El-Hijanetu, El-Gadru - Izdaja / Hijanetu uzmejin - Veleizdaja

El-Hijanetu, El-Gadru - Izdaja / Hijanetu uzmejin - Veleizdaja

Piše: Mustafa Spahić

"O vjernici, Allaha i Poslanika ne izdajite i ne varajte, i međusobno ne iznevjeravajte i ne pronevjeravajte." (El-Enfal, 26)

U svim zemljama svijeta i među svim narodima svijeta od Adema, a.s., do danas izdaja i veleizdaja se smatra jednim od najtežih, najgnusnijih, najodvratnijih i po opstanak zajednice najopasnijih grijeha. Poslanik u hadisu upozorava: "Čuvajte se sedam zala i velikih grijeha koji upropašćuju onoga ko ih čini: širka - pridruživanja Allahu bilo kojih i kakvih lažnih božanstava, čuvajte se sihira, gatanja i vračanja, čuvajte se ubijanja na pravdi Boga bez ikakve krivice i razloga, čuvajte se lihve i zekmaštva, čuvajte se imetka i imovine jetima - siročeta, čuvajte se i bojite se bježanja s bojnog polja i veleizdaje u ratu i čuvajte se potvore za blud, pobožne, čestite i poštene muminke."

U starom antičkom svijetu smatralo se blasfemijom i kažnjavalo se smrću nevjerovanje, psovanje i vrijeđanje bogova, napadanje, hulenje, psovanje i rušenje hramova, izdaja; nebranjenje domovine, vrijeđanje, napadanje, uznemiravanje i nebriga o roditeljima, nepokoravanje sudbini i nepriznavanje i nepoštivanje vlasti i zakona. Izdajica na arapskom se naziva hainun ili gadirun, a izdajnica hainetun ili gadaretun. Izdajnički čin, akt, riječ, pismo naziva se hijanijjun ili gadrijun. Veleizdaja vjere, zajednice, društva, države, osnovnih vrijednosti, domovine, nacije naziva se hijanetu uznejn. U svakom pojavnom liku i obliku života u politici, u ekonomiji, u privredi, u diplomatiji, u vojsci, u policiji, u sudstvu, u školstvu i obrazovanje i unutar svih društvenih grupa počevši od braka, porodice, familije i rodbine, roda, bratstva, plemena naroda, nacije i rase. Izdaje su moguće i događaju se manje ili više unutar svih religijskih zajednica svijeta i to su velike i strašne veleizdaje. Kada se u potpunoj slobodi prihvati islam onda slijedi neupitna i bezuvjetna predanost i pokornost Allahu, dž. š., i slijeđenje Poslanika i lojalnost legitimnim i legalnim autoritetima koji su izabrani regularno po unaprijed utvrđenoj proceduri, a nisu ni u čemu iznevjerili emanet - opće dobro, stvar i interes: "Allah vam zapovijeda da najodgovornije i najvjernije poslove i službe povjeravate onima koji su ih najdostojniji i kada ljudima sudite da pravedno sudite. Uistinu je divan i najbolji Allahov savjet! A Allah doista sve čuje i sve zna. O vjernici, pokoravajte se Allahu i slijedite Poslanika u svim stvarima vjere i budite lojalni vašim legitimnim i leglanim autoritetima. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu; Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i ahiret, to vam je bolje i za vas rješenje najljepše." (En-Nisa, 58, 59)

Šta je to što muslimana vodi u veleizdaju nepokornosti Allahu, dž. š., neslijeđenju Poslanika, izdaji islama, izdaji i pronevjeri pravde i neslijeđenju muslimanskih autoriteta. Ključni i presudni razlog leži u činjenici da je njima u svemu i po svemu prokleti šejtan i njegovi sljedbenici prvi i najveći autoritet: "Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, pa ipak žele da im se pred šejtanom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede i zavede." (En-Nisa, 60)

Po usudu i definiciji izdajnici su svi kukavice koji su u miru prehrabri i koji u miru zazivaju i izazivaju borbu, a kad dođe stvarni rat i borba, oni pobjegnu i ne bore se. Tako je nekoliko ashaba - drugova Poslanikovih bilo u Meki izloženoj mnogobrojnih uznemiravanjima, provokacijama i izazovima od idolopoklonika i oni su htjeli odmah na prvu, da se protiv njih bore, a Poslanik je ashabima naredio: "K sebi ruke", to jest ne borite se jer vam Allah još nije borbu naredio. Međutim, neki od njih u Medini, kad je borba bila naređena i propisana, onda su se pobojali mekkanskih mušrika, plašeći se smrti i za svoje živote: "Zar ne vidite kojima se reklo: K sebi ruke svoje. Namaz klanjajte i zekjat izvršajite! A kad im bi borba propisana i naređena, odjednom se neki od njih pobojaše ljudi s kojima su borbu tražili, kao što se Allaha boje ili čak još i više i uzviknuše: Gospodaru naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nas toga još neko vrijeme poštedio! Kaži: Uživajte na ovom svijetu kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; i nikome se od vas ni koliko trun jedan neće učiniti nepravda." (En-Nisa, 77)

