Od petka do petka: Murat Tahirović
Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.
Za sedmicu od 3. do 10. januara 2025. godine za čitatelje portala Preporod.info piše Murat Tahirović, predsjednik Udruženja svjedoka i žrtava genocida.
Petak, 3. januara 2025.
Jutro je počelo jakim snijegom koji mi je odgodio odlazak u Bihać na nastavak razgovora oko inicijative za izgradnju muzeja genocida Bosanske krajine, koju je pokrenuo ministar za pitanje boraca i ratnih vojnih invalida Unsko-sanskog kantona (USK) Almir Tulić, izuzetno agilni ministar s puno ideja i vizije.
Također, planirao sam se sastati i s članovima radne grupe Udruženja žrtava i svjedoka genocida dr. Suanom Islamovićem i Merisom Nesimović, koju smo oformili kako bismo uradili detaljnu analizu našeg nastojanja da izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine budu konačno primijenjene u praksi.
Suan i Merisa su mladi ljudi s izuzetnom voljom da doprinesu nauci, ali i društvenoj zajednici, te kroz profesionalni rad na Pravnom fakultetu to i čine, ali i sa puno volje i predanosti pomažu nama u Udruženju da uradimo kvalitetnu analizu. Očito da ću razgovore o ova dva projekta morati pomjeriti za ponedjeljak, jer snijeg ne prestaje padati.
U međuvremenu dolazi poziv od Munire Subašić, koja me obavještava da su javili iz Ureda visokog predstavnika (OHR) da će sastanak s visokim predstavnikom biti održan 8. januara 2025. godine.
Snaga i volja Munire Subašić me svaki put fascinira. Koliko je snage, volje, hrabrosti i vizije u toj ženi je fascinantno, i hvala Bogu da je imamo. Naša dva udruženja od dolaska Christiana Smidta imaju redovne sastanke krajem godine, pa je ovaj put dogovoren sastanak početkom 2025. godine.Tema sastanka je neustavno obilježavanje 9. januara, odnosno konstantnih provokacija iz entiteta RS kojim svjesno krše presude Ustavnog Suda BiH, ali i provociraju i vrijeđaju žrtve u našoj zemlji.
Snijeg nastavlja padati tako da je nestalo i struje, a moja je obaveza čišćenje, pa sam dobar dio dana proveo lopatajući. Dobro je došlo da se malo fizički angažiram.
Kasno predvečer dobijam još jedan poziv od Armina Ahmića, predsjednika Udruženja građana žrtava rata 92-95 „16 april“ Ahmići, kojim me obavještava da su dobili poziv od SIPA-e u vezi s jednim predmetom koji smo zajedno podnijeli prema Tužilaštvu BiH.
Subota, 4. januara 2025.
Volim rano ustajanje i posebno me taj dio dana obraduje. Zahvalan sam Bogu na još jednom predivnom danu. Danas je godišnjica braka, punih 35 godina koliko smo skupa. Sa Hamidom sam prošao teških i bolnih perioda, rat je učinio da nas brak promjeni, da promijeni sve naše planove. Donio nam je ogromna iskušenja i u rat smo ušli sam malom, jednogodišnjom bebom. Nakon mog teškog ranjavanja i zarobljavanja, ostala je sama sa četverogodišnjom bebom i sama se nosila sa svim nedaćama kojih je bilo napretek.
Nakon rata i moj dugotrajni oporavak i sve je to Hamida izdržala, ostala je moja snaga, moj glavni pokretač.
Dan smo proveli skromno kao i uvijek, u kući, uz zajednički ručak.
Nedjelja, 5. januara 2025.
Dan počinjem pokušavajući da rezimiram prethodnu godinu. Međutim, stalno mi u mislima intervju glavnog haškog tužioca Serža Bramerca od 30. decembra 2024. godine kao i izvještaj BIRN-a o broju podignutih optužnica.
Sumirajući ta dva godišnja pregleda stanja u pravosuđu jasno je da je stanje zaista zabrinjavajuće. Glavni tužilac bez dlake na jeziku otvoreno ukazuje na problem lica koja su pobjegla u Srbiju i Hrvatsku i samim time izbjegli odgovornost za počinjene ratne zločine, a izvještaj BIRN-a o svega šest podignutih optužnica u 2024. godini nedvosmisleno ukazuju da je potrebno upaliti alarm jače, jer nemamo još mnogo vremena.
Moramo pronaći rješenje da najodgovornije osobe u lancu komandovanja odgovaraju za sistemske zločine. Nastavak postupaka koje je započeo Haški tribunal je naša generacijska obaveza, kako bi završili započeto, ali i ostavili u naslijeđe generacijama koje dolaze jasnu sliku zločina počinjenih nad bošnjačkim narodom.
Nedjelju sam proveo u koncipiranju pisama koje trebamo poslati Međunarodnom rezidualnom mehanizmu u Hagu u vezi sa zaštitom naslijeđa ovog suda i nastavka naše saradnje s ovom institucijom.
