Ima li života poslije “smrti” na društvenim mrežama?

Piše: Senad Hevešević

Društvene mreže su, kaže često spominjana rečenica, danas sveprisutne. Jasniju sliku daju naši stalni razgovori o stvarima koje smo „vidjeti na internetu“ (najčešće na društvenim mrežama).

Većina vijesti koje danas saznajemo ne dolazi iz štampanih novinskih članaka pa čak ni iz sadržaja televizijskih vijesti, već ih često dobijamo u nefiltriranom obliku tekstualnog ili video materijala direktnih učesnika koji ih dijele na društvenim mrežama. 

Društvene mreže, zbog svog utjecaja, imaju vrlo snažnu ulogu u (samo)promociji, a ta industrija danas vrijedi milijarde dolara. Također, društvene mreže imaju svoju ulogu i u familijarnim odnosima, praćenju (manje ili više) važnih događaja u životima drugih, kao i u saznavanju odgovora na razna svakodnevna pitanja.

Razgranati ekosistem društvenih mreža čini se neizbježnim u aktivnom savremenom i povezanom načinu života. Stotine istraživanja govore o raznim vrstama utjecaja društvenih mreža na psihologiju mladih ili starijih, kao i na percepciju svijeta. 

Društvene mreže nude izrazito demokratičan prostor dijeljenja mišljenja i onih sadržaja za koje korisnik smatra da su korisni. Tu svakako spadaju i svi sadržaji koji promoviraju islamske vrijednosti. Neizbježna druga strana medalje takve demokratičnosti je prisustvo drugačijih, suprotstavljenih, alternativnih (nazovimo ih kako god želimo) oblika mišljenja.

Tu nam „pomaže“ algoritam koji nas postepeno okružuje nama prilagođenim sadržajima. Algoritam koji upravlja naših iskustvom društvenih mreža neizbježno kreira dostupne sadržaje onako kako je programiran da čini, a najčešće u skladu s našim ponašanjem na društvenim mrežama.

Ono što nam se sviđa, ono što komentiramo, ono nad čime se zadržimo, ono na što kliknemo, ono što dijelimo – takvi sadržaji će sve više i sve češće dolaziti do naših ekrana, ponajprije s ciljem da nam mahsuz za nas pripremljeni marketinški sadržaji budu na ekranima.

Pokušajmo postaviti pitanje o „neizbježnosti“ društvenih mreža: ima li života poslije „smrti“ na društvenim mrežama? 

Nekoliko mjeseci nakon deaktiviranja profila na više društvenih mreža najjednostavniji odgovor bi bio: itekako ima, ali je to specifičan i drugačiji način života. 

„Smrt“ na društvenim mrežama znači propuštanje nekih događaja koje smo ranije pratili, propuštanje nekih događaja u životima ljudi koji žive dalje od nas, a s kojima nismo baš u svakodnevnoj komunikaciji. Isto tako, to znači i propuštanje mnogih rasprava s društvenih mreža koje obuhvate veliki broj ljudi.

Također, „smrt“ na društvenim mrežama znači propuštanje različitih prilika za (samo)promociju, a što je posebno izazovno za ego koji žudi za prepoznavanjem.

Moguća posljedica je i život „ispod radara“, tj. osoba više nije prepoznata kao „aktivna“ ili „relevantna“ jer, opet citiram, „ako nešto nije na Facebooku, onda se nije ni dogodilo (u džematu)“. 

Na kraju, važno je postaviti ključna pitanja: vrijedi li aktivan život na društvenim mrežama svih onih koristi za koje sebi govorimo da nam donosi? Je li cijena prevelika, uništavamo li cijelu šumu zbog jednog dobrog komada drveta? 

Da bismo odgovorili na ova pitanja, potrebno je postati svjestan cijene koju plaćamo u svim aspektima svojih života.

Da bismo postali svjesni te cijene, dobro bi bilo da, za početak, upitamo najbliže ljude oko nas – koju cijenu plaćamo?

Ti ljudi oko nas su itekako spremni da nam kažu svoje mišljenje, do njihovog mišljenja nam je najviše stalo, a zaista bi ih mogli iznenaditi ako ih upitamo za mišljenje. 

Lično mislim da je cijena prevelika, a najčešće tu cijenu plaćamo kroz izostanak dubljeg povezivanja s najbližima, gubitak emocionalnog mira, kao i manjak introspekcije i istinske duhovnosti daleko od beskonačnog „skrolanja“. 

(Preporod.info)