Šitmetun - Šetaimu - Psovka i primitivizam

Piše: Mustafa Spahić

"Ti (Muhammede) slijedi to što ti se objavljuje od Gospodara tvoga, osim Njega nema drugog boga, i od mnogobožaca se ti okreni! A da je Allah htio oni Mu ne bi druge ravnim smatrali, a tebe čuvarom njihovim Mi nismo postavili niti si ti njihov nadziratelj! Ne psujte i ne grdite one koje mnogobošci, mimo Allaha, prizivaju, da ne bi i oni (u okviru revanša) psovali Allaha iz odmazde i neznanja! Kao što smo i ovima tako smo i svakom narodu, njihove postupke lijepim predstavljali. Zatim će se oni Gospodaru svome vratiti, a On će ih o svemu što su radili obavijestiti." (El-En’am, 106-108)

Neporeciva je istina da je osnovni i glavni izvor nasilja i terora na zemlji među ljudima širk - politeizam, da je osnovni i glavni izvor sujevjerja, praznovjerja, sihira, gatanja, vračanja, čvaranja, bajanja, proricanja budućnosti i sudbine - politeizam, da je osnovni i glavni izvor laži, obmane, prevare, frivolne projektirano konstruirane i građene slike stvarnosti širk - politeizam, ali također i osnovni i glavni izvor psovke je širk - politeizam. Gledano iznutra, psovka je primitivizam, nekultiviranost i krajnja zapuštenost, pustoš i praznina duše. Gledano izvana psovka je neobrazovanost i nenačitanost čovjeka. Ona je svjedočanstvo nedostatka pameti, plemenitosti i ukrašenosti duše, ali i svjedočanstvo siromaštva, primitivizma i krajnje vulgarnosti govora u ljudima. Obično psuju ljudi koji nemaju i ne znaju šta da pričaju, ljudi koji ne promišljaju šta govore i u kojih jezici idu prije pameti i svijesti i koji ne vode računa o svetostima i vrijednostima života.

Prema učenju islama ne samo da je zabranjeno psovati i lagati, nego je zabranjeno i biti grub, sert, osion, ljut, nadmen, ohol, surov. Takvim postupcima i ponašanjima odbijaju se, razgone, razbijaju, a ne okupljaju, ne upoznaju, ne približavaju, ne udružuju, ne sarađuju i ne povezuju ljudi. "S milošću Allahovom ti si (Muhammede) nježan i blag prema njima! A da si namrštena čela i tvrda srca, oni bi od tebe brzo otišli. Pa prelazi im preko greški i od Allaha traži za njih oprosta i u svemu se savjetuj s njima. A kad se na nešto čvrsto odlučiš tada se na Allaha osloni! Allah zbilja voli one koji se na Njega oslone." (Ali Imran, 159)

Na temelju navedenih ajeta neupitno i jasno slijedi da islam zabranjuje psovku, vrijeđanje, ponižavanje, ismijavanje, provociranje, izazivanje, napadanje, izrugivanje i potcjenjivanje ljudi na bilo koji način i po bilo kojoj osnovi. U misiji islama treba nastupiti blago, mudro, otvorena srca, široke duše, s povjerenjem i uz puno uvažavanje ljudi s jasnim i razgovijetnim govorom, s puno takta, strpljenja, na najljepši način: "Na Put Gospodara svoga pozivaj mudrošću i savjetom lijepim i s njima (ljudima) ti raspravljaj na način najljepši! Doista, Gospodar tvoj najbolje zna ko je skrenuo s puta Njegova i On najbolje poznaje one na Pravi put upućene." (En-Nahl, 125)

Dijalog, razgovor i rasprava s ljudima i među ljudima različitih nazora, doktrina, koncepata, teorija, pa čak i dogmi, podrazumijeva priznavanje i ravnopravnost učesnika u dijalogu, nastup sa silom argumenata, a ne argumentima sile, i takav dijalog isključuje bilo koju vrstu pritiska, prijetnje, ucjene, zaplašivanja silom, arogancije isključivosti, apriorizma, apodikličkih sudova i unaprijed poznatih pobjednika. Posebno uljudan, kvalifikovan, mudar i lijep dijalog se traži s ehlul-kitabom sljedbenicima priznatih knjiga: "I sa sljedbenicima knjige ne raspravljajte vi osim na način najljepši (s kršćanima, hrišćanima, protestantima, sabejcima Jevrejima)! Ne i s onima među njima koji su nepravedni i nasilni! I kažite: Mi vjerujemo u ono što je nama objavljeno i što je vama objavljeno! A naš Bog i vaš Bog Jedan je! Samo Njemu mi smo predani! Kao i njima, i tebi Mi knjigu objavljujemo. A oni kojima smo Mi knjigu dali i oni vjeruju, a naše znake samo nevjernici poriču!" (El-Ahzab, 46 i 47)

Kao i praznovjerje, sujevjerje, pustoš, paganizacija duše i mrtvilo srca, psovka je jedan od oblika blasfemije ali i nepobitno svjedočanstvo nekulture, nepismenosti, nenačitanosti, neobrazovanosti, nepunine, nezgrapnosti, nesadržaja, tjeskobe, mučnine, primitivizma i surovosti u ljudima. Evo kako englesko običajno pravo vidi i definira blasfemiju: "Stvar je boguhulna, a ko poriče istinu hrišćanske vjere ili Biblije ili knjige molitava ili postojanja Boga."

