Prof. dr. Muriz Spahić: Zemlja uvijek zna šta joj valja činiti!
Sa akademikom Murizom Spahićem smo razgovarali o nekim aktuelnim problemima voda u Bosni i Hercegovini. Ovaj naš istaknuti stručnjak je doktor geografskih nauka, a radni vijek je završio kao univerzitetski profesor na više fakulteta i univerziteta u Bosni i Hercegovini. Njegova naučna oblast je fizička geografija, a uža specijalistička oblast je hidrologija i geoekologija. Pored nastavničkog smjera geografije na kome je radio, osnivač je dva nastavno-naučna smjera: Turizam i zaštita životne sredine i Regionalno i prostorno planiranje na Odsjeku za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Autor je preko 100 naučnih radova, šest univerzitetskih udžbenika, a prvi je autor više naslova udžbenika geografije za osnovne i srednje škole u Bosni i Hercegovini tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu među kojima i prvi udžbenik geografije Bosne i Hercegovine. U ulozi eksperta radio je u timu na eliminiranju uvredljivih sadržaja u udžbenicima geografije na području Bosne i Hercegovine, te izradi Zajedničkih programskih jezgara iz geografije u okviru nacionalne grupe predmeta i Koncepciji izrade novih udžbenika geografije za cijelo područje Bosne i Hercegovine. Osnivač je i prvi predsjednik Udruženja geografa u Bosni i Hercegovini, te organizator dva kongresa geografa Bosne i Hercegovine i više simpozijuma i seminara za nastavnike geografije. Također, urednik je naučnog časopisa Acta geographica Bosniae et Herzegovinae, a recenzent je naučnog časopisa Journal of Global Resources (Indija). Profesor Spahić je i saradnik Akademije nauka i umjetnosti u Bernu (Švicarska) i jedan od osnivača i potpredsjednik Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin ban”. Nedavno je završio rad na Geoekološkom enciklopedijskom rječniku koji će uskoro izaći iz štampe.
PREPOROD: Poštovani profesore Spahiću, posljednji put ste za Preporod govorili kada su našu zemlju pogodile katastrofalne poplave prije deset godina, a sada imamo jednu potpuno suprotnu nepogodu. Naime, ovog ljeta smo se suočili s velikim prirodnim nepogodama sušama. Meteorolozi govore o izuzetno dugom periodu ekstremno toplih dana ovog ljeta, a stariji da ne pamte ovako sušnu godinu. O kakvoj pojavi se radi i šta je uzrok ovakvih stanja?
Prof. dr. Spahić: Dobro podsjećanje, jer deset godina u geografskoj nauci, posebno klimatologiji i hidrologiji predstavlja najkraći prirodni ritam unutar dugih vremenskih perioda, koji se mjere dužim vremenskim jedinicama, kao što su stoljeće, milenij i geološka skala, koji nam svjedoče dugotrajne prirodne procese, još iz predhistorijskog razdoblja, na osnovu kojih posredno saznajemo šta je bilo u prošlosti da bismo mogli cijeniti sadašnjost i predviđati budućnost. Desetogišnji prirodni ritam se često vezuje za povećanje sunčevih pjega, kada se smanjuje direktno sunčevo zračenje, kao što je bilo za vrijeme nezapamćenih poplava prije jedne decenije. Ova decenija, u kojoj svjedočimo sušu, posljedica je povećanog globalnog sunčevog zračenja čiji dvije milijarditi dio dospijeva do površine Zemlje u stabilnom anticiklonskom toplom periodu.
Neodgovornost prema životnom okruženju
PREPOROD: Vi u svojim tekstovima i javnim istupima upozoravate na dublje i kompleksnije pojave i promjene koje se dešavaju u atmosferi i općenito na našem planetu?
