Procesuiranje ratnih zločina u BiH i regiji (1. dio)
Piše: Murat Tahirović
Nakon što je Vijeće sigurnosti 2004. godine zaustavilo Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), odnosno svojom Rezolucijom zabranilo dalje podizanje optužnica, cijeli teret procesuiranja ratnih zločina prebačen je na regiju, odnosno na Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Hrvatsku i manjim obimom na Crnu Goru.
Od 1996. do 2004. godine te zemlje su imale obavezu da prethodno dobiju saglasnost za procesuiranja ratnih zločinaca u regionu - projekat “Pravila puta Rimskog sporazuma”. Da bi se izbjegli politički motivirani procesi i hapšenja u BiH i regionu nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, predmeti protiv osumnjičenih su “sve strane” morale dostavljati Haškom tužilaštvu na ocjenu i mišljenje.
Nakon što je tribunal prestao sa podizanjem optužnica svi predmeti su 2004. godine vraćeni državama koje su i dostavljale predmete na pregled u Haški tribunal, a na osnovu sporazuma potpisanog 1996. godine. Od 2004. godine imamo kontinuiranu opstrukciju krivičnog progona ratnih zločinaca posebno lica “A liste Pravila puta” od strane Tužilaštva BiH. De facto i de iure Srbija i Hrvatska su postale raj za optužene i presuđene ratne zločince u BiH.
Primjera je mnogo, od Dominika Ilijaševića zvanog Como, pa do Novaka Đukića, prvi se sakrio u R. Hrvatskoj a drugi u R. Srbiji i tamo uživaju svu moguću zaštitu, kao ustalom na stotine njima sličnih koji su iskoristili i zloupotrebom dvojnog državljanstva pronašli utočište u te dvije zemlje. Od početka prenosa predmeta
Tribunala u tužilaštvo BiH upozoravamo na opstrukcije i sabotaže i na zaštitu zločinaca upravo od onih kojih su ih morali progoniti. Kada je Tužilaštvo BiH preuzelo predmete odmah je započela opstrukcija 850 predmeta sa A liste - dovoljno dokaza. Još 2009. godine ja sam u javnom obraćanju najavio progon vojnog i policijskog pa i političkog vrha Republike BiH pod krinkom počinjenog ratnog zločina nad Srbima i Hrvatima u BiH.
I nakon višestrukih upozorenja, to nije izazvalo pažnju političkog niti bilo kojeg drugog organizacionog sistema u BiH koji bi tada dao adekvatan odgovor i bar pokušao preduprijediti ono što je uslijedilo u narednim godinama, a čije poljedice danas svi vidimo. Od Dobrovoljačke do Dudakovića. Cilj nisu bili zločinci sa A liste Tribunala, njih oko 850, nego patriote BiH.
Tada je već započeo projekat "tihog preuzimanja pravosuđa" od strane SH saveznika. U BiH je od strane tribunala vraćeno oko 5.000 predmeta selektovanih pod oznakama od A do G. Sve oznake su jasno ukazivale da li neki od predmeta imaju osnove za pokretanje postupka protiv lica u predmetu ili je potrebno dodatno istraživanje.
Tužilaštvo BiH 2007. godine kreće u izradu Strategije za proceuiranje ratnih zločina u BiH. Glavni ideolog strategije je Marko Prelec (Slovenac) uz punu podršku međunarodne zajednice ali i šefa Odjela za ratne zločine tužilaštva BiH Dejvida Švendimena.
Kada je 2008. godine Strategije predstavljena javnosti i doživjela ogormnu kritiku a udruženja žrtava, pogotovo Bošnjaka, zatražila da se ista ne usvaja, nekoliko nas je bilo izloženo teškim optužbama, izmišljenim postupcima koji su imali za cilj da nas predstave kao lopove i kriminalce, a s druge strane strategija je na Vijeću ministara BiH usvojena, jednoglasno.
Usvajanjem sfrategije stvoreni su preduslovi za progon pripadnika Armije i MUP Republike BiH.
Tzv. Strategijom za procesuiranje ratnih zločina u BiH (koja je propala, kao i nova tzv. revidirana) nije ni predviđeno procesuiranje zločina nad Bošnjacima, odnosno 850 predmeta A liste Tribunala je skoro sakriveno, od čega je trebalo procesuirati preko 700 lica srpske i hrvatske nacionalnosti.
Nastavlja se...