Ti nauči, a doći će vrijeme, pa će te s fenjerom tražiti

Piše: Izet Čamdžić

Počela je nova školska godina. To je povod, odličan povod, da se iznova prisjetimo pitanja s kojima ćemo se suočiti kada pred Gospodara svjetova stanemo, a jedno od njih je: „Kako si mladost proveo?“

Ta mladost, to je značajan, rekao bih najznačaniji period našeg života, jer od proljeća, od sjetve u proljeće, zavisi jesen. Ako se proljeće iskoristi i u zemlju sjeme baci, nadati se plodu ujesen i mirnoj spokojnoj zimi. Ako se mladost protrati, ako to vrijeme prođe u ništa, čemu se nadati u životu i u kakvu budućnost koračati?

Da bismo bili spremni odgovoriti na ovo pitanje, prilika je da se podsjetimo na upute i savjete vjere naše koji nas podstiču da budemo aktivni, učimo i radimo, kako bi i sebi i društvu i ummetu sreću i napredak donijeli. Allah, dž. š., je prvim riječima upućenim Poslaniku, a preko njega čovječanstvu, naredio da učimo i to u ime Gospodara Koji stvara.

Naredio nam je da stičemo znanje, ne samo radi bolje plate i života ugodnijeg, već da bismo bili bolji vjernici i na putu Božijem stabilniji. Allah, dž. š., to objašnjava u ajetu: „Allaha se najviše boje učeni ljudi.“(Fatir 28), zatim u pitanju: „Reci, jesu li isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?“(Zumer 9), i u obećanju: „Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje“. (Mudžadele 11)

Poslanik je lično, i primjerom i riječju, stalno podsticao ljude da napreduju, da uče, da se u dobru natječu. Još u Mekki, u kući Erkamovoj, od samog početka objave, podučavao je ashabe vjeri i propisima njenim. Podučiti se vjeri, znati njene propise, važno je, vrlo važno, jer vjera je tu radi oba svijeta.

Propisima nam uređuje život ovdje i spasu nas vodi. Poslanik je rekao: „Kome Allah, dž. š., želi dobro omogući mu razumijevanje vjere.“(Muttefekun alejhi) U Medini je Poslanik na sofi džamijskoj otvorio školu, tu su podučavani sljedbenici njegovi, ne samo vjeri, već naukama svim.

Bila je to škola u kojoj će i zarobljenici Bedra, mušrici, učitelji biti. Musliman je obavezan, iz hadisa to znamo, učiti od svakog i svugdje. Evo tog hadisa: „Mudrost, znanje, je izgubljena stvar muslimana i gdje god ju nađe, uzme je.“(Muslim) Znanje treba ići i u Kinu tražiti, govorio je Poslanik i naređivao svakom muslimanu i muslimanki da znanje traži, učio nas je da je školovanje naredba Božija.

Nauka, znanje, nam omogućava da resurse ovosvjetske ispravno koristimo, ono nas snaži i ne da nam da ikom osim Stvoritelju robujemo. Toliko insistiranja na obrazovanju, i tolika pohvala znanju i učenima u izvorima vjere naše, i jest zato da bi ummet bio ono što biti treba, najbolja zajednica ljudi koja promoviše dobro, a od zla odvraća. Sad kad nova školska godina počinje, prilika je, odlična je prilika, da se osvrenemo oko sebe i vidimo da još uvijek drugi upravljaju s nama i resursima našim raspolažu i da sljedbenici Poslanikovi nerijetko za račun tih drugih krv prolijevaju.

Ti, dječače i djevojčice, ti, mladiću i djevojko, ne možeš otići i riješiti izbjegličke krize, ne možeš zaustaviti genocid u Gazi, ne možeš zbrinuti hiljade migranata, ne možeš riješiti svjetske sukobe, ne možeš uticati na cijenu hrane i energenata u svijetu, ali znaj obaveza ti je prema Bogu i Poslaniku Njegovom, prihvatiti se knjige, prihvatiti se posla i biti u svemu dobar, ako je moguće, biti najbolji.