Prof. dr. Spahić: Sve pojave i procesi koji se dešavaju na Zemlji imaju duboku osnovu u preraspodjeli mase i energije radi sopstvene ravnoteže. Taj grandiozan planetarni kompenzacijski proces se odvijao i prije naseljavanja ljudske populacije na njoj. To su geogeni procesi tektonske prirode, koji putem vulkana i zemljotresa vrše preraspodjelu zemljine mase u procesu održavanja ravnoteže, odnosno, izostazije na svim njenim dijelovima kako bi Zemlja eliminisala inerciono ubrazanje rotacije i revolucije. O ovome Svevišnji pojašnjava u suri En-Neml, u 88. ajetu: “Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo Koji je sve savršeno stvorio!“ Ovo je i svjedočanstvo da je Zemlja dinamično nebesko tijelo, kao sva druga. Ona crpi sopstvenu energiju kao pokretačku snagu i pretvara je u dinamički tektonski rad premještajući razlamanjem i izdizanjem njene mase koji traje i predstavlja nedovršen proces koji se u geomorfološkoj nauci tretira neotektonikom. Njom se planine uzdižu, naprimjer, Mont Everest 4 milimetra godišnje. Tektonske ploče podilaze jedna pod drugu tzv. subdukcijom ili nadilaze jedna drugu tzv. obdukcijom ili se mimoilaze, odnosno, spedinguju. Prateće pojave ovih procesa su vulkani i zemljotresi razorne moći s kojima se nijedna antropogena djelatnost ne može porediti. U tektonskim procesima koje nazivamo geogenim ostaje bezbroj nerješivih zagonetki od kojih strada i ljudska populacija. Za lustraciju navedimo primjer nesreće u okolini jezera Nyos u Kamrunu u centralnoj Africi, kada je 1986. godine tokom samo jedne noći na njegovim obalama ugušeno oko 1.800 stanovnika i preko 3.500 krupnih životinja, kada je, pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima, iz jezerske vode oslobođen ugljendioksid. Ovim nije teško zamisliti koliko se užarene rastaljene mase, gasova i teških toksičnih elemenata emaniraju na površinu Zemlje i u podmorje vulkanskim i drugim tektonskim procesima. Osim geogenih procesa na Zemlji djeluju i kosmogeni faktori koji, pretpostavljeno, imaju značajno učešće u negativnim prirodnim procesima i pojavama. Zemlja, kao i ostala nebeska tijela nemaju apsolutan fiksni položaj u kosmosu. U svom kretanju mijenjaju kosmičku plazmu o kojoj se nedovoljno zna. Jedino što se zna je postojanje kosmičke prašine koja jedinim dijelom pada i na površinu Zemlje i taloži se na dnu Svjetskog okeana obrazujući na njemu crvene gline. Njihova uloga u atmosferi je od velikog značaja. Ona je apsorber sunčeve radijacije od koje se grije i postaje emiter dugotalasnog zračenja koje se usmjerava u svim pravcima pa tako i prema Zemlji kao dopunska toplota.
PREPOROD: Koliko su ove ekstremne pojave i promjene u klimi i općenito našem životnom okruženju rezultat ljudskog faktora, odnosa prema prirodi, njenim resursima, a posebno kako taj odnos vidite u Bosni i Hercegovini?
Prof. dr. Spahić: Poklanjanje pažnje geogenim i kosmogenim negativnim uticajima po stanje životne sredine nikako ne znači da želim umanjiti, ali isto tako i ne precjenjivati, ulogu antropogenog odnosno ljudskog faktora koji ugrožava sopstvenu životnu sredinu. Antropogeni negativni procesi su posebno izraženi porastom svjetske populacije i neodgovornim djelovanjem prema svom životnom okruženju. Antropogeno djelovanje na životnu sredinu nastaje iz neznanja i pripada nenamjernim procesima, za razliku od namjernih radnji koje se baziraju na profitu pojedinca ili grupe bez razmišljanja o posljedicama koje će proisteći kao povratne jer - Zemlja uvijek zna šta joj valja činiti!
PREPOROD: Također, u svojim javnim oglašavanjima, upozoravate na namjerne i nenamjerne faktore (antropogena djelovanja) koji utječu na ove prirodne nepogode, koji su najizravniji primjeri ovakvog odnosa i da li uopće postoje državne instance koje bi trebale brinuti o ovoj oblasti?
