Mladi na internetu i u džamiji - klikovi, spektakl i stvarna promjena

Nedavna predsjednička debata između Joea Bidena i Donalda Trumpa bila je ilustrativni primjer kako se fokus premješta s važnih tema na kreiranje spektakla. Gledaoci su više bili zainteresirani za to ko će bolje glumiti, a manje za suštinu njihovih argumenata.

Ovaj trend nije prisutan samo u političkoj sferi, već se proširio i na mnoge druge aspekte društva, uključujući i način na koji mladi percipiraju i doživljavaju vjeru i džamijske aktivnosti.

Lajkovi umjesto akcije

Društvene mreže su postale poligon za izražavanje stavova. Mladi dijele kampanje, viralne video-snimke i grafike koje podržavaju važne inicijative. Međutim, prečesto se zaustavljaju na površinskim gestama.

Klik na 'like' ili 'share' postaje dovoljan za osjećaj doprinosa, dok stvarno angažovanje ostaje nedostupno ili nedovoljno istraženo. Primjerice, plakat na društvenim mrežama može dobiti stotinu lajkova, ali stvarni odaziv na događaj često je razočaravajuće nizak.

Stvarno djelovanje zahtijeva više od jednog klika. To zahtijeva vrijeme, energiju i često izlazak iz zone komfora. Mladi se suočavaju s izazovima kao što su nedostatak strukture za organizaciju, nedostatak mentorstva ili resursa za realizaciju svojih ideja.

Umjesto da se suoče s ovim izazovima, često se povlače u virtualni svijet gdje se mogu osjećati sigurnije i manje izloženo riziku.

Društvene mreže nude globalnu vidljivost i mogućnost da se poruke brzo prošire. Međutim, ova ista platforma često podstiče instant gratifikaciju i kratkoročnu pažnju.

Mladi se često suočavaju s izazovom da njihovi napori za stvarnom promjenom budu u sjeni viralnih trendova koji dolaze i prolaze bez trajnog uticaja. Aktivizam na internetu može biti uvod, ali ne smije postati zamjena za stvarno angažovanje u zajednici.

Izostanak iz džamijskih aktivnosti i potraga za spektaklom

Paralelno s ovim trendovima, primjetan je i slabiji odaziv mladih na aktivnosti u džamijama. Dok su digitalne platforme preplavljene sadržajem koji privlači pažnju, džamije se bore da privuku i zadrže mlade u svojim redovima.

Često se čini da mladi traže spektakl i zabavu, a ne mir i duhovnost koji bi trebali pronaći u džamiji.

Nije li dovoljno doći u džamiju radi namaza, učenja i duhovnog rasta? Izgleda da to za mnoge mlade više nije slučaj. Očekuju zanimljive programe, aktivnosti i događaje koji će ih zabaviti i privući njihovu pažnju.

Ovo postavlja pitanje – postaju li imami zabavljači umjesto duhovnih vođa?

Imami su se, zbog potrebe da privuku mlade, često primorani prilagođavati programe i aktivnosti kako bi zadovoljili ove nove zahtjeve.

Pozicija imama u savremenom kontekstu

Imami su suočeni s izazovom balansiranja između pružanja vjerskih učenja i organizovanja aktivnosti koje će privući mlade. Oni se trude da ponude programe koji su i edukativni i zabavni, ali pri tome ne žele izgubiti suštinu svoje misije.

Ovo balansiranje često dovodi do pitanja o autentičnosti i svrsi vjerskih aktivnosti. Starije generacije često posmatraju rad imama sa skepticizmom, smatrajući da je naglasak na zabavi uzaludan i da umanjuje važnost tradicionalnih vjerskih učenja.

S druge strane, imami se suočavaju s dodatnim izazovom - svi nastoje savjetovati imama kako treba govoriti i raditi, ali vrlo rijetko neko želi zaista pomoći.