U starom antičkom svijetu smatralo se blasfemijom i kažnjavalo se smrću: nevjerovanje, psovanje i vrijeđanje bogova, napadanje, hulenje, psovanje i rušenje hramova, izdaja i nebranjenje domovine, vrijeđanje, napadanje, uznemiravanje i nebriga o roditeljima, nepokoravanje sudbini i nepriznavanje i nepoštivanje legitime i legalne vlasti i zakona. Jedna arapska izreka kaže: "Džerahatus-sinanu lehel-tijamu vela jeltamu ma džerehallisanu. - Rana koja se nanese kopljem može zarasti, a rana koja se nanese jezikom ona nikada ne zaraste."

Psovka spada, kao prostakluk i grubi primitivizam, u opasni oblik vrijeđanja i uznemiravanja ljudi. Poslanik kaže: "Ko uznemirava i vrijeđa zimmije - štićenike i građane islamske države na temelju priznatih religija, on ne pripada zajednici muslimana. Onoga u čijem se prisustvu ponižava vjernik (a psovka je najgrublji, najprimitivniji oblik vrijeđanja i uznemiravanja) a on ga ne zaštiti iako je za to imao sve mogućnosti, Allah će u prisustvu brojnih svjedoka poniziti na Sudnjem danu."

Psovkom se ljudima vrijeđa, grubo napada i grdi vjera, vjerske svetinje, vrijednosti, sadržaj i istine vjere, vjerska znanja, simboli, čast, ugled, dostojanstvo ljudi, vrijeđa se i napada i ugrožava dignitet, identitet i autoritet ličnosti. Ljudi najviše psuju kad se naljute, kad ih obuzme srdžba, huja i veliko uznemirenje: "Onome ko savlada svoj gnjev onda kada je u mogućnosti da ga izlije, Allah će napuniti srce imanom". Po pravilu, ko previše i neoprezno priča, on mnogo posrće i griješi, a u sadržaju tog griješenja ima i psovke: "Ko mnogo nekontrolisano govori, mnogo posrće, ko mnogo posrće on mnogo griješi i Džehennem mu je bliži od Dženneta." Psovka je najgrublji i najprimitivniji oblik prepirke među ljudima koja najčešće završava svađom pa i tučom: "Ko i na ružnu narav kažnjava sam sebe, koga pritisnu brige obolit će mu tijelo, a ko se prepire sa svijetom, izgubit će ugled i dostojanstvo."

Psovka je krajanja radikalna forma uznemiravanja ljudi jezikom: "Pravi musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku pošteđeni drugi muslimani." Psovka je izuzetno opaka i opasna forma govora koja nije dijalog i razgovor nego je izazivanje i vrijeđanje ljudi: "Allah će na Sudnjem danu biti srdit na čovjeka koji se gordo, osorno ponaša i oholno pokreće." U svim religijama, etikama i učenjima svijeta i kulturama svijeta vrijeđanje, ponižavanje, napadanje, uznemiravanje i psovanje roditelja spada u velike grijehe ravne blasfemiji: "U najveće grijehe ubraja se psovanje i proklinjanje roditelja. Neko od prisutnih ashaba upita Allahovog Poslanika kako čovjek psuje i proklinje svoje roditelje! Tako kad čovjek opsuje drugom čovjeku oca i majku, a ovaj mu uzvrati, i opsuje mu oca i majku."

Dakle, čovjek koji ne želi da mu se psuju i vrijeđaju roditelji on neće vrijeđati, napadati i psovati ničije roditelje. Poslanik jasno kaže: "Psovati muslimana je grijeh, a ubiti ga je ćufur."

Izuzetan je primitivizam i divljaštvo vrijeđati, grditi i psovati umrle. Kao nedostatak riječi, siromaštva i neumijeća govora, razgovora i dijaloga, psovka je površnost, primitivizam, divljaštvo, neotesana komunikacija, nekultura govora i razgovora neprimjerena čovjeku. Ukoliko kvalitativnog pomaka i moralnog preobražaja u bošnjačkom narodu unazad 32 godine, od 1990., ima, to je u velikoj vjeri prekid s psovkom, psovanjem, sa surovim, grubim, bestidnim, vulgarnim i blasfemičnim govorom koji je u Bosnu dolazio iz Srbije, a širen najviše preko JNA, UDB-e, svih vrsta sportskih klubova, pa čak i preko škola i profesora. Velika je nagrada suzdržati se od psovke u huji: "Allahu nema dražeg zaloga od progutane ljudske srdžbe. Čovjeku koji suzdrži srdžbu Uzvišeni Allah će ispuniti srce imanom." (Memićeva zbirka I. P. H: 1529, 1527, 1719, 1716, 1663, 1546, 1494)

(IIN Preporod)