Prof. dr. Spahić: Sve antropogene ili ljudske radnje koje se preduzimaju u prirodnoj sredini moraju se shvatiti da su one uređene prirodnim zakonima i da se zakonomjerno obnavljaju u vremenu i prostoru. Prirodni sistemi su uređeni u jednistvenu cjelovitost koja ne predstavlja množinu nepovezanih cijelih komponenata.
Tako riječni sistem čini riječna voda koja teče niz korito pod uticajem zemljine teže. Pogrešno bi bilo shvatanje da tu istu vodu čini mnoštvo čaša riječne vode. Pored toga, prirodna sredina, odlikuje se prirodnim kruženjem materije i energije. To su grandiozni procesi od kojih je najpoznatiji hidrološki ciklus ili kruženje vode u prirodi. U uzajamnosti vode na Zemlji, odnosno, hidrosfere i zračanog omotača, odnosno, atmosfere, vrši se prometovanje vode u procesima isparavanja sa Svjetskog okeana i kopna. Kada se isparena voda miješa sa zrakom koga čini vlažnim i lakšim pa se uzdiže, hladi i kondenzira obrazujući oblake iz kojih se izlučuju padavine. U ovom grandioznom procesu učestvuje slatka i čista voda, jer u normalnim okolnostima isparavanja ne isparava kuhinjska so iz morske vode, niti prisutna zagađenja u njoj. I ovome se govori u Kru’anu: „Kažite vi Meni: vodu koju pijete – da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo? Ako želimo, možemo je slanom učiniti – pa zašto niste zahvalni? (sura El-Vaqia, 68-70). Dakle, spuštena voda iz oblaka jednim dijelom se infiltrira u podzemlje, jednim dijelom otiče niz riječne sisteme i ponovo vraća u Svjetski okean. U podzemlju padavine se miješaju s rastresitim detritusomm, a to je šljunak i pijesak, čineći tako podzemne izdanske vode iznad vodoodržive serije, a mogu se akumulirati i teči kao ponornice u krškim pukotinama, kavernama, pećinama i jamama do kontakta vodoodržive i vodopropusne serije izlazeći na površinu u obliku izvora i vrela. O važnosti padavina Uzvišeni Allah objašnjava da su i podzemne vode padavinske: „Zar ne vidiš da Allah spušta s neba kišu pa je u izvore u zemlji razvodi?“(sura Ez-Zumer, 21)
- Da li je kod nas prisutna dovoljna svijest o važnosti ovog potencijala i kako ocjenjujete opći odnos prema bosanskohercegovačkim hidropotencijalima.
Prof. dr. Spahić: Prirodni procesi se obnavljaju ali nikada u identičnom obliku. Oni fluktuiraju oko ravnotežnog stanja u obliku ciklusa, ritmova i perioda, što se najbolje primjećuje na dijagramima stoljetne raspodjele temperature i padavina, odnosno, klime, te vodostaja i proticaja riječnog režima. Nakon učestalih toplijih godišnjih doba, posebno zima i ljeta, s pojavom skraćenja trajanja prijelaznih godišnjih doba i produžetaka vegetacionog perioda započeo je period, posebno u trećem klimatskom razdoblju između 1991-2020. godine, kao globalno zatopljenje, pripisano isključivo antropogenom faktoru kao posljedica karbonizacije atmosfere, jer se smatra da je ugljendioksid najvažniji staklenički plin. Uloga čovjeka nije zanemariva ali ne bi trebala biti ni precijenjena, posebno kada se ima u vidu da je u stoljetnoj raspodjeli klimatskih elemenata i pojava bilo perioda s sličnim ekstremima, ali i ne tako učestalim, kada je čovječanstvo brojalo trećinu ukupnog današnjeg broja stanovništva na Zemlji. U razmatranje ove problematike trebalo bi svakako uključiti i druga istraživanja iz vremena pleistocena kada je na Zemlji postojalo pet ledenih doba i interglacijali toplih razdoblja između njih, od kojih je holocen, u kome živimo, posljednji. Svi procesi i pojave koje djeluju neovisno od čovjeka zaštićeni su samoregulativnim i samoobnavljajućim procesima. Tako, npr., na paljevinskom teritoriju obnavlja se vegetacija bez ljudske intervencije. Ima još brojnih primjera, o čemu ćemo drugom prilikom. Sve naprijed navedene zakone i zakonomjernosti koje su uređene u sistemu, bi trebao čovjek da zna i da se istim prilogođava, a ne se njima suprotstavljati. Živjeti s prirodom apstrahira pojam upravljanja s prirodom. Brojni su primjeri neodgovornog namjernog djelovanja čovjeka na svoju životnu sredinu, koju dijeli sa svima nama.
