Gradonačelniku Kordiću zahtjev za "Mevlanu" preuranjen

Piše: Hasan Eminović

Odjel za urbanizam i građenje Grada Mostara 3.09.2024. godine (Broj: UPI-07/2-19-2800/24) odbacio je zahtjev Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Mostar za izdavanje urbanističke suglasnosti za izgradnju Interkulturnog centra "Mevlana" na lokalitetu nekadašnjeg Lakišića harema.

U zaključku je ocijenjeno da je takav zahtjev preuranjen.

A nakon toga da je utvrđeno da je parcela na kojoj Islamska zajednica namjerava graditi zgradu Interkulturnog centra evidentirane kao predmet Željezničke knjige, da se nalazi u posjedu Grada Mostara, i stoga Islamska zajednica ne može biti stranka u postupku, odnosno da po njenom zahtjevu Odjel za urbanizam i građenje Grada Mostara ne može voditi upravni postupak, jer se nisu stekli uvjeti za njegovo vođenje.

U konkretnom slučaju, navedeno je, Islamskoj zajednici se osporava pravo da uopće može podnositi takvu vrstu zahtjeva, "jer nema stranačku sposobnost s obzirom na to da predmet zahtjeva potječe od osobe koja ne može biti stranka u ovom postupku".

Rješenje, koje umjesto načelnika odjela, potpisuje gradonačelnik Mostara Mario Kordić predviđa mogućnost žalbe Ministarstvu građenja i prostornog uređenja Hercegovačko neretvanskog u roku od 15 dana od dana prijema istog.

I smiješno. I sramotno.

Ovakav akt je ponižavajući i za njegovog autora i njegovog  potpisnika jer  takav kakav jeste i tonom i formom jasno govori kakvim bahatim i primitivnim metodama se koristi gradska administracija da bi osporila pravo  Medžlisu Mostar da na tom prostoru izgradi reprezentativnu zgradu od općeg interesa za muslimane u Hercegovini i bošnjački narod u ovoj regiji.

Na taj način još jednom takva gradska administracija je iskazala svoj ponižavajući stav prema Islamskoj zajednici, jer je tretiraju kao nekoga ko nije vrijedan smislenog odgovora i gdje nije potrebno ulagati nikakvog truda za bilo kakvu argumentaciju.

O kakvom drskom diletantizmu se radi ilustrativno je i to da je akt naslovljen kao Zaključak, a da u uputstvu o pravnom lijeku isti taj akt nazivaju Rješenjem.  

U tom aktu (polu-zaključku-polu-rješenju) potpuno je nejasno zašto je potpisnik u ime Odjela za urbanizam gradonačelnik.

Prohtjelo mu se da tako važan odjel nema načelnika već duži vremenski period, ili je on stvarni gospodar nad Gradom Mostarom pa može, onako od oka, odlučivati ko jeste legitimna stranka, a ko nije, bez ikakve potrebe da obrazloži upotrijebljeni termin "preuranjen" i šta on uopće u upravnom postupku znači.

Jedino što ima smisla kod tog termina da je gradonačelnika Kordića ponijela atmosfera preuranjene izborne kampanje u kojoj sebe u javnosti nastoji prikazati kao dušebrižnog humanistu na polju komunalne infrastrukture, gorljivog protivnika  visokih političkih tema i međunacionalnih proturječja, dok u stvarnosti svojim stvarnim ponašanjem i djelovanjem podržava ideje jedne velikodržavne politike, i podrškom izgradnji nelegalne zgrade HNK-a na tom lokalitetu i samovoljnim, nadasve drskim, brisanjem prava Islamske zajednice i na bilo koji dio lokaliteta nekadašnjeg Lakišića harema.

Upravo te dvije zgrade gdje Kordić jednu podržava a drugu osporava najbolji su primjer njegovog javnog i stvarnog djelovanja.

Interkulturni centar Mevlana zagovara univerzalne ideje međuvjerskog i međunacionalnog dijaloga, po Kordiću, za to je preuranjeno, nije vrijeme, dok zamišljeni koncept zgrade HNK-a promoviše isključivost i hrvatski ekskluzivitet na ovim prostorima, i opet po Kordiću, to nije preuranjeno, za to je baš vrijeme/pravi trenutak.

U prilog ovoj tvrdnji valja napomenuti da, daleko od očiju javnosti, posljednjih mjeseci gradonačelnik Kordić iz gradskog budžeta plaća kazne u skoro milionskom iznosu za propuste gradske administracije kod regularnog zapošljavanja i plaćanja osoba po osnovu ugovora o djelu, i u Odjelu za urbanizam, gdje određene osobe koje su formalno otišle u penziju imaju povjerljive zadatke da u službenoj korespondenciji sa regularnim nadležnim organima za "onaj papir koji fali" u dokazivanju valjanosti građevinske dozvole HNK-a ustvrde kako ga nema u arhivu Odjela, a kad su pod sumnjom istražnih organa privredni subjekti u vlasništvu ili nadležnosti Bošnjaka e onda "papir koji fali" se uredno pronađe.

Smiješno i sramotno!

(Preporod.info)