kada nam se najave gosti, svaki član porodice požuri da kuću uredi i pripremi za njihov dolazak. Niko od nas ne želi da gosti zateknu kuću u stanju koje joj ne priliči. Čak i ako je kuća bila zapuštena danima, dolazak gostiju mijenja naš pristup uređenju doma.
No, koliko truda ulažemo da naše srce, kao Allahovu kuću, učinimo urednim i prihvatljivim? Srce je mjesto koje Allah neprestano gleda.
Muslim i Ibn Madža prenose od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Uistinu Allah ne gleda u vaše likove i vaš imetak, već gleda u vaša srca i vaša djela.“
Jesmo li zadovoljni stanjem svojih srca? Da li bismo voljeli da nas Allah, koji nas neprestano gleda, zatekne u ovakvom stanju? Svako neka porazgovara sa sobom o tome.
7. Pranje i zatvaranje prozora / čišćenje namjera i briga o srčanim “prozorima”
Kada peremo prozore, trudimo se da budu čisti kako bismo jasno vidjeli svijet oko sebe. Da li na isti način čistimo svoje namjere – kako bi naša djela bila iskrena i čista pred Allahom? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Djela se vrednuju prema namjerama, i svakome pripada ono što je namjeravao.“
Ako su naše namjere čiste, naše srce će također biti čisto, a djela ispravna i prihvaćena kod Allaha.
Također, zatvaramo prozore kako bismo spriječili da u kuću ulazi nečistoća, prašina, hladnoća ili vrućina. Oči i uši su prozori srca, i kroz njih ulaze slike i zvukovi koji oblikuju naše misli i osjećaje. Kakva je naša briga o tome?
Ako dozvolimo da naš pogled bude uprt u zabranjeno, ili da naše uši slušaju ružne riječi i ogovaranje, srce se puni prljavštinom. I, baš kao što ne želimo da nečistoća ulazi u našu kuću, tako bismo trebali paziti na to šta ulazi u naše srce kroz oči i uši.
Da li izbjegavamo gledanje sadržaja koji nam može narušiti vjeru ili duhovni mir? Pazimo li na ono što slušamo, izbjegavajući laži, ogovaranje i neprimjerene razgovore?
Briga za “prozore” našeg srca ključna je za očuvanje njegove čistoće.
8. Organizacija stvari / organizacija prioriteta
Kada uređujemo kuću, nastojimo da sve bude na svom mjestu – da vlada red i sklad. Da li smo tako organizovani i u svom životu? Dajemo li prednost stvarima koje su Allahu najdraže, ili se gubimo u nevažnim stvarima?
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Od ljepote čovjekovog islama je da ostavi ono što ga se ne tiče.“
Organizacija prioriteta u životu ključna je za zadovoljstvo i uspjeh – kako na ovom svijetu, tako i na ahiretu. Ako ne postavimo pravilne prioritete, lahko se možemo zateći u gubitku vremena i energije na stvari koje nemaju dugoročnu vrijednost. Prvo trebamo postaviti ciljeve koji su Allahu dragi, a sve ostalo, iako može biti korisno, ne smije nas odvlačiti od najvažnijih zadataka u životu.
Zaključak:
Naše kuće redovno čistimo, uređujemo i održavamo jer su one prostor u kojem živimo svakodnevno. Ipak, najvažnija “kuća” je naše srce – dom našeg imana, vjerovanja i ljubavi prema Allahu. Zato je od presudne važnosti da mu posvetimo pažnju, redovno ga čistimo od grijeha, ukrašavamo plemenitim osobinama i ispunjavamo iskrenim namjerama.
Molimo Allaha Uzvišenog da očisti naša srca od svih grijeha, da ih osvijetli imanom i dobrim djelima, te da ih ukrasi lijepim osobinama koje će nas približiti Njemu.
(Amar Čopelj/IIN Preporod)