Vlada FBiH nije odgovorila na moja pismena upozorenja
PREPOROD: Pored ugrožavanja pitke vode, sve češće se susrećemo s projektima ugrožavanja naših jedinstvenih prirodnih blaga, poput nedavno Une, zatim izgradnja hidroelektrana u toku Neretve i drugdje – gdje sve ovo može odvesti našu zemlju, kako može dugoročno utjecati na našu klimu, floru, faunu?
Prof. dr. Spahić: Nije dovoljno zaštititi neka područja, vodotoke, slivove i slično da bismo onda bili mirni, kako ih niko ne smije ugroziti. Brojni su primjeri u Bosni i Hercegovini da se u zaštićena područja raznih nivoa zaštite vrši najezda radoznalih pa umjesto da ih gledaju i čuvaju ista naseljavaju i uništavaju. Navodim kao primjer Prokoško jezero! Ili imamo slučaj da se planiraju vodozahvati u području nacionalnih parkova, kao što je na primjer vrelo Une, vodopad u Martin-Brodu i brojni nelegalno izgrađeni objekti na obali ili u koritu Une, kao i drugih rijeka. U posljednje vrijeme smo također zaokupljeni problemom vodozahvata koji se realizuju u slivu i dolini rijeke Neretve. Proteklih sedmica u vrijeme najvećih stoljetnih suša svjedočili smo punjenju vodne akumulacije Ulog radi početka istoimene hidroelektrane. Brana Ulog je sagrađena u tektonski polomljenim karbonatima, u intenzivno trusnom području, gdje razorni zemljotres predstavlja latentnu opasnost po sva mjesta koja se nalaze nizvodno u dolini rijeke Neretve sve do ušća u Jadransko more. Osim toga, u slivu Neretve s njenih gornjih horizonta planira se prevođenje vode u Trebišnjicu kada će biti ugroženi izvori i vrela Bune, Bunice, Bregave i Hutova blata, koja podzemno dobivaju vodu iz ponora Nevesinjskog polja. I pored ličnog upozorenja otvorenim pismom o pogubnosti ovih projekata na Neretvu vlade FBiH iz prošlog i posljednjeg saziva nisu reagovale, čak se nisu udostojile da pruže povratnu informaciju o prijemu pismenog upozorenja. O problemima hidrotehničkih radova u slivu Neretve opširnije sam pisao u Naučnom časopisu Acta geographica Bosniae et Herzegovinae br. 16 pod naslovom Rijeka Neretva – negativne faze potamološke evolucije koji se nalazi u elektronskoj formi na adresi geoubih.ba (Udruženje geografa u Bosni i Hercegovini).
PREPOROD: Koliko je infrastruktura za vodosnadbjevanje sposobna da izdrži sve izraženiju masovnu gradnju i širenja naselja, naprimjer u Sarajevu, a nerijetko je takav slučaj i s ostalim gradovima?
