Od petka do petka: Dženan Rezaković

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 13. do 19. decembra 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše Dženan Rezaković, direktor Medrese „Osman-ef. Redžović“ Visoko.

Petak, 13. decembra 2024. godine

Najljepši dan u kojem se sunce rodi je petak. Završetak uvijek uzbudljive radne sedmice, džuma-namaz, ispraćaj učenika na vikend - odmor i kahva u medresanskoj čajhani, ali i ona kod kuće poslije posla, su sadržaji koji ovaj dan kod mene čine posebnim.

Pod dojmovima prethodne noći, sa svojim pomoćnicima kao i svako jutro, analiziram prethodni dan, i pravimo plan za ovaj u kojem se nalazimo, ali i za naredne dane. Ovaj petak je malo specifičan. Dok analiziram, korigujem i dorađujem hutbu našeg današnjeg hatiba, maturanta Adema Mešinovića iz Seoče kod Visokog, razgovaramo o mom susretu prethodne noći s našim uvaženim profesorima, muftijom Grabusom, akademikom Karićem, prof. dr. Hilmom Neimarlijom i mr. Dženanom Handžićem, kao i o koncertu koji je održan u Medresi, u susret Šebi-arusu. Priču o tome nastavljamo i s našim profesorima na velikom odmoru u školskoj zbornici, i konstatujemo da je sinoćnji koncert bio pun pogodak za naše učenike u moru izobilja i raznolikosti koje im se nude na društvenim mrežama.

Ademova hutba je bila odlična, preslušao sam ga i dao mu nekoliko savjeta kako da njegov današnji „nastup“ na sedmoj stepenici medresanskog minbera bude upečatljiv. I bio je. Naši maturanti se zaista lijepo pripreme za hutbu, tome pristupe ozbiljno i odgovorno sa svojim mentorima, našim profesorima teolozima. Svoju dužnost imama školske džamije preuzimaju u nedjelju po dolasku od kuće, zatim cijelu sedmicu su imami u našoj džamiji na dnevnim namazima, odgajatelji ih savjetuju, korigiraju i usmjeravaju, što doprinosi kvaliteti njihovog nastupa u petak.

Potom mi je došao predsjednik MIZ Gračanica Kemal Baković s kojim sam razgovarao o radnom otvorenju vakufskog administrativnog objekta Medžlisa, koje će se desiti uskoro. Pozvali smo na sastanak i alumnistu Medrese Ahmeda Smailbegovića s kojim smo dogovorili da za tu priliku napravi jedan reprezentativan videosadržaj. Kemala i Ahmeda nisam ni ispratio, a došao mi je komšija Esnaf Kaplan, koji je zajedno sa svojim bratom Mahirom vlasnik firme Euro-kov. Naime, radimo na adaptaciji medresanske stare džamije, džamije u kojoj je i započeo rad Medrese, kako bismo je pretvorili u biblioteku. Tu nam treba Esnafova i Mahirova pomoć iz njihove struke, da nam naprave stepenice od kovanog željeza. Do džume sam još uspio rezervirati karte za sedam naših učenica i troje profesora koji će u januaru boraviti u našoj sestrinskoj školi u Sakaryi radi priprema za zajedničko učešće na Techno festu u proljeće naredne godine u Turskoj.

Džumu sam klanjao, kao i skoro svakog petka u medresanskoj džamiji Muhammed Salih el-Hanna. Nakon džume sam s još dvadeset svojih kolegica i kolega krenuo na studijsko putovanje u Dubrovnik. Ranije sam se čuo s glavnim imamom Salkan-ef. Herićem koji će nam sutra biti domaćin u prostorijama Medžlisa. Na putu do Dubrovnika pravimo pauzu u Vrapčićima da obavimo ikindija-namaz, a u lijepom Stocu smo klanjali akšam i jaciju, te u restoranu Han popili pravu bosansku kahvu. U hotel smo stigli u 20.00 sati i nakon prijavljivanja i hotelske procedure imali večeru. Poslije smo prošetali do Straduna, a u toku šetnje dobivam poruku od akademika Karića u kojoj mi šalje tekstove iz Preporoda, i dodaje: 'E da u Dubrovniku imaš šta lijepo čitati, a ima i tvoja slika! Svaki hajr tebi i tvome društvu'.