Osim dunjalučke ugode, ima tu, u sticanju znanja i ahiretska nagrada. Ona treba da nas motiviše, da nas ka knjizi i školi usmjerava. Čujte, dječaci i djevojčice, čujte mladići i djevojke, šta Poslanik obećava ako ti knjiga bude prijatelj, a škola mjesto gdje radosno odlaziš. On, s. a. v. s., kaže: „Ko krene stazom sticanja znanja, Allah će mu olakšati put u Džennet. Meleki prostiru krila milosti svoje tražiocu znanja, zadovoljni onim što on čini. Učenu čovjeku oprost traže i stanovnici Zemlje i stanovnici nebesa, čak riba u vodi i mrav u skloništu svom.

Prednost učenog vjernika nad neukim pobožnjakom je kao prednost moja nad jednim od vas. Učeni su poslanicima nasljednici, poslanici nisu iza sebe ostavili ni dinare, ni dirheme, ostavili su znanje, pa ko ga uzme, uzeo je najbolje.“(Ebu Davud, Tirmizi)

Mi vjerujemo i znamo da Poslanik govori istinu. Potpuno smo ubijeđeni da ćemo za mladost, kako smo je proveli i u šta uložili, odgovarati. Za vjernika nema prostora očaju, beznađu, bezvoljnosti. Ne smije vjernik pomisliti da on nije vrijedan, da ne može ništa učiniti i da je nemoćan bilo šta promijeniti.

Niko ne smije sebi dopustiti da neko drugi o njemu brine i čeka da neko drugi probleme mu rješava. A ima mladih, tu među nama, koji upravo tako razmišljaju i druge za svoj neuspjeh krive. Oni izlaz vide u odlasku, u bijegu od zavičaja i domovine. A treba znati da je vjerniku obaveza pobjeći od ljenosti, bezvoljnosti, obaveza mu je pobjeći od čekanja, beskonačnog čekanja rješenja i stalnog nadanja boljim vremenima.

„Možda će doći bolja vremena, ali samo ovo vrijeme je moje“, rekao je Žan Pol Sartr. Mi nismo birali vrijeme i obavezni smo u ovom vremenu od sebe dati maksimum, učiniti najviše što možemo. Obrazovanje nudi sigurnost. Obrazovana čovjeka svako hoće, čiji je Nikola Tesla, čiji je Meša Selimović, čiji je Mak Dizdar, spore se ovi narodi ovdje, svi ih hoće sebi u svoj nacionalni korpus, a da nisu bili to što su, zahvaljujući obrazovanju, ko bi ih htio, ko bi uopće za njih znao? Obrazovanje nudi sreću na oba svijeta, ako se u ime Boga stiče, obrazovana, pametna čovjeka svi hoće, svima treba.

Zato mi na početku nove školske godine apelujemo na državu da se više brine o obrazovanju, da se više i bolje brine o onima koji našu djecu odgajaju i uče, jer oni su najvažniji u našem društvu. Zar nije rečeno u mudrosti jednoj: „Ko ne ulaže u škole, ulagat će u zatvore.“Zato mi apelujemo na početku nove školske godine na roditelje da bdiju nad odgojem i obrazovanjem svoje djece jer ništa im ni bolje, ni vrednije od toga ostaviti ne mogu.

Na početku nove školske godine apelujemo na našu djecu, naše sinove i kćeri da se prihvate knjige, da uče i obrazuju se. To od njih očekuje naša domovina, naš narod, šehidi naši, a i njima će obrazovanje dobro donijeti. Jedna mudra poslovica veli: „Ti nauči, a doći će vrijeme, pa će te s fenjerom tražiti.“

Uzvišeni Bože, pomozi nas u svakom dobru. Amin.

(IIN Preporod)