Prof. dr. Spahić: Vodozaštitne zone u Sarajevskom polju kao i u okolini drugih naselja su na udaru građevinske uzurpacije koju svjedočimo nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada kantonalne vlade učestvuju u restrikciji njene površine. Svi do sada predloženi nacrti redefinisanja vodozaštitnih zona, posebno u Sarajevskom poljun nisu fundirani na temeljima savremenih nauka, a posebno: hidrogeološke, potamološke i hidroekološke. Savjetovao sam da nije preporučljivo, bez opsežnih hidrogeoloških istraživanja, povlačiti linije vodozaštitnih zona u području Sarajevskog polja iz kojeg se crpe vode za vodosnabdijevanje građana Sarajeva. Podzemne intergranularne vode u sarajevskoj rastresitoj seriji ne funkcionišu prema našim željama da bi se one mogle dijeliti na hidrološke zone onako kako mi hoćemo. Veoma je važno napomenuti da predložene vodozaštitne zone i pojasevi ne odgovaraju hidrološkim ciklusima. Tako padavinske vode koje se infiltriraju u krške recipijente iz južnog zaleđa Sarajevskog polja u kojem i završavaju, imaju skraćeni hidrološki ciklus u odnosu na cirkulaciju podzemnih izdanskih voda u rastresitoj seriji sedimenata čak između druge i treće zone. U ovako složenoj hidrogeološkoj formaciji, krške podzemne vode iz hidrološkog zaleđa Bjelašnice i Igmana, zbog vrlo kratkog hidrološkog ciklusa, čak se mogu smatrati vodama prve vodozaštitne zone. Nije ničim stručno ni naučno dokumentovano zašto je Babin do na Bjelašnici isključen iz vodozašitnog pojasa i proglašen turističkom zonom, osim za potrebe prenamjene teritorija u urbano, kada se pouzdano zna da ponori u njemu završavaju na vrelima rijeke Bosne, kao ni podatak da je vodozaštitna zona u Sarajevskom polju smanjena čak za 32.000 ha. Zbog toga je nasušno potrebno ispitati sve relevantne činjenice o hidrogeološkim sistemima koji pripadaju području Sarajevskog polja, a na osnovu kojih se utvrđuju vodozaštitni pojasevi i zone. Sve ishitrene radnje mogu imati ozbiljne hidroekološke posljedice po građane Sarajeva. O hidroekološkim problemima u Sarajevskom polju također sam objavio tekst u načnom časopisu „Acta geographica Bosniae et Herzegovinae“br. 6. u izdanju Udruženja geografa u Bosni i Hercegovini adresa: geoubih.ba
Ne bi se smjele smanjivati vodozaštitne zone na račun proširivanja urbanizacije
PREPOROD: I na kraju, uzimajući sve ove probleme u obzir, kakva je sanitarna ispravnost, odnosno čistoća vode za piće, koliko se ona uopće može održati ukoliko odnos prema ovom dragocjenom prirodnom resursu ostane nepromijenjen?
Prof. dr. Spahić: Bosna i Hercegovina se ubraja u vrh zemalja svijeta po raspoloživom bogatstvu vode po jednom stanovniku - više od prosjeka po jednom stanovniku Evrope i Azije. Sve riječne vode su padavinske, bilo da pripadaju površinskom (promjenjivom) ili podzemnom (postojanom) doticaju. Površinski doticaj obrazuju padavine od kojih direktno zavisi površinski doticaj koji je često iscrpan, za razliku od podzemnog, koji se obrazuje u podzemnim rezervoarima rastresite serije kao izdanska voda ili u pukotinama, kavernama, pećinama i jamama krških stijena kao krška voda, koje dugotrajno kroz godinu napajaju rijeke iz podzemlja. I pored velike količine vode s kojom Bosna i Hercegovina raspolaže postoje problemi njene upotrebe. Ovdje ćemo od brojnih problema s vodama Bosne i Hercegovine navesti dva najvažnija. Raspoloživa količina vode nije ravnomjerno raspoređena po sezonama pa tokom ljetne sezona, kada je napotrebnija, stanovnici Bosne i Hercegovine imaju na raspolaganju svega 9,5% ukupnog prosječnog godišnjeg proticaja. Ova količina vode nije dovoljna za opskrbu stanovništva i privrede (posebno poljoprivrede), pa se sve više poseže za redukcijama vode. Zaštiti voda od zagađenja ne poklanja se dovoljna pažnja, pa većina njih nije upotrebljiva i pored činjenice na njeno obilato bogatstvo. U Bosni i Hercegovini ne postoji ustaljen monitoring praćenja kvaliteta voda, posebno mikrobiološka i fizičko-hemijska iz kaptiranih izvora i vrela. Odavno