Subota, 14. decembra 2024. godine

U Dubrovniku nas je probudila lagana kiša koja je zajedno s vjetrom uticala na to da nakon doručka umjesto šetnje do Straduna i prostorija Medžlisa Islamske zajednice Dubrovnik odemo gradskim autobusom. Ulaskom u dubrovački mekteb malo smo unijeli pometnju među polaznike vjerske pouke koji su s glavnim imamom Salkan-ef. Herićem naglas učili suru Leheb. Ubrzo je uslijedila pauza za marendu u mektebu, a Salkan efendija je do podne-namaza proveo vrijeme s nama.

U vrlo ugodnom razgovoru saznali smo mnogo o Islamskoj zajednici u Dubrovniku. Počecima, prvom ezanu, prvom imamu, ali i o samom Salkan-ef. koji je cijeli svoj radni vijek proveo u ovom gradu.

S radom je počeo u februaru 1985. godine, i za nekoliko mjeseci će u penziju, ako Bog da. Nakon zajedničkog klanjanja podne-namaza upoznali smo jednog hadžiju rodom iz Zenice, koji je na samom početku rada Medrese Džemal-ef. Salihspahiću dostavio i jednu donaciju za izgradnju Medrese, dugo godina je uplaćivao kurban za Medresu, a bio je i na otvorenju naše nove džamije 20. juna 2010. godine.

Po izlasku iz mesdžida kiša je već bila prestala, tako da se moglo lijepo prošetati Stradunom i popiti kafa. Pod utiscima razgovora sa Salkan-ef., i prolaskom kroz zabranu za saobraćaj motornih vozila, srećom bez kazne i ozbiljnih posljedica, uputili smo se nazad preko Neuma i Stoca na početne pozicije. Ekipa koja je putovala sa mnom ponovo je u Stocu pravila pauzu za akšam i jaciju, ali ovaj put i večeru. Vožnja od Stoca do Visokog je nekako dugo trajala, i bilo je mnogo vremena za rezime ovog putovanja, planiranje neke sljedeće destinacije, ali i mnogo smijeha i opuštanja. U Medresu smo stigli u kasnim večernjim satima.

Nedjelja, 15. decembra 2024. godine

Prethodna tri vikenda su u kompletu bila popunjena raznim sadržajima i aktivnostima, kako u Medresi tako i van Medrese. Zbog svega navedenog, ova nedjelja je bila rezervisana za porodicu i prijatelje. Ahmed me odmah pitao hoću li ga gledati na treningu, jer evo tri-četiri vikenda prolaze, a dedo ga vozi i na treninge i na utakmice, kao i Lamiju na odbojku koja treninge ima radnim danima. Prirodno buđenje, doručak i kahva s hanumom, idealno za započeti nedjelju. Poslije smo otišli i do mojih roditelja, koji su odmah do nas, ali u posljednje vrijeme se viđamo u prolazu, nažalost. Sestra je u porodilištu, i neka ostane zabilježeno da je danas rodila drugo dijete, ovaj put sina Hamzu.

Poslije ikindija-namaza otišao sam u visočku Vemu na kahvu s Farisom i Farukom, prijateljima iz djetinjstva. Zbog poslovnih obaveza svih nas rijetko se u posljednje vrijeme organiziramo za neku šetnju ili fudbalski termin, a kahvu "uhvatimo" ovako ponekad vikendom.

U večernjim satima je i Ahmed došao na red. Sjedio sam u sali i s drugim roditeljima gledao njegov trening. Uživao sam i odmarao.

Ponedjeljak, 16. decembra 2024. godine

Ponedjeljak svaki put iznova iznenadi brojnošću sadržaja u njemu iako se za njega uvijek posebno pripremamo. Nakon jutarnje kahve obišao sam radove na adaptaciji stare džamije za potrebe biblioteke. Mnogo je posla urađeno, a još mnogo je pred nama. Naša je biblioteka trenutno u vrlo skromnim prostorijama, a izuzetno je bogata pa smo se odlučili adaptirati staru džamiju i našu biblioteku preseliti u taj prostor.

