Sarajevo: Završena međunarodna konferencija "Srebrenica: Tri decenije borbe za istinu, pravdu, budućnost"

Međunarodna konferencija "SREBRENICA: TRI DECENIJE BORBE ZA ISTINU, PRAVDU, BUDUĆNOST" završena je panelima o žrtvama i svjedocima pred sudovima te o kolektivnom pamćenju genocida.

Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić podsjetio je na prvi problem s kojim su žrtve bile suočene nakon pada Srebrenice i počinjenog genocida.

– Mi kad smo izašli iz Srebrenice '95, nama prvo niko nije vjerovao. Nemojte sad da se mi ovdje nešto lažemo oko toga. Nama apsolutno niko nije vjerovao. Prvo, nisu vjerovali gdje smo bili tri i po godine. Drugo, nisu vjerovali u to što pričamo da se dogodilo. Treće, nisu nam vjerovali generalno na jednom idejnom nivou. Ko su ovi ljudi, šta ovi ljudi pričaju i gdje su tijela? Ako je sve to što kažete tako kako jeste, gdje su tijela? – podsjetio je Suljagić.

Uslijedila je borba za istinu i pravdu koju su predvodile upravo žrtve genocida.

Jedna od njih,  potpredsjednica Pokreta majke enklava Srebrenica i Žepa Kada Hotić, ističe da su se proteklih 30 godina domaći i međunarodni sudovi bavili uglavnom događajima iz 1995., zapostavljajući zločine koji su prethodili genocidu. 

– Srebrenica je bila pravi džehenem. Patila su djeca. Vjerujte, jedne prilike kad je moglo da dođe do nekakve humanitarne podjele, jedna curica je uzela krompir koji je bio za sjeme, prljav. Nije joj mati mogla oteti iz ruke, pojela je taj krompir. Toliko je to zaželjelo se nečega da pojede jer nije bilo ničega. Umiralo se od gladi. Da je bilo pravde i suđenja kako treba, sudilo bi se zašto smo bili bez struje, bez vode, bez hrane. Zašto smo bili okruženi da ne možemo ni pobjeći, a ne možemo se ni suprotstaviti. Nemamo sa čim. A još smo bili okruženi da ne možemo ništa, a zločinci nisu imali milosti nimalo. I to naše komšije, bez obzira da li su oni u Srbiji ili su naši domaći – prisjetila se Hotić.  

Zahvaljujući UN-ovoj Rezoluciji o genocidu u Srebrenici, 30 godina poslije je moguće širiti istinu i kroz obrazovni sektor i to ne samo u Bosni i Hercegovini već na globalnom nivou, pojašnjavaju iz Memorijalnog centra Srebrenica.

– Svakako da je itekako bitno, upravo zbog činjenice da mi ne možemo na nivou naše zemlje da učimo djecu na isti način. To govori upravo u prilog tome koliko je važna UN rezolucija i koliko će oni pružiti platformu za obrazovanje generacija koje svakako mogu upravo iskoristiti platformu Ujedinjenih nacija za učenje, jer 11. juli, kako je proglašen UN rezolucijom, nije samo dan sjećanja, to je doslovno i refleksija i učenje iz prošlosti. Vjerujemo da će ljudi koji obilježavaju na svjetskom nivou ovaj dan zajedno sa nama 11. jula upravo možda i željeti da više uče, i upravo one zemlje koje su se obavezale, koje su glasale za ovu rezoluciju i koje su se obavezale da će na nivou svojih zemalja pružiti taj obrazovni program i tu neku platformu gdje će učenici, studenti i svi oni ljudi koji zaista žele da znaju o dešavanjima '92. i '95. u BiH to naučiti zahvaljujući i ovoj rezoluciji koja je donesena u Ujedinjenim nacijama – istakla je Almasa Salihović, glasnogovornica Memorijalnog centra Srebrenica.

Učesnici Konferencije su i drugog dana upozorili na neadekvatan angažman Tužilaštva Bosne i Hercegovine u procesuiranju ratnih zločina.

Osim genocida u Srebrenici, podsjetili su i na slučaj Sarajevo safari, napominjući da ga istražuje pravosuđe u Italiji, dok je u Bosni i Hercegovini sve na čekanju.

– Kao što sam i rekao u diskusiji na panelu, mnogo puta sam bio u tužilaštvu i uvijek je bila neka obećavajuća nada od tih tužilaca da će raditi to što trebaju da rade. Međutim uvijek su iznevjerili, nikada u proteklom periodu nisu radili na tim predmetima – upozorio je Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva.

Međunarodna konferencija "SREBRENICA: TRI DECENIJE BORBE ZA ISTINU, PRAVDU, BUDUĆNOST" okupila je brojne žrtve i svjedoke ratnih zločina koji u proteklih 30 godina nisu dali nijedan iskaz u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine što, kako ističu, dovoljno govori o neefikasnom radu bh. pravosuđa u  procesuiranju ratnih zločina.

(Emir Skenderagić/Preporod.info)