neke mikrobiološke i fizičko-hemijske analize vode za piće zabrinjavaju, posebno u vrijeme suše i visokih temperatura. Zabrinjava činjenica da ima kantona u FBiH da od 431 uzorka vode njih 154 ne zadovoljava standarde mikrobiološke analize, što je 35,7%, a hemijske standarde ne zadovoljava deset izvora ili 2,3%. Kod lokalnih vodovoda situacija je još teža. Od 409 uzoraka 402 ne ispunjavaju standarde mikrobiološke analize ili 82%. Da situacija bude dodatno zabrinjavajuća na lokalne vodovode priključene su škole u kojima djeca piju dosta zagađenu vodu. Kontaminacija podzemnih voda je uzela maha, pa vode u dubokim banarima preko 150 metara dubine prema mikrobiološkim analizama pokazuju prisustvo koliformnih bakterija što ih prema standardima ispravnosti isključuje za vodosnabdijevanje. Riječne doline su najniže morfološke forme prema kojima se usmjeravaju padavinske vode. Prema njima završavaju i fekalne vode iz neuređenih septičkih jama, a većina kanalizacionih cijevi bez septičke fermentacije direktno završava u riječnim tokovima. Ovo su veliki problemi jer zagađene vode progresivno zagađuju riječne vode u kojima završavaju. Ne treba zaboraviti da 1m3 zagađene vode zagađuje 10 do 12 m3 čiste vode. Da bi se zagađena voda razblažila do nivoa mogućeg prirodnog samoprečišćavanja potrebno je za 1 m3 zagađene vode potrošiti oko 18 m3 čiste vode. Ovo praktično znači da bi se zagađene vode Miljacke razblažile do mjere mogućeg samoprečišćavanja bio bi potreban vodotok veličine Neretve na proticaju u donjem toku. Kada se u detaljna razmatranja, pored ostalog, uzme činjenica da se upotrijebljena voda vraća u vodotoke ili podzemlje kao zagađena, onda zaključujemo da Bosna i Hercegovina na raspolaganju ima daleko manje zalihe vode od onih koje nam račun pokazuje.
- Mi se često zanosimo da smo bogati ovom danas u svijetu rijetkom dragocjenošću, tj. “da se možemo napiti vode s česme” – da li je ovo samoobmanjujuće i koliko može koristiti ili štetiti, kako naša zemlja stoji s ovim resursima, te koje su vaše projekcije za budućnost u ovoj oblasti?
Prof. dr. Spahić: Da bi se unaprijedila zaštita voda u Bosni i Hercegovini mora se sistemski pristupiti u rješavanju nagomilanih problema. Voda je resurs i ujedno bogatstvo svih nas. Potrebno je davno bilo uspostaviti gustu mrežu riječnog monitoringa koji prate stanja riječnih režima i stepena njihove zagađenosti, posebno po slivovima i riječnim sistemima koje dijele entitetske i kantonalne granice. Prostornim planovima odavno je bilo potrebno urediti vodozaštitne zone i nekontrolisano gubljenja voda u cjelokupnoj vodovodnoj mreži gradova i drugih naseljenih mjesta. Ne bi se smjele smanjivati vodozaštitne zone na račun proširivanja urbanizacije. Ne može se tolerisati vodovodni sistem iz kojeg se više izgubi vode nego što prime potrošači. Svaki izvor snabdijavanja vodom naselja trebao bi imati alternativna rješenja u obliku dodatnih rezervoara koji bi se trebali uključivati da se izbjegnu redukcije korištenja voda. S tim u vezi bilo bi potrebno zaštititi sve planinske tokove, koji nose čistu pitku vodu od devastacije; posebno zabraniti sječu šume, jer bez šume nema ni vode. Trajno zabraniti uzurpiranje tekućica u svrhe izgradnje mini hidroelektrana, a izgrađene podvrgnuti procesu revizije. Uzurpacije malih vodotoka koji nose čistu vodu i njihovo pakovanje u cijevi je neodgovoran odnos prema vodotocima i ne ide ukorak s održivim razvojem vodnih sistema u Bosni i Hercegovini. Dok ne zaboravimo da smo bogati vodom ove i druge probleme vezane za vode u Bosni i Hercegovini nećemo riješiti. Uz navedene mjere, a ima ih još što nam prostor ne dozvoljava da ih sve analiziramo, sve manje ćemo gledati u nebo kada će se naoblačiti da padne kiša ili se razvedriti da se plavljena voda povuče u riječna korita. Bojim se da ćemo s ovom kišom – s kojom se završava sušno i vruće ljeto - eliminisati redukcije, a mi probleme suše zaboraviti jer kod nas vijesti ne traju duže od tri dana, pa vjerovatno neće ni ova.
