La tubtilu sadekatikum bil menni vel-eza - Ne kvarite i ne uništavajte vašu sadaku prigovorom i uvredama

Piše: Mustafa Spahić

"Primjer onih koji svoja imanja i imetak troše i dijele na Allahovu putu liče na onoga ko posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu bude po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više, Allah je neizmjerno dobar i sve zna. Onima koji dijele i troše imetke svoje na Allahovu putu, a onda to što podijele i potroše ne poprate prigovorom i uvredama, pripada i čeka nagrada Gospodara njihova, ničega se oni neće bojati, za njih nema straha i oni neće tugovati. A lijepa riječ i magfiret - izvinjenje i prelaženje preko slabosti bolji su i korisniji od sadake koju prati ponižavanje i vrijeđanje. A Allah je prebogati i preblagi. O vjernici! Ne upropaštavajte i ne kvarite svoju sadaku pogovaranjem, prigovaranjem, ponižavanjem i uvredama sadake milodare vaše, kao što čine svi oni koji troše i dijele imetak svoj samo da ih ljudi vide i da se ljudima pokažu, a ne vjeruju ni u Allaha ni u ahiret - onaj svijet! Primjer takvih ljudi sličan je litici glatke stijene s oskudnom zemljom kad se na nju sruči pljusak i stijenu ogoli i golom ostavi! Oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su radili. A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati Pravi put." (El-Bekare, 261-264)

Ovi ajeti upućuju da se razjasni i vjernicima objasni koja su to djela istovremeno i hajr - korisna i birr dobra djela. Da bi djela na temelju Kur’ana i sunneta u okviru islama, bila i dobra a ne samo korisna djela, šest je uvjeta: a) moraju biti utemeljena i počivati na imanu - vjerovanju, b) moraju imati čist, jasan i iskren nijjet lillah, fillah, billah, c) da budu činjena u slobodi, sigurnosti i ravnopravnosti, d) trebaju biti činjena u okviru šerijatskih okvira i propisa, e) kada se učini kakvo djelo i pomoć bilo kome da bi istovremeno ostalo i dobro, a ne samo korisno djelo onaj ko ga čini ne treba ga nikada pogovarati ni prigovarati. Kada se prema kome učini milodar ili pomoć, onaj koji je svjestan i željan da mu to djelo bude i korisno i dobro djelo nikada ne treba ponižavati, omalovažavati, ismijavati i vrijeđati onoga koga je pomogao jer mu grijeh za uvrede može biti veći od koristi onome koga je pomogao. Kada se čovjek odluči i zanijeti da čini dobro čovjek treba imati na umu i biti svjestan tri činjenice: da samo dariva iz one imovine koju je njemu Allah podario i povjerio i da se on kroz dijeljenje treba na prvom mjestu da zahvaljuje Gospodaru, drugo da čini dovu Allahu, dž. š., da mu pomogne i podari pamet da odmah za čitav život zaboravi onoga i one koje je pomogao i da mu na umu budu samo oni koje ubuduće treba pomagati, treće, bez obzira kako se prema njemu budu ponašali i odnosili, zahvalno - nezahvalno, sa sjećanjem i nesjećanjem, priznanjem - nepriznanjem, nikada ne treba sebi dopustiti da izgubi kontrolu i da pogovara, prigovara, a kamoli da ponižava, omalovažava i vrijeđa one koje je pomogao jer je i pomogao u ime Allaha da im olakša život. Četvrto, pravi vjernik je svjestan da sve blagodati i to potpuno besplatno i bez prigovora i uvreda Allah dariva svim ljudima pa ima mnogo onih koji Ga ne vjeruju i negiraju sve Njegove blagodati, a On im ništa na ovom svijetu ne umanjuje, ne uskraćuje, ne prigovara i ne vrijeđa ih. Koji su to i kakvi su to ljudi koji pogovaraju, nabijaju na nos, prigovaraju, ponižavaju, omalovažavaju i vrijeđaju one koji su pomagali. Ne smije ni u kakvim okolnostima i ni u kojoj situaciji, ni po koju cijenu sebi dozvoliti da izgubi pamet i da udara na čast, dostojanstvo, ugled, dignitet, subjektivitet čovjeka.

