Bolje je klanjati i kod kuće a sačuvati jedinstvo i ljubav

Imam el-Benna ništa nije odgovorio, jer bilo koji odgovor samo bi pogoršao situaciju. Umjesto toga, imam ih upita: “Je li teravija farz ili sunnet?” Svi odgovoriše: “Sunnet!” Imam potom dodade: “Ali jedinstvo muslimana je farz! Da li ćemo kršiti farz, da bismo utemeljili sunnet?! Mnogo je bolje da klanjamo kod kuće, a sačuvamo jedinstvo i bratsku ljubav.”

U vremenu i okolnostima u kojima trenutno muslimani žive ključno je pitanje ko narušava jedinstvo i bratsku ljubav među muslimanima kršeći strogu dužnost (farz), pod izgovorom primjene pojedinih sunneta, pa čak i nametanja običaja i tradicije nekih drugih regiona i geografskih područja? Stoga je nužno osvijetliti i obrazložiti, posebno je to zadaća za šerijatske znalce, kakav je moralni status i stepen grijeha onoga koji se ne pridržava farza - čuvanja jedinstva zajednice - nego svjesno, i pored upozorenja, u kontinuitetu čini grijeh. Ako je svjesno kršenje farza i ustrajavanje na tome veliki grijeh, zar takve osobe mogu biti bilo kome uzori u vjeri i vrijedni pažnje, osim griješnicima i smutljivcima?

Više nego jasno je da među muslimanima postoje osobe koje pokazuju nerazumijevanje temeljnih poruka i elementarnih prioriteta vjere, mjesta i vremena. Istodobno su veoma bučne i glasne u zagovaranju i nametanju, čak agresivnom, svojih percepcija islama. Njihove riječi i djela pokazuju da je u njihovim glavama nered i haos, koji potom isijavaju u svijet oko sebe. Takvo duhovno i mentalno stanje nije dobro. Treba ga liječiti, uspostaviti adekvatnu dijagnozu i terapiju. To traži punu ozbiljnost, jer pogrešna dijagnoza i terapija samo će bolest pogoršati i može imati fatalne posljedice. Poznata je konstatacija da svi ratovi i sukobi počinju u glavama ljudi mnogo ranije nego što se ispali prvi metak, ali isto tako i završavaju se u glavama ljudi mnogo kasnije nego što se ispali posljednji metak. Zato Ustav UNESCO-a iz 1945. godine ističe: „Rat počinje u glavama ljudi, upravo tamo počinje i mir.“

Stoga u glave svih ljudi, a posebno onih koji pokazuju simptome određenih bolesti, treba usađivati razboritost, moralnost, znanje, pravdu, sposobnost razlučivanja istine od zablude, pravovjerja od krivovjerja, razumijevanja vremena i prostora. Dakako, svako ima pravo na svoje vlastito mišljenje, ali ne može imati pravo na svoje činjenice i istinu, polagati ekskluzivitet na istinitost samo svoga tumačenja vjere izvan zadovoljenja preciznih naučnih i metodoloških zahtjeva i činjenica. Ukoliko se dopusti da dominiraju oni koji ne razumiju temeljne poruke islama i njegove elementarne prioritete, u čijim glavama prebiva nered i kuršlus, imat ćemo zajednicu i društvo anarhije. Čak i kada pozivaju u pravu vjeru: „Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. A Allah ne voli nered! (Kur'an: Bekare, 204-205) U njihovoj ispraznoj glasnosti i neprihvatljivoj agresivnosti nestaje mudrost i duhovnost koju, navodno, žele predstavljati. “Mudri ljudi govore zato što imaju nešto da kažu. Budale zato što moraju nešto da kažu.” (Platon)

P.S. Čini mi se da bi bilo zanimljivo i korisno iz trenutnog konteksta analizirati intenciju riječi Muhammeda a.s. u kojima on kaže „nije od nas“ onaj koji radi određena djela.

Piše: Ekrem Tucaković

(rijaset.ba)