Pitajte učenjake, ako vi to ne znate. (En-Nahl, 43; prijevod Pandže i Čauševića)
Usvijetu islama Aristotel je stoljećima bio nazivan “prvim učiteljem” (el-mu‘allim el-evvel), a El-Fārābī “drugim učiteljem” (elmu‘allim es-sānī). To posredno govori i o poštovanju koje je filozofija uživala među muslimanima – premda su neki muslimanski autori iz prošlosti, ne uviđajući šta znače spomenuti izrazi, govorili da im je prvi učitelj Bog a drugi Poslanik. Ostavljajući po strani tu opasku, kažimo to da Seyyed Hossein Nasr s pravom postavlja pitanje zašto osnivači nekih filozofskih škola prije njih, ili učitelji ovih “učitelja” – Pitagora, Platon i El-Kindī – nisu bili nazivani “učiteljima”. Iako su davani različiti odgovori kojima se mogu uputiti brojni prigovori, izgleda da je najodrživije sljedeće obrazloženje: “učitelj” u ovom konkretnom kontekstu ukazuje na osobu koja, ustvari, definira granice naukā, metodā i sredstava za stjecanje znanja, a uz to ih klasificira tako da je sačuvano jedinstvo različitih ogranaka. Aristotel je prvi grčki filozof koji je uobličio i primijenio naučnu metodologiju sukladno svojoj logici, te je ugrubo započeo klasificirati nauke. Fārābī je sistematski otpočeo formuliranje metodološkog pristupa naukama. Također, autor je dobro poznate knjige o klasifikaciji naukā pod naslovom Fī ihsā’ el-‘ulūm, koja nije stekla slavu samo u islamskom svijetu već i na Zapadu bivajući utjecajna u razvoju kurikulumā na zapadnim univerzitetima. Njegov “projekat” su nastojali nastaviti Ibn Sīnā, pripadnici Ihvānu-ssafā’, Nesīruddīn et-Tūsī i Mullā Sadrā.
“Treći učitelj(i)”
Kroz raskošnu filozofsku literaturu naišli smo na nekoliko imena kojima se pridruživao dodatak “treći učitelj”. Među prvima je svakako Miskevejh (u. 1030). Pripadao je intelektualnoj eliti svog vremena. Pisao je u oblasti povijesti, psihologije, hemije i filozofije posebno stavljajući naglasak na etiku. Miskevejhova misao postala je utjecajna uglavnom zbog njegovog privlačnog stila pisanja. Uspijevao je spojiti apstraktno mišljenje s praktičnim idejama.
Drugi kojima se “tepalo” kao Miskevejhu jeste Ibn Sīnā (u. 1037). On je bio jedan od najvećih svjetskih filozofa i liječnika. Pokazao je nevjerovatnu prijevremenu zrelost pa je u ranoj mladosti postao hafiz i savladao vjerske nauke. U dobi od šesnaest godina, već je bio poznat kao liječnik. Marljivo proučavanje u izuzetno bogatoj biblioteci omogućilo mu je da savlada i druge nauke, pa je na kraju života spomenuo u autobiografiji da nije znao tada više od onoga što je spoznao do osamnaeste godine. Spominje se da je napisao više od dvjesto dvadeset djela, u rasponu od goleme knjige Kitāb eš-šifā’, koja je najveća enciklopedija znanja što je sastavila jedna osoba u takozvanom srednjovjekovlju, do rasprava od nekoliko stranica. Ova djela obuhvataju gotovo svaku granu znanja, od metafizike do medicine, u skladu s enciklopedijskom genijalnošću Ibn Sīnāa.