Na samom početku dana bavio sam se uređivanjem rada o profesoru rahmetli Salih-ef. Traki o kojem sam govorio na tribini povodom stotinu godina od njegovog rođenja. Šteta bi bila ne objaviti taj rad u koji sam, pored pisanja, uložio i nekoliko sati razgovora s njegovom suprugom devedesetosmogodišnjom Halida hanumom i sinom Ejubom. Potom sam sa suprugom Selvedinom, koja također radi u Medresi otišao do Sarajeva po materijal koji joj je potreban za njenu sekciju koju vodi u Medresi. Nismo ni krenuli nazad iz Sarajeva, a od kolege hafiza Zijada dobio sam poruku da su nas iz Kulturnog centra Kralj Fahd pozvali na sastanak.

Naime, nekoliko godina pokušavamo uspostaviti saradnju s Centrom na polju realizacije kursa arapskog jezika u Medresi, koji bi realizirali naši profesori Suad i Zijad. Zadnjih nekoliko dana su dogovori intenzivirani, a potvrda sastanka je došla danas. Rekao sam hafizu da sam u Medresi za 45 minuta, i da možemo krenuti oko 14 sati. Međutim, ni izašao nisam iz garaže hotela Evropa, a nazvao me dr. Samed Omerdić, šef Odjela za vjerske poslove i vjeronauku u Muftijstvu sarajevskom, da mi kaže kako su muftija prof. dr. Nedžad Grabus i on za 15 minuta u Medresi. Malo nam je to pomjerilo plan, ali sam brzo stigao i vrlo kratko razgovarao sa muftijom, klanjali smo zajedno ikindiju, oni su otišli na dženazu u Visoko, a hafiz Zijad, profesor Suad i ja smo krenuli u Kulturni centar Kralj Fahd na dogovor oko početka kursa arapskog jezika. Spiskovi su spremni, potrebno je izvršiti testiranje učenika, podijeliti ih u grupe i započeti s izvođenjem kursa.

U međuvremenu, s kolegicom Amelom Numanagić, pomoćnicom za nastavu, razgovarao sam s jednim učenikom četvrtog razreda koji će u narednom periodu biti hatib na džuma-namazu u jednom kakanjskom džematu. Dio je to dogovora koji smo finalizirali na jednom neformalnom sastanku s glavnim imamom mr. Zakir-ef. Ljubovićem. Nakon toga, članice redakcije učeničkog lista "Šahid", Alema i Ehlimana došle su s pitanjima za intervju koji sa mnom planiraju objaviti u narednom broju časopisa.

Nakon posla pokupio sam Ahmeda ispred škole, a onda smo zajedno otišli na fudbalsku rekreaciju koju imam s kolegama imamima, glavnim imamima i predsjednicima medžlisa Muftijstva sarajevskog. S obzirom da nas nije bilo dovoljno za nekog iole ozbiljnog fudbala, ubacili smo i Ahmeda da igra što je on sa neviđenom radošću dočekao. Po povratku s rekreacije Selvedina i ja smo u medresanskoj čajhani ugostili prijatelje Špiodiće i Valjevce koji povremeno dođu na tufahiju u našu čajhanu, za koju mnogi kažu da je među najboljim tufahijama koje su probali. Vrlo uzbudljiv i naporan dan završavam ponovo s Ahmedom i to na Memorijalnom malonogometnom turniru „Midhat Ahić“ u KSC „Mladost“ Visoko.

Utorak, 17. decembra 2024. godine

Nakon jutarnje kahve i mogu kazati ustaljenog, svakodnevnog brifinga sa svojim pomoćnicima, ponovo sam, kao i jučer ujutro, ušao u staru džamiju da pregledam radove koji su urađeni od jučer. Napravio sam i nekoliko fotografija i snimaka za ličnu arhivu. Ipak je to mjesto u kojem sam u Medresi proučio prvi ezan, predvodio prvi namaz, posljednji ramazan pred otvorenje nove džamije bio teravih imam itd. Mnogo emocija nas, koji smo Medresu završili do 2010. godine, veže za našu staru džamiju, i zato je važno da adaptaciju uradimo kvalitetno kako bismo se i dalje mogli vraćati našoj džamiji.