Treći veliki izvor i rezervoar za izdaju i izdajstvo pored uzimanja šejtana i njegovih bliskih saradnika za najveće autoritete, zatim ukoliko je u čovjekovoj svijesti, pameti, na savjesti i u životu veći strah, briga i odgovornost veća i preča pred ljudima nego pred Bogom. Ne postoji ljudsko uvjerenje koje nema vanjskog straha pa i od ljudi ukoliko je on stvaran i objektivan. Ko se ne boji nikoga i nikada on je lud, a onaj ko se boji više ljudi, stvorenja nego Boga Stvoritelja, on je kukavica a ovisno od situacija i oholosti i izdajica. Ima jedno pravilo - heroji u miru su skoro po pravilu, u ratu kukavice, a nezamjetljivi i neprimjetljivi ljudi u miru, u borbi i ratu su pravi i istinski heroji. Poslanik upozorava svoj ummet da ne izaziva i ne zaziva sudbinu, a kad ona dođe da ne izgube glave i da sačuvaju prisebnost i sabranost. Upravo treći korijen izdaje i izdajništva jeste zlatno tele, materijalni interes, korist, dobit, novac i zlato. To se posebno događa u politici, sigurnosti, diplomatiji, privredi, ekonomiji i sve više u znanosti, sudstvu i pravosuđu:

"Zato se, kada budete sudili, ne bojte se ljudi, već se bojte Mene i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." (El-Maide, 44)

Četvrti, neupitni, nepobitni i kroz svu povijest svjedočeni i posvjedočeni izvor kukavičluka i klasične izdaje jeste: licemjerstvo, jamusovština, hipokrizija, dvoličnost, munafičluk: "Da se radilo o ratnom plijenu na dohvatu ruke i ne toliko dalekom pohodu, licemjeri bi te slijedili, ali njima je put izgledao dalek. I oni će se zaklinjati Allahom: Da smo mogli, doista bismo s vama pošli, i tako upropastili sami sebe, a Allah zna da su oni lažljivci." (Et-Tevbe, 42)

Munafici su arhetipski i endemski izdajnici islama i muslimana. Tako je prilikom bitke na Uhudu munafik i prototip svakog munafika, od hiljadu muslimanskih boraca od Medine do Uhuda na razdaljini od svega deset kilometara, Abdullah ibn Ubej ibn Selul uspio da zavrbuje i od bitke odvrati i u Medinu vrati trista, nije šala, ashaba, a muslimane je čekalo tri hiljade do zuba naoružanih mušrika. To je bilo treće godine po Hidžri, a 625. po miladu. U svakoj situaciji kad je muslimanima bilo najteže i kad im je prijetila smrtna opasnost munafici su im izdajom zabili nož u leđa. Evo šta na ovu temu kaže Poslanik: "Izvrši amanet prema onome koji ti ga je povjerio (to jest čuvaj tajnu ili povjerenu stvar) i nemoj iznevjeriti onoga koji je tebe iznevjerio." (I. P. H., 51)

Najplisnavija, najprljavija i najgnusnija izdaja u međuljudskim vezama, relacijama i odnosima jeste izdaja među bliskim i dobrim prijateljima, jer prijatelji su rođaci po duši. Svi pokvareni i sunovraćeni ljudi kao što su: munafici, nuraije, mudžrimi i muzlimi kao i diktatorsko-mračijački režimi u mržnji i nepovjerenju prema ljudima služe se svim raspoloživim i dostupnim sredstvima, bez ikakvih moralnih skrupula, da najbolje, a sposobne međusobno zavade, da među njih ubace crv sumnje i nepovjerenja i ako ikako mogu da ih navedu, zavedu, okrenu i prisile da jedan drugog cinkare, a vrhunac svega je da jedan drugog izdaju a da izdani u to uopće ne može povjerovati od svog bivšeg prijatelja, sadašnjeg izdajnika. Evo šta Poslanik na te okolnosti kaže: "Uzvišeni Allah kaže Ja sam Treći uz dvojicu prijatelja koji se paze, sve dok jedan od njih ne iznevjeri i ne izda drugoga. Ja ih tada napuštam." ( I. P. H., 530)

"Musliman je muslimanu brat, ne smije mu nepravdu činiti, hakaretiti ga, ponižavati i izdati ga, i na cjedilu ostaviti." (I. P. H., 1489)

"Musliman je muslimanu brat: neće mu nepravdu činiti, neće ga izdati i napustiti, neće ga slagati ni poniziti." (I. P. H., 1490)

(IIN Preporod)

Podijeli:

Povezane vijesti