Regionalna saradnja u procesuiranju ratnih zločina: Može li državno-politička i akademska zajednica ponuditi realna, a ne hipoteticka rješenja

Piše: Murat Tahirović

Regionalna saradnja u progonu ratnih zločinaca, nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, faktički ne postoji osim "na papiru."

Srbija i Hrvatska blokiraju sve procese saradnje, štite zločinačke politike presuđene u Hagu i ove države su postale utočišta za sve zločince i "samo" je potrebno da zločinci imaju državljanstva navedenih država i da automatski budu zaštićeni od izručenja BiH i bilo kakvog krivičnog  procesuiranja u tim državama.

Potpisan je prije desetak godina i protokol o saradnji tri tužilaštva: BiH, Srbije i Hrvatske, pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice, a  da bi se osujetile navedene opstrukcije i jedino što smo dobili je nekoliko suđenja i  nastavak intenzivnog hapšenje građana BiH širom svijeta, a posebno prilikom prelaska granice Srbije.

Međunarodni krivični sud iz Haga godinama dramatično izvještava i upozorava Vijeće sigurnosti UN i EU da Srbija i Hrvatska izručuju svoje državljane drugim državama, uključujući i BiH, za sva krivična djela, osim za djela ratnog zločina i genocida počinjenog u BiH.

I ništa!

Tragikomično su zvučali izvještaji suda iz Haga koji su čak opisivali na koje sve način državne vlasti Srbije i Hrvatske štite zločince, od umiješanosti Vojno medicinske akademije (VMA) iz Beograda koja  je davala lažna ljekarska uvjerenja zločincima, do izvještaja da je sramno od jedne države članice EU (Hrvatske) da se tako ponaša i opstruira regionalnu saradnju.

Kako tada, tako i sada nakon 30 godina.

Žrtve su napisale stotine i hiljade apela, pisama, proglasa, ali međunarodni donosioci odluka i danas su "gluhi i slijepi" na ovo sramno i necivilizacijsko ponašanje Srbije i Hrvatske.

Prilikom usvajanja UN Rezolucije o Srebrenici u maju 2024. godine mogli smo vidjeti samo djelić iz arsenala onoga što Srbija radi decenijama opstruirajući sve međunarodne institucije, uključujući i sud u Hagu i sabotirajući rad međunarodnih i domaćih  pravosudnih institucija.

O neradu, nezainteresiranosti, "nemoći" i ispolitiziranim, ali nadležnim državnim institucijama Bosne i Hercegovine suvišno je i trošiti riječi. Nažalost, u najvećoj mjeri, one su bile i ostale, snažna podrška ovakvim djelovanjima Srbije i Hrvatske po pitanju progona ratnih zločina.

Također, izostala je i podrška akademske zajednice, a rijetki, i kada se obraćaju i nešto predlažu, onda su ti prijedlozi vanvremenski i nerealni, hipotetički i samo potvrđuju nemoć našeg društva da se odupre agresivnoj politici Srbije i Hrvatske koje štite zločin i zločince.

Kako prije 30 godina, tako i danas "dežurne patriote" razne provenijencije ne nude nikakva rješenja osim da kritikuju i govore kako nešto ne može i kako nešto ne valja.

Moto nas žrtava je da nijedan zločinac nikada ne smije biti siguran i spokojan, a svjesni u kakvom okruženju djelujemo, gdje smo permanentno izloženi napadima i prijetnjama, ali i blokadama da se naš rad osujeti i zaustavi. Nažalost, naši neprijatelji imaju dosta raznih pomagača u Bosni i Hercegovini i šire.

Žrtve u svim razgovorima sa domaćim državno-političkim strukturama imaju uvijek samo jedno pitanje: Kako ćemo zločince koji nam se zaštićeno ismijavaju i krevelje preko nacionalnih frekvencija Srbije i Hrvatske dovesti u BiH i suditi im, odnosno kako ih uopšte presuditi za počinjene zločine?

Nema odgovora.

Mi se s tim ne mirimo i nećemo se nikada pomiriti. Jedina sila je u rukama najmoćnijih država-garanta Dejtona, ali oni na to decenijama "žmire", a OSCE, organizacije UN, međunarodne nevladine organizacije, pa čak i sud iz Haga su nemoćni bez snažnih političkih poluga koje su u Briselu i Vašingtonu.

Upravo smo mi iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida i Pokreta majki enklava Srebrenice i Žepe insistirali i kroz Anex B uspjeli obezbjediti da OSCE, Evropska komisija (EK) i Rezidualni mehanizam za krivične sudove (MRMKS) budu uključene i da prate “regionalnu saradnju” te da kroz svoja zapažanja i djelovanje ukažu na moguće nedostatke i predlažu načine kako prevazići i poboljšati tu saradnju.

Svjesni činjenice da od rata i Srbija i Hrvatska vrše opstrukcije, prvo Haškog tribunala, a zatim i bilo kakvog ozbiljnog procesuiranja odgovornih za počinjene ratne zločine, bilo u BiH ili u Srbiji, odnosno Hrvatskoj.

Smatrali smo da OSCE, EK i MRMKS mogu bar djelomično utjecati da se procesi protiv pobjeglih optuženika pokrenu, na bilo koji način.

Upravo je to i bio povod za Tužilaštvo iz Haga da s drugim međunarodnim organizacijama napravi opsežne razgovore u cijeloj regiji i vidi objektivne mogućnosti i ponudi moguća rješenja za nastavak procesuiranja za ona lica koja se godinama kriju u Srbiji i Hrvatskoj i koja nikada, ali baš nikada, neće biti izručena BiH.

Prijedlog da se pokuša sa ustupanjem predmeta u fazi istrage, kako je i sam Serž Bramerc, glavni tužilac, rekao, nije najbolje rješenje, ali jeste izvlačenje iz komocije u kojoj se nalaze osumnjičeni za ratne zločine, jer su male ili nikakve šanse da će odgovarati za mnoga krivična djela koja su počinili.

Međutim, šta je alternativa ovom prijedlogu?  

Da i dalje žive u Srbiji i Hrvatskoj bez bilo kakve šanse da budu izručeni BiH, da tražimo izmjene Ustava susjednih zemalja ili izbacivanje Hrvatske iz EU, a Srbiji zabranu pristupa u EU dok ne izruče optužene za ratne zločine BiH?

Sve to tražimo decenijama, a predložili smo nedavno i da se svi oni u Srbiji i Hrvatskoj uključeni u ove predmete, na bilo kojem nivou, ukoliko se opstrukcija nastavi u sljedeće dvije godine, stave na crne liste EU i USA i da im se zabrani ulazak u EU i USA.

Također treba imati na umu protek vremena i starosnu dob osumnjičenih koje se terete za ratne zločine.

Činjenica je da imamo jako malo vremena da bismo šta uradili. Ne možemo ništa izgubiti, jer nezavršene predmete uvijek možemo vratiti na status quo, a neka u Srbiji i Hrvatskoj razmišljaju šta se sve može eventualno desiti nakon što je dio međunarodnih organizacija zajedno sa sudom u Hagu ponovo pokrenuli mogućnosti suđenja u ovim državama.

Vjerovatno opet ništa, ali dok živimo, nećemo ih ostaviti na miru.

Nadamo se da tako misle i svi drugi koji vole Bosnu i Hercegovinu i kojima je u ona u interesu. Pozivamo ih da se javno i konstruktivno uključe u ovaj planetarno-civilizacijski izazov, ne samo za našu zemlju i region, nego i cijeli svijet.

(Preporod.info)