Do velikog odmora sam se čuo s Edinom Spahićem, sekretarom Udruženja ilmijje Bosne i Hercegovine. Razgovarali smo o članstvu članova Nastavničkog vijeća Medrese u Udruženju, koje bismo trebali izvršiti početkom sljedeće godine. Također, pregledao sam i radove na ugradnji klima uređaja u staroj džamji, koje nam je proizvelo određene problema sa strujom, a samim tim i grijanjem u džamiji, pa je naše tehničko osoblje zajedno s majstorima koji nam rade struju cijelo jutro bilo u pogonu po pitanju rješavanja ovog problema. Veliki odmor sa nastavnicima u zbornici u pravilu donese pokoju ozbiljnu temu, ali i poneku šalu. Nakon velikog odmora razgovarao sam s profesoricom Arapskog jezika, hafizom Saidom Aličković, o obilježavanju predstojećeg Međunarodnog dana arapskog jezika i učešću naših učenika na manifestaciji na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici. Profesorica je pripremila ozbiljan program, sa 15-ak učenica i učenika, koji će izvesti u Zenici. S obzirom da joj je potrebna tehnička podrška zamolili smo neke učenike, ali i profesora Selmedina da joj sutra u Zenici bude na raspolaganju.

Sa sekretaricom Amilom i pedagogicom Ajlom popunjavao sam upitnik u okviru priprema za realizaciju edukacije za menadžment medresa i gimnazija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koja će se u četvrtak održati u Elči Ibrahim-pašinoj medresi u Travniku. Potom sam razgovarao i s profesoricom Tjelesnog i zdravstvenog odgoja Merjem Kadrić o sportskim aktivnostima i odličnim rezultatima koje su naši učenici postigli na takmičenjima koja su bila organizirana u novembru.

Srijeda, 18. decembra 2024. godine

Ovoga jutra na jutarnjoj kahvi s pomoćnicima prisutni su i naši mladi profesori, alumnisti Medrese, Harun i Ibrahim, s kojima smo razgovarali o učenicima, kraju polugodišta, problemima i izazovima.

Grijanje u školskoj džamiji jutros je osposobljeno, ali zbog povećanja potrošnje električne energije usljed ugradnje nekoliko klima uređaja u džamiju, morat ćemo povećati jačinu struje na satu sa 10 na barem 12,5 ampera. Odmah smo konsultovali Elektrodistribuciju Visoko, zatražili mišljenje i pokrenuli proceduru za izmjenu.

Po dolasku u kancelariju nazvao me hadžija Mensur Bešić, vlasnik firme koja nam radi adaptaciju stare džamije da se konsultujemo po pitanju grijanja, vode i kanalizacije na objektu. Odmah sam zvao i druge koji su uključeni u ovaj posao kako bi oni svoje poslove i zadatke izvršili na vrijeme da radovi ne kasne. Razgovarao sam i s gospodinom Valdetom Peštalićem oko organiziranja radionica za učenike i profesore Medrese.

Danas je održan i online sastanak grupe alumnista Fakulteta islamskih nauka na kojem se razgovaralo o umrežavanju alumnista, te mogućem osnivanju udruženja, što je svakako potrebno i jako važno. Skoro 2000 alumnista Fakulteta, razasutih po cijelom svijetu na vrlo važnim i odgovornim pozicijama, sigurno su snaga ne samo Fakulteta islamskih nauka, nego i Islamske zajednice, ali i naše domovine. Priču o umrežavanju alumnista pokrenuli smo prije dva mjeseca i u Medresi, u fazi smo izrade statuta i drugih akata kao pripreme za održavanje osnivačke skupštine. Današnjem online sastanku alumnista Fakulteta prisustvovao je veliki broj kolega iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine, ali i iz cijelog svijeta, i pokazalo se da je ovakav vid umrežavanja i udruživanja zaista potreban.

S obzirom da se danas obilježava Međunarodni dan arapskog jezika, naše učenice i učenici predvođeni profesoricom Saidom Aličković bili su gosti manifestacije na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici. Naravno, s pedagogicom Ajlom prisustvovao sam manifestaciji, i bio sretan i ponosan na ono što su učenici pripremili i prezentirali. Isti ovaj program sutra će biti održan u našem amfiteatru. Pomoć i podrška profesorici prilikom pripeme i realizacije ovog programa bio je svakako i naš drugi profesor arapskog jezika Suad Smailhodžić. Prije ove manifestacije susreo sam se s dekanom IPF-a, dr. Muharemom Adilovićem, s kojim sam razgovarao o budućim aktvnostima i projektima u okviru saradnje naše dvije institucije.