Ponedjeljak, 6. januara 2025.
Danas je vrijeme bez snijega i nastavljam sa aktivnostima u Bihaću oko muzeja, ali i oko analize i prikupljanja informacija zar našu platformu.
Kako se približava 9. januar, počinju i provokacije iz entiteta RS.
Zajedno sa Munirom Subašić pripremamo prijedlog da 9. januar bude obilježen kao dan žalosti u BiH, imajući u vidu da se tog dana pokrenula mašinerija koja je u naredne četiri godine dovela do masovnih ubistava, uništavanja, protjerivanja, i to svih građana Bosne i Hercegovine. Jer, 9. januar nije datum za slavljenje, već datum tuge, bola i da ga kao „dan RS“ ne treba obilježavati, jer za to postoje i sudski utvrđene činjenice.
Naš prijedlog o 9. januaru kao danu žalosti, s konkretnim razlozima, izazvao je veliku pažnju javnosti u BiH, a nadamo se i konkretnim koracima odgovornih širom BiH.
Provokacije oko 9. januara su tolika koordinirana od strane ekstremista koje predvodi predsjednik RS, s ciljem ponižavanja i vrijeđanja žrtava, ali i bošnjačkog naroda u cjelini, i mi to pratimo, što moguće više, i objavljujemo na našoj platformi, negatorigenocida.info.
S Eminom završavamo konačnu verziju. Emina je također, kao i Suan i Merisa, jedna mlada obrazovana osoba koja nam pomaže i daje nesebičan doprinos u našem radu. Hvala ovim mladim ljudima na podršci.
U Janji, naselju koje je 1992 godine u potpunosti očišćeno od Bošnjaka, pojavljuju se grafiti sa četničkom koreografijom. U popodnevnim satima vraćam se kući te razgovaram sa Munirom Subašić oko niza zajedničkih aktivnosti za ovu sedmicu.
Utorak, 7. januara 2025.
Rano ujutro vozim suprugu kod ljekara na redovnu kontrolu i odmah nakon toga putujem za Sarajevo. U putu imam veliki broj poziva koji se odnose na naš poziv svim institucijama u BiH da 9. januar bude proglašen danom žalosti u BiH. Pokušavam svima odgovoriti i dati pojašnjenje zašto smo se odlučili na taj korak.
Poziv je došao i iz Kabineta potpredsjednika FBiH, generala Refika Lende. Poziva nas da se okupimo u njegovom kabinetu i izađemo sa zajedničkim stavom. Naravno, sa zadovoljstvom prihvatam poziv, jer na ovom putu, putu istine, moramo biti jedinstveni i samo tako možemo poraziti zlo koje se nadvilo nad Bosnom i Hercegovinom.
Po dolasku u Sarajevo gostujem u emisiji TV Hayat. Tema je, naravno, ista - 9. januar. Kroz emisiju pokušavam proširiti priču na način da je 9. januar samo početak jednog zla koje je dokazano pred međunarodnim sudovima i da je neophodno te presude i sva ta iskustva koristiti u obilježavanju 9. januara kao dana žalosti.
Emisija je trajala oko 20 minuta i hvala TV Hayat na prilici da iznesem sve ove planove koji se odnose na 9. januar.
Nakon emisije odlazim kod Munire Subašić na dogovor oko sutrašnjih sastanaka kojih je zaista puno i na kojima moramo nastupati, kao i uvijek do sada, precizno, sa jasnim zahtjevima i planovima. Nakon razgovora sa Munirom idem do Ilidže, gdje imam sastanak s jednom grupom naučnika oko zajedničkog projekta “Procesuiranje ratnih zločina počinjenih u BiH - kuda ide ovaj proces?”
Jedan jako značajan projekat koji planiramo realizovati u 2025. gidini, u saradnji sa Univerzitetom u Tuzli, a Pravni fakultet će biti nosioc aktivnosti. Nakon dogovora idem do Vogošću gdje imam sastanak sa jednom grupom mojih saradnika iz Udruženja, koji su mi podrška i s kojima analiziram većinu aktivnosti. Pravimo planove i krećemo u realizaciju. Jedan zaista vrhunski tim koji je uvijek tu, spreman dati maksimum i hvala im na velikoj podršci.
Obradovan sam sa stavom državnog ministra odbrane Zukana Heleza da zabrani dolazak srbijanske delegacije povodom obilježavanja 9. januara i argumentacijom koju je koristio da Srbija usvajanjem tzv. svesrpske deklaracije ruši ustavno-pravni poredak BiH.
Srijeda 8. januara 2025.
Nakon jutarnje kafe odlazim po Muniru Subašić i Kadu Hotić i zajedno odlazimo na sastanak kod potpredsjednika FBiH, generala Refika Lende. Na sastanku su prisutne i druge organizacije iza kojih je zaista ozbiljan rad.
