Tuga za prijateljem Ševkom

Piše: Mustafa Bećirović

Prošle hevte smo klanjali dženazu rahmetli Ševki, muftiji zagrebačkom. Ukopan je u Aleji velikana, uoči petka. U blizini njegovog mezara počivaju Mersad Berber, Ćiro Blažević, Branko Lustig.

U Kongresnoj dvorani "Salim Šabić" održana je komemoracija. Slušam govornike koji, kao što je običaj, govore emotivno, bez kurtoazije. Ja sam zapamtio najkraći govor njegovog školskog druga Harisa Silajdžića, svega nekoliko rečenica. Bio je vrlo emotivan, kazavši da Ševko nikada u svom životu nije izašao iz djetinjstva kojeg je oblikovala istočna Bosna u rodnoj Ustikolini i sunce na mirnoj i hladnoj Drini.

On je genijalno opisao Ševkin karakter. Miran kao Drina koja od postanja ima gospodski hod, držanje i manire. Lice prepuno mirnih i smirenih crta koje liče na zrake sunca. One te nikada neće spržiti. Ali kao sagovornik i saradnik moraš imati mjeru, kulturu i ljudskost. To je Ševko najviše volio. Ako nemaš te osobine, onda si zaplivao u duboku i studenu Drinu. Kad god ugledaš kako mu je na čelu iskočila i nabrekla vena i to vertikalno, znaj da si prešao granicu.

Ali nikad i niko se nije ugušio u njegovoj dubini, prije bi bilo da si uvidio svoj plićak i tu se koprcao.

Koga god je iznimno volio zvao ga je, Skot. Ako te tako nazove, znaj da te može naružiti do neslućenih razmjera, ali kad ga to prođe, onda te miluje osmjehom i pogledom, često i rukom po glavi. Bio je autoritet koji je izazivao strahopoštovanje, kao babo.

On je zapravo svima u egzistencijalnim nedaćama bio babo. Mene je oslovljavao sa "Žuti Skote". Mnogo smo se puta na sastancima "posvađali", nikada lično, uvijek u rješavanju gorućih situacija:

- gdje smjestiti hiljade protjeranih porodica bez odrasle muške glave,

- kako obezbijediti liječenje hiljada ranjenika,

- kako obezbijediti školovanje hiljade djece bez jednog ili oba roditelja,

- kako obezbijediti prevoz hiljade tona hrane i odjeće za Bosnu.

Ševko je bio veći Bošnjak od mnogih koji su se busali u prsa tim imenom i na toj matrici izgradili političke i druge karijere.

Nikad niko neće saznati u kakva se poniženja uvaljivao da obezbijedi vojnu pomoć kada su padali gradovi i sela. Da je palo Goražde, Sarajevo i Bihać, teško da bi tu tragediju preživio.

Ševko je ahmediju nosio uspravno. Kada se i činilo da je malo nageta, to nikada nije bilo iz njegovih osobnih interesa. Prije bi se reklo da je na svojim ramenima čvrsto držao njen simbolički kapital kojim je održavao muslimane u Hrvatskoj na okupu, u njihovoj angažiranoj islamskoj energiji i pokretljivosti.

Uz rahmetli Salema Šabića i druge suborce, on je iz močvare izgradio najimpozantniji Islamski kulturni centar u Evropi koji se zove Zagrebačka džamija. Uz ovu grandioznu duhovnu izgradnju osporavanu i sprečavanu ideološkom borbom KPJ, podsjećamo i na pojavu Nerkeza Smailagića, genija koji je svojim djelima is islamskog opusa, povratio intelektualno dostojanstvo tadašnje muslimanske zajednice, i islamske misli uopće.

Izlaganjem njihovih djela na impozantnom sajmu knjiga Interliber u Zagrebu, osjećam muslimanski ponos. Nemam uopće osjećaj da nisu živi, naprotiv!

(Preporod.info)