U vrijeme ove manifestacije u Zenici, u Medresi je realizirana radionica/predavanje mr. Nermine Vehabović Rudež, psihologinje, psihoterapeutkinje i naše sugrađanke, na temu osvisnosti o društvenim mrežama, a domaćini su joj bili kolegica Numanagić i kolega hafiz Topalović.

Vrlo sadržajan radni dan završio sam u kasnim večernjim satima popunjavanjem upitnika u svrhu pripreme za edukaciju koju organizira Centar za obuku i kadrove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u petak i subotu u Sarajevu za rukovodioce uprava i institucija Islamske zajednice.

Četvrtak, 19. decembra 2024. godine

Danas je na redu bila druga edukacija za članove radne grupe koja se bavi analizom realizacije strategije razvoja medresa i gimnazija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini za period 2014-2024., te strategijom razvoja za narednih pet godina. Član sam ovog tima zajedno s kolegama iz drugih medresa i gimnazija, i već smo imali nekoliko sastanaka. Smatrali smo da nam je svima potrebna edukacija iz oblasti strateškog planiranja pa su u Upravi za obrazovanje i nauku Rijaseta u saradnji s Centrom za obuku i kadrove organizirali seriju edukacija koja je započela prije 15 dana upravo u našoj medresi. Pored članova Tima, edukaciji prisustvuju i druge osobe uključene u proces rukovođenja u našim medresama i gimnazijama. Današnja, druga po redu edukacija, organizirana je u vezirskom Travniku. Vrijeme provedeno u vožnji do Travnika pomoćnici i ja iskoristili smo za razgovor o aktuelnim temama vezanim za Medresu, predstojećem polugodištu, kao i planovima za budućnost. 

U Travniku su, kao i u Visokom, izvanredni predavači bili dr. Dženan Kulović i dr. Nino Serdarević, profesori na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i Zenici. U prvom dijelu edukacije analizirali smo prethodne radionice realizirane u našoj medresi, potom smo nastavili s novim poglavljima. Nakon pauze za ručak svoja promišljanja o strategiji razvoja medresa i gimnazije, ako i neke prijedloge, s nama je podijelio dr. Ahmed Adilović, muftija travnički, koji je u rad Elči Ibrahim-pašine medrese uključen od njenog reaktiviranja.

Nakon muftijinog izlaganja, pomoćnici i ja smo morali napustiti edukaciju i vratiti se u Medresu gdje smo imali svečanost povodom obilježavanja Međunarodnog dana arapskog jezika u organizaciji naših profesora i učenika. Ovaj značajan datum svake godine obilježimo prigodnim programom, a ove godine je, pored recitacije i skečeva na arapskom jeziku, te balade „Hasanaginica“ i ilahija, organiziran i kviz, također na arapskom jeziku, na koji se prijavilo petnaestak učenika. Također, u toku programa poslušali smo i recitaciju učenice iz naše sestrinske škole iz Sakarye (Turska) s kojom drugu godinu zaredom na Dan arapskog jezika dijelimo određene sadržaje.

Nakon ovog programa otišao sam po Lamiju koja je kod moje sestre, ode svaki dan poslije škole da joj pomogne oko bebe, ali i kućnih poslova. Nas dvoje svraćamo po Ahmeda u školu, a onda skoro u isto vrijeme kad i Selvedina s posla dolazimo kući. Klanjali smo akšam-namaz, a onda otišli na zajedničku, dugo planiranu večeru, a potom i na čaj kod Selvedininih roditelja koji žive na Slapnoj Gori kod Kaknja.

Dan završavam analizirajem sutrašnje hutbe maturanta Pipo Hamze iz Kaknja, te kraćim dopisivanjem s prijateljem Rifetom koji živi u američkoj saveznoj državi Kentucky, u gradu Bowling Green, u kojem živi mnogobrojna vrlo uspješna zajednica Bošnjaka.

(Preporod.info)