Rezolucija "mrtvo slovo na papiru": Još dugo će se o genocidu u Srebrenici učiti samo šture lekcije

Piše: Amina Nuhanović

Kako vrijeme odmiče tako se stiče dojam da se u školama u Bosni i Hercegovini opširno o genocidu u Srebrenici, u kojem je ubijeno više od 8.372 Bošnjaka, još dugo neće učiti.

Od maja, kada je u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija (UN) usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici, a kojom se u obrazovnom sistemu predviđa izučavanje zlodjela počinjenih nad jednim narodom, do sada nisu poduzete nikakve aktivnosti da se gradivo o genocidu nađe u nastavnom planu i programu.

Postavlja se pitanje kako za sedam mjeseci nije bilo konkretnih sastanaka da se o tome razgovara?

 Ako ništa, barem u nadležnom ministarstvu obrazovanja entiteta FBiH, jer od Ministarstva prosvjete i kulture u manjem bh. entitetu RS za očekivati je i bilo da se ovom tematikom neće baviti.

I dok Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke (FMON) o ovoj temi šuti, a slali smo im više upita, Ministarstva prosvjete i kulture RS od septembra u Nastavni plan i program uvelo je izučavanje o dešavanjimau BiH tokom ’90-tih godina, ali tu se u lekcijama uči da su ratni zločinci Ratko Mladić i Radovan Karadžić heroji!

Dakle, po više osnova FMON na čijem je čelu Jasna Duraković, trebalo je zasukati rukave i revidirati udžbeničku politiku u kojoj je od ove školske godine trebalo naći gradivo o stradanjima Bošnjaka i genocidu.

Prvo i najosnovnije, to je moralna obaveza prema žrtvama. Ako ništa, otkrivanjem istine odužili bi se barem malo prema nevino stradalima. Jer, u genocidu su mučki ubijana tek rođenja djeca, bebe, maloljetnici koji nisu završili ni osnovne i srednje škole!

Možda ovom federalnom ministarstvu nije poznat ni podatak da su do sada u Memorijalnom centru u Potočarima - Srebrenica ukopana 432 maloljetnika, a ubijeno ih je više od 500. Dakle, mnogi nisu još ni pronađeni. Njihove generacije zaslužuju to da znaju.

U FMON bi se trebali zastidjeti i zapitati kako se moglo desiti da se u RS-u uči o ratnim dešavanjima, i to iskrivljena historija. Zbog te činjenice, a zarad budućnosti, mladi bi barem u ovom dijelu Bosne i Hercegovine trebali znati pravu istinu, kako se više nikada takvo zlo ne bi desilo njima ili njihovim potomcima.

Pored toga, UN Rezolucija preporučuje sistemska rješenja, a koja zbog nerada nadležnog ministarstva izostaju čak u zemlji u kojoj se genocid i desio.

Činjenica je da je obrazovanje u entitetu FBiH u nadležnosti kantona, od kojih šest rade po bosanskom, četiri po hrvatskom nastavnom program. I u jednom i u drugom nastavnom planu i programu su površno te teme obrađene. Samo u jednoj rečenici, u samo jednoj lekciji u okviru tematske cjeline u BiH u udžbenicima historije za 9. razred spominje se genocid u Srebrenici. Bošnjački osnovci Srebrenice ne obrađuju ni taj minimum.

Dodatak udžbenika historije štampan je u Tuzlanskom kantonu u kojem je ova tema šire obrađena. Ako ništa, to bi mogao biti podstrek FMON-u, jer ako je jedan kanton uradio taj posao, zašto ne bi oni mogli?!

Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke ima odgovornost ujednačiti udžbeničku politiku. No, sudeći po tome da u ovom ministarstvu ne odgovaraju na upite o ovoj temi, a prvi smo im poslali neposredno nakon usvajanja Rezolucije i zadnji prije dva dana, očito je da se ni to skoro neće desiti.

U ovom ministarstvu pravdaju se time da je "ukinut sektor za udžbeničke politike" u okviru rada FMON, navodeći da pokušavaju to da vrate. Dok se čekalo "vraćanje" tog sektora niz sastanaka trebao je biti održan sa kantonalnim ministarstvima, a gradivo o ovoj temi pripremljeno. Možda ni to ne znaju, ali da ih napomenemo da lekcije mogu pripremiti iz presuda, ali i prikupljene dokumentacije koju posjeduje Memorijalni centar u Srebrenici.

Najveći poraz i sramota za Bosnu i Hercegovinu bila bi da se o genocide u Srebrenici prije počne učiti u školama zemljama koje su podržale Rezoluciju.  Dakle, škole koje rade po bošnjačkom planu i programu, ali i one koje rade po hrvatskom, s obzirom na to da je i Hrvatska glasala za Rezoluciju, ne smiju sebi dozvoliti tu sramotu.

Treba podsjetiti sve u ovoj zemlji, nadležne u Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke, ali i u kantonalnim ministarstvima, da se učenici u nekim zemljama više bave ovim gradivom nego u BiH.

Primjera radi, gotovo 500 učenika u Francuskoj i Švicarskoj, zahvaljujući Komisiji za bijele trake, učilo je u protekle tri godine o ratnim dešavanjima u Bosni i Hercegovini i genocidu počinjenom u julu 1995. u Srebrenici. Učenje o genocidu je dio nastojanja ove komisije da promovira i očuva istinu o zločinima, a nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici očekuju da će lekcije zasnovane na činjenicama postati dio zvaničnih školskih programa.

Trideset godina od kraja rata mlađe generacije zaslužuju da uče o istini na osnovu sudski utvrđenih činjenica. Ali, problem je što vlasti u BiH očito ne žele da se zna prava istina o proteklom ratu!

(Preporod.info)