Mnogi su spremni kritizirati i davati savjete iz udobnosti svojih domova, ali kad je riječ o konkretnom angažmanu i podršci, malo je onih koji su spremni da preuzmu odgovornost i aktivno sudjeluju u džamijskim aktivnostima.

Iskustvo iz prve ruke

Radim sa mladima skoro deset godina i primijetno je da traže spektakl, a ne duhovni smiraj. Naravno, razumijemo vrijeme u kojem živimo i izazove koje donosi. Međutim, postavlja se pitanje – koriste li nam sve te aktivnosti?

Šta je sa ahlakom, mijenja li se nešto? Da li se ponekad moramo vratiti nazad, ka temeljnim vrijednostima? Čak i hutba koju imam drži petkom zahtijeva spektakl.

Sadržina hutbe više nije bitna, već je važnije da li je imam dobar govornik, gotovo glumac. Sadržina i promjena koju taj tekst donosi postaju nebitni.

Svrha dolaska u džamiju

Prava svrha dolaska u džamiju je ibadet – činjenje namaza, učenje Kur'ana i traženje duhovnog smirenja. Džamija je mjesto za zajedništvo, molitvu i refleksiju.

Postavlja se pitanje: trebamo li prilagoditi džamijske aktivnosti kako bismo privukli mlade, ili trebamo podsjetiti mlade na suštinsku vrijednost ibadeta?

Možda je odgovor u kombinaciji oboje, nudeći programe koji su privlačni, ali i duboko ukorijenjeni u vjerskoj tradiciji.

Virtualni aktivizam umjesto lokalnog angažmana

Kada mladi odluče da pomognu vjeri, često se okreću digitalnim platformama kao što su TikTok, Instagram i Facebook, stvarajući sadržaje koji promovišu islam.

Iako je podizanje svijesti na ovaj način vrijedno, mnogi zanemaruju lokalni angažman u svojim zajednicama.

Umjesto da dođu u svoj džemat i surađuju s imamom kako bi vidjeli kako mogu direktno doprinijeti, mladi često biraju lakši put digitalne vidljivosti.

Kritična publika i percepcija imama

Starije generacije često gledaju na rad imama kroz kritičnu prizmu. Mnogi smatraju da imami troše previše vremena na pokušaje da budu relevantni i moderni, a premalo na očuvanje tradicionalnih vrijednosti.

Imami su često suočeni s pritiskom da udovolje različitim generacijama u zajednici, što može biti iscrpljujuće i demotivirajuće. Bez prave podrške zajednice, njihova misija postaje teža, a njihov rad manje efektivan.

Zaključak

Dok društvene mreže mogu biti snažan alat za podizanje svijesti, one same po sebi nisu dovoljne za stvarnu promjenu. Mladi trebaju prepoznati potrebu za akcijom iza svojih digitalnih gestova. Izazov je u transformaciji klikova u stvarnu aktivnost, gdje svaki doprinos, bez obzira na veličinu, može napraviti razliku.

Džamija treba ostati mjesto duhovnog rasta, a ne spektakla, gdje mladi dolaze ne zbog zabave, već zbog stvarne potrebe za zajedništvom i duhovnom podrškom.

Ovo je poziv na djelovanje koji nadilazi virtualnu sferu i inspiriše mlade da budu pokretači pozitivnih društvenih promjena u svojoj zajednici, uz poštovanje prema tradiciji i vrednovanje uloge imama kao duhovnih vođa, a ne zabavljača.

Imami trebaju podršku, razumijevanje i aktivno sudjelovanje zajednice kako bi mogli ispuniti svoju misiju. Samo zajedno možemo graditi snažnu i svjesnu zajednicu koja prepoznaje vrijednost i važnost ibadeta i zajedništva.

Vrijeme je da se prepoznaju i cijene stvarni napori i doprinosi imama, te da se mladi aktivno uključe u lokalne inicijative koje imaju stvarni uticaj na zajednicu.

(Preporod.info)