Prof. dr. Almir Fatić: Uvod u kur'anske nauke (35. dio) - Kultura ponašanja prilikom učenja Kur'ana (Adabi učenja Kur'ana)

Radio BIR svakog petka od 10.00 sati emituje serijal Uvod u kur'anske nauke s profesorom Almirom Fatićem, rukovodiocem Katedre za tefsir na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U okviru ovog serijala prof. dr. Almir Fatić će govoriti o znanju koje je povezano s istraživanjem Kur'ana, kao što su fenomen Objave, sakupljanje i raspoređivanje Kur'ana, mekanski i medinski ajeti, povod Objave, derogirajući i derogirani, jasni i nejasni ajeti, kao i drugim temama koje su povezane s Kur'anom Časnim.

Kultura ponašanja prilikom učenja Kur'ana (Adabi učenja Kur'ana)

(3)

Tema dvadeset druga - Preferira se učenje Kur'ana po mushafskom rasporedu (tertibu). (Nevevi) u Šerhu l-Muhezzebu kaže: ''To je stoga što se u tom rasporedu nalazi mudrost i učač ga neće izostaviti osim u slučaju kada za to postoji šeriatski argument, kao npr. učenje petkom na sabah-namazu: الم تَنْزِيلُ (tj. sure es-Sedžde)[1] i: هَلْ أَتَى (tj. sure el-Insan).[2] Ako se napravi odvajanje među surama ili se prouče suprotnim smjerom u odnosu na njihov poredak – to je dozvoljeno, premda je bolje to ne činiti''. 

Što se tiče miješanja sura prilikom učenja, Halimi smtra da je ljepše to ne činiti budući da Ebu 'Ubjed prenosi od Se'ida b. el-Musejjeba da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prošao jedanput pokraj Bilala kada je on učio iz jedne sure, a onda iz druge sure, pa mu je rekao: ''O, Bilale, prošao sam pored tebe kada su učio iz jedne sure, a onda iz druge''. Bilal je odgovorio: ''Miješam dobro s dobrim''. Onda mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Uči jednu suru u cijelosti! – ili je rekao: ''Uči je do kraja!'' 

Ebu 'Ubejd prenosi na drugi način od Omera, Gaferova štićenika, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao Bilalu: ''Kada počneš učiti jednu suru – završi je!'' 

On također prenosi: Kazivao nam je Mu'az od Ibn 'Avna koji je rekao: - Pitao sam Ibn Sirina o čovjeku koji uči dva ajeta iz jedne sura, a onda to napusti, pa počne učiti iz druge sure. Odgovorio je: ''Neka se svako od vas čuva da ne počini veliki grijeh, a da ga nije ni svjestan''. 

Od Ibn Mes'uda se prenosi da je rekao: ''Kada započneš učiti jednu suru pa poželiš da prijeđeš na drugu – prijeđi osim kada počeneš učiti suru Kul Huvallahu ehad, ne prelazi na drugu suru dok nju ne završiš''. 

Od Ibn Ebi el-Huzejla prenosi da je rekao: ''Smatrali su pokuđenim učiti dio jednog ajeta, a drugi njegov dio izostaviti''. 

Ebu 'Ubejd kaže: ''Mi smatramo da je pokuđeno učiti ajete iz različitih sura, kao što je i Allahov Poslanik, s.a.v.s., zbog toga opomenuo Bilala, a to je smatrao pokuđenim i Ibn Sirin.

 Što se tiče Abdullahovih (tj. gornjih riječi Ibn Mes'uda) riječi, Sujuti ih razumijem u smislu da, ako čovjek počne učiti jednu suru s namjerom da je završi, a onda prijeđe da uči iz druge sure ono što mu se čini prikladnim. A onaj ko počne učiti s namjerom da prelazi s jednog ajeta na drugi izostavljajući poredak kur'anskih ajeta, to samo predstavlja neznanje onog ko tako postupa, jer da je Svevišnji Allah htio, onda bi ga tako i objavio''. 

Kadi Ebu Bekr prenosi idžma (konsenzus) učenjaka da nije dozvoljeno učiti jedan ajet iz jedne sure, a onda ajet iz druge sure. 

Bejheki kaže: ''Najbolji argument protiv ove prakse jeste da se kaže da je poredak Allahove Knjige preuzet od Vjerovjesnika, s.a.v.s., a on ga je preuzeo od Džibrila. Najpreče je da učač uči prema uspostavljenom redoslijedu''. Ibn Sirin je rekao: تأليف الله خير من تأليفكم‏ ( ''Allahov raspored je bolji od vašeg rasporeda''. 

Tema dvadeset četvrta - Pravilo je da se sluša učenje Kur'ana i prestane sa galamom i govorom pri slušanju učenja Kur'ana. Svevišnji kaže: إِذَا قُرِىءَ ٱلْقُرْآنُ فَٱسْتَمِعُواْ لَهُ وَأَنصِتُواْ لَعَلَّكُمْ تُرْحَمُونَ A kad se uči Kur’an, slušajte ga i šutite da bi vam se smilovalo (el-E'araf, 204). 

Tema dvadeset peta - Sunnet je učiniti sedždu prilikom učenja ajeta na kojima se čini sedžda. Takvih ajeta je čatrnaest u slijedećim surama: el-E'araf, er-Ra'd, en-Nahl, el-Isra', Merjem, el-Hadždž – na dva mjesta, el-Furkan, en-Neml, Elif Lam Mim Tenzil, Fussilet, en-Nedžm, Ize s-sema'un šekkat i Ikre' bismi Rabbik. Što se tiče ajeta u suri Sad, tu je lijepo učiniti sedždu, ali ona nije potvrđena. Neki još ovome dodaju i zadnji ajet sure el-Hidžr; Ibnu l-Feres to prenosi u svome Ahkamu. 

Tema dvadeset šesta - Nevevi kaže: ''Najodabranija vremena za učenje Kur'ana su: učenje na namazu, potom učenje noću, zatim učenje u drugoj polovini noć. Pohvalno je učiti Kur'an između akšama i jacije, a najodabranije vrijeme za učenje u toku dana je poslije sabah-namaz. Dopušteno je učiti Kur'an u svako doba dana i noći i nikad nije pokuđeno zbog nečeg drugog. 

Najodabraniji dani za učenje su: dan boravka na Arefatu, petak, ponedjeljak, četvrtak, zadnjih deset dana ramazana i prvih deset dana zu l-hidždžeta. Najodabraniji mjesec za učenje Kur'an je mjesec ramazan''. 

Za početak učenja Kur'ana preferira se petak navečer, a za završetak četvrtak navečer budući da Ibn Ebi Davud prenosi od Osmana b. Affana da je on tako postupao. 

Najbolje vrijeme za završetak hatme Kur'ana je početak dana ili početak noći budući da Darimi prenosi, dobrim senedom, od Sa'da b. Ebi Vekkasa da je rekao: ''Kada se nečiji završetak hatme Kur'ana podudari sa početkom noći, meleci takvog blagosiljaju sve dok ne osvane, a ako se podudari sa početkom dana, meleci ga blagosiljaju sve dok ne omrkne''. 

(Gazali) u Ihja'u kaže: ''Kada se hatma Kur'ana završava početkom dana, to se čini na dva rekjata sabah-namaza, a kada se završava početkom noći, čini se na dva rekjata sunneta akšam-namaza''. 

Od Ibnu l-Mubareka se prenosi da je zimi preporučeno činiti hatmu početkom noći, a ljeti početkom dana. 

Tema dvadeset sedma - Lijepo je postiti na dan činjenja hatme – ovo prenosi Ibn Ebi