Potpredsjednik Lendo otvara sastanak i daje priliku svima da iznesu svoje viđenje 9. janura. Jasno je da je naš zajednički cilj da odgovorimo na provokacije iz entiteta RS. Na sastanku su iznesene i nove ideje koje bi trebalo realizirati u narednom periodu. Sastanak je bio jako dobar i pokazao da imamo spremnosti da se suprotstavimo napadima iz RS. Nakon sastanka sa potpredsjednikom moram u kancelariju, kao bi sa saradnicom Enisom završio preostali dio oko izvještaja za prethodnu godinu.
U 15.00 sati sastanak sa visokom predstavnikom u BiH.
Kako smo već postali skoro pa stalni gosti Ureda visokog predstavnika, zbog kojih često trpimo i kritike, znamo kako i koje su procedure, od ulaska do rasporeda sjedenja. Visoki predstavnik uvijek okupi najznačajnije saradnike, dajući i na taj način sliku, ozbiljnosti, poštovanja, ali i spremnosti da se dogovori ispoštuju.
Mi smo do sad uspijevali da sve ono što smo planirali, i da realiziramo s visokim predstavnikom: Zakon o zabrani negiranja genocida, trajalo je dugo, ali riješili smo, unošenje u krivičnu evidenciju BiH presuda MKSJ i zabrana kandidiranja na izborima presuđenih ratnih zločinaca, samo su neki od najznačajnih rezultata našeg rada s Uredom visokog predstavnika.
Zadnjih godina je tema 9. januar i danas opet tražimo informaciju o tome šta je Ured visokog predstavnika poduzeo. Visoki predstavnik nas detaljno izvještava o poduzetim mjerama i, sto je možda i najbitnije, glavni akteri ovog 9. januara su predsjednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić i premijer vlade RS Radovan Višković, te da se očekuje od Tužilaštva pokretanje postupka upravo protiv ove dvojice najodgovornijih.
Pored toga, OHR je obavjestio sve institucije i međunarodnu zajednicu da je dolazak na obilježavanje 9. januara nezakonit i da krši odluke Ustavno suda BiH. Također, smatra da niko iz međunarodne zajednice neće doći osim ambasadora Rusije i predstavnika Vlade Srbije.
Sastanak je završio oko 16.30 sati, a mi i dalje nastavljamo s pritiskom do donošenja odluke o zabrani obilježavanja 9. januara. Kada će ona doći, ne znam, ali mi nastavljamo s pritiskom. Nakon sastanka vraćam se kući u moju Krajinu.
U putu dobijam informaciju da je ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković podnio inicijativu prema Vijeću ministara BiH da 9. januar bude proglašen danom žalosti u BiH. Raduje me ta informacija i zahvalan sam ministru da je pokrenuo proces.
Četvrtak, 9. januara 2025.
Odmah nakon jutarnje kafe, već u 8.00 sati, imam intervju za RTV USK, skoro 20 minuta. Tema je, naravno, 9. januar i neustavno obilježavanje tog datuma, kao i naš dopis upućen svim institucijama da 9. januar bude proglašen danom žalosti.
Već duže vrijeme vodim aktivnosti oko ujedinjavanja što većeg broja udruženja/organizacija, s ciljem zajedničkog nastupa u pravcu rješavanja ozbiljnih problema u procesuiranju ratnih zločina u BiH. Nakon mnogo sastanaka uspjeli smo okupiti relevantan broj udruženja žrtava i boračkih organizacija i danas moram završiti sve zaključke koje smo zajedno koncipirali kao bi sutra bili poslani, te da do 15. januara 2025. godine održimo sastanak, potpišemo dokument i zaključke uputimo nadležnim institucijama.
Danas sam poslao e-mailove i razgovarao sa nekolicinom učesnika i organizatora Rezolucija Evropskog parlamenta o Srebrenici iz januara 2009. godine.
U ime svih žrtava koje su tada izdejstvovale Rezoluciju za Srebrenicu, u ime Munire Subašić, Kade Hotić i svoje lično, zahvalio sam ponovo Jelki Kacinu, bivšem zastupniku u Evropskom parlamentu, dr. Mustafi Ceriću, reisul-ulemi u tom periodu, Zijadu Bećiroviću, direktoru IFIMES-a, Amiru Ahmiću, bivšem bošnjačkom oficiru za vezu, te Edinu Salkoviću, predsjedniku IGMG za regiju Balkana. Incijativa je bila slovenačka, a realizacija zajednička.
Pred kraj dana nisam mogao ostati bez reakcije na brutalno vrijeđanje od strane Aleksandra Vulina, koji nam opet drži predavanje - ovog puta iz Banje Luke, s neustavnog obilježavanja „dana RS“.
Često se i sam pitam trebam li reagovati na ovakve provokacije.
Međutim, ako ne reagujemo, ta laž postaje sredstvo koje u javnom prostoru postaje istina, ma koliko mi mislili da je drugačije i zato na svaku laž, na svaku provokaciju moramo odgovoriti istinom.
(Preporod.info)