Treći je Ibn Sīnāov kritičar i komentator Fahruddīn er-Rāzī (u. 1209), koji je pisao o velikom broju tema, uključujući gramatiku, povijest, medicinu, teologiju, filozofiju i tumačenje Kur’ana. U svojim mnogobrojnim teološkim djelima koristio je sofisticiranu metodologiju kojom odobrava korištenje racionalnih tehnika u teologiji i u kojoj filozofija izbija na površinu. Upravo njegovo korištenje filozofije čini njegovu teologiju tako zapanjujućom i daje joj zadovoljavajuće racionalno ustrojstvo, koje osujećuje napade na nju. Čak će Abdurrahman Mihirig kazati da su njegova djela o kelamu i filozofiji značajnija i iscrpnija od Gazālījevih.
Dalje, četvrti za kojeg se veže izraz “treći učitelj” jeste Nesīruddīn et-Tūsī (u. 1274), koji je bio istaknuti filozof i naučnik te Ibn Sīnāov komentator. Doprinio je kelamu, matematici, astronomiji, etici i sufizmu. Tūsī je pokrenuo izgradnju čuvenog opservatorija u Meragi. Do nas je došlo stotinu i pedeset njegovih djela. U komentaru na jedno Ibn Sīnāovo poznato djelo odgovarao je na Rāzījeve kritike. Bio je pod utjecajem Ibn Sīnāa i Miskevejha. Napisao je i jedno od najpoznatijih djela filozofske etike u islamu.
Mislilac za koga se najčešće veže izraz “treći učitelj” jeste Mīr Dāmād (u. 1631). On je oživio te reorganizirao filozofske i intelektualne nauke uspostavljajući “isfahansku školu”. Zbog ovog postignuća nazvan je “trećim učiteljem”. Njegov učenik je bio slavni Mullā Sadrā (u. 1640). Napisao je mnoga djela od kojih je najpoznatije El-Kabesāt. Njegove spise odlikuje spoj misticizma i analitičnosti. Unatoč silnim protivljenjima tvrdokornih teologa da se izučava filozofija, uspio je u tom vremenu vratiti njen značaj.
I posljednja ličnost koju ćemo spomenuti u ovom kontekstu jeste osmanski intelektualac Janjali Esad-efendi (u. 1730). On je pripadao generaciji grčko-muslimanskih učenjaka. U medresi je, pored islamskih nauka kao što su kelam i fikh, savladao racionalne nauke poput logike, filozofije, matematike i astronomije. Njegov maternji jezik bio je grčki, a dobro je poznavao osmanski, arapski, latinski i perzijski. Bio je kadija i pripadao je nakšibendijskom redu. Preveo je neke Aristotelove knjige s grčkog na arapski. Bio je prvi muslimanski učenjak koji je preveo Aristotelovu Fiziku izravno s grčkog na arapski, pri tome ističući vlastito mišljenje, pa čak i kritikujući Ibn Rušda za određene greške u fizici. Zbog njegovog prevođenja Aristotela, postao je poznat u učenjačkim krugovima kao „treći učitelj“.
“Četvrti učitelj”
Prethodni “učitelji” nisu bili izolovani pojedinci, već su ostvarili utjecaj koji se odmah osjetio u njihovom neposrednom okruženju. Bez obzira na važnost kolektivnih pregnuća, svako djelovanje mora započeti od pojedinca, zbog čega se vidi potreba i za “četvrtim učiteljem”, koji će u vidu jednog savremenog mislioca omogućiti islamskoj civilizaciji da se blagotvorno susretne s različitim naukama, metodologijama i filozofijama ujedinjujući ih te uspostavljajući ravnotežu između znanosti i različitih obzira islamskog intelektualnog života kao i same religije.
Otuda bi bilo potrebno da „četvrti učitelj“ ublaži misaoni darmar i anarhiju u muslimanskom umu. Osobito bi trebao pomoći muslimanima da se izbore s kolonizacijom njihovog mišljenja i izazovima postnormalnog svijeta. Svakako, nije važno samo da se on pojavi. Bitno je da bude prepoznat.
(Preporod.info)