Evo šta mudrac pjesnik kaže: "Džerahatus-sinanu lehel-tijamu vela jeltamu na džerehal-lisanu. Rana koja se nanese kopljem može zarasti i zaraste, a rana koja se nanese jezikom nikada ne zaraste." Prokleti šejtan nikada ne odustaje od svoga nauma da navodi i zavodi ljude da nikada ne služe Allahu, da budu nesolidarni s ljudima, da im nikada ne izlaze u susret i da ih ne pomažu, a ako ih ne mogu odvratiti od milodara i pomaganja, onda ih navode i zavode da pogovaraju, prigovaraju, ponižavaju, omalovažavaju, ismijavaju i vrijeđaju one koje su pomogli. Na taj se način pomognutim održavaju i hrane i tijela ali im se vrijeđaju i ranjavaju duše.

Sjetimo se Poslanikovih riječi: "Ljudi, vaši životi, vaša imanja i vaše časti neka vam budu sveti i neprikosnoveni, kao što je za sve nas uzvišen i častan ovaj mjesec, današnji dan i mjesto Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete s Gospodarom vašim. Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj ko to djelo ruši. Mi ćemo svi doći pred Boga i On će nas pitati za naša djela i naš rad. Stvari koje su vam date u amanet, čuvajte kao svoje vlastite i vratite ih vjerno i na vrijeme onome čije su. O pravovjernici bojte se Allaha, budite plemeniti i pravedni između sebe i prema drugima."

Ovo su Poslanikove riječi s Oprosnog hadža. Poslanik također savjetuje i podstiče da se ljudima kazuju lijepe, mudre, plemenite, jasne i razgovijetne riječi: "Vi nemate toliko imetka za sve ljude, ali se možete prema svima njima lijepo ponašati. Najdraži među vama mi je onaj koji ima najbolje ponašanje, koji je ponizan i prijatan za druženje. Najmrži od vas su mi oni koji se bave prenošenjem tuđih riječi, oni koji rastavljaju voljene i koji nevinima traže mahane." To je sadaka riječju, govorom, savjetom, razgovorom, dijalogom, podukom, upozorenjem. Evo podrške i ohrabrenja i za materijalno i konkretno dobročinstvo: "Darežljiv čovjek široke duše i otvorene ruke je blizak Allahu, blizak i blizu ljudima, blizu je Dženneta, a daleko je od vatre Džehennema: a škrt čovjek je daleko od Allaha, daleko od ljudi, daleko do Dženneta, blizu vatri džehennemskoj. Darežljivi neznalica bliži je Allahu od pobožnog tvrdice i škrtice." (I. P. H., 914)

Kakav je altruizam, empatija, plemenitost, društvenost, druželjubivost i briga za čovjeka i ljude sadržana u sljedećim hadisima: "Nije pravi, iskreni vjernik koji zanoći sit, a njegov komšija ostane i zanoći gladan." (I. P. H., 1381)

"Ne treba čovjeku - vjerniku veće zlo nego da izbjegava, ponižava i vrijeđa svoga brata muslimana." (I. P. H. 637)

"Allah je Lijep, Plemenit i Darežljiv i voli ljepotu, plemenitost i darežljivost. On voli, da se vide tragovi Njegovih blagodati kod Njegovog roba, a mrzi bijedu i nevolju kao i onoga koji se pravi bijednikom." (I. P. H., 491)

"Uzvišeni Allah je Darežljiv i voli darežljivost i lijepo vladanje, a prezire onoga ko se nisko spusti i sebe ponižava radi nikakve ovosvjetske koristi." (I. P. H., 492)

"Jelo darežljivoga je lijek, a jelo škrtice je bolest." (I. P. H., 1007)

"Neka se Allah smiluje čovjeku koji svoju opskrbu s halalom stiče i zarađuje i umjereno troši a višak podijeli kao sadaku i pošalje prije sebe za onaj Dan, kada će mu biti najpotrebnija pomoć i nagrada." (I. P. H., 881)

"Najviša dobrota i velikodušnost je da obilaziš onoga ko tebe ne obilazi, da dadneš onome koji je tebe odbio i da oprostiš onome koji je tebi nepravdu učinio." (I. P. H., 128)

"Teško bogatima koji gomilaju imetak, osim onima koji ga troše u općekorisne svrhe." (I. P. H., 1847)

Neupitno je i nepobitno da religija islam na temelju svih svojih izvora naređuje da imućni budu darežljivi, da pomažu i imaju empatiju i altruizam i punu brigu i obavezu prema siromasima bez ucjenjivanja, pogovora, prigovora, uvreda, ponižavanja i uzvraćanja. Kur’an upozorava: "Nikada nećete zaslužiti birr - dobro dok ne budete udjeljivali najdraže." (Ali-Imran, 92)

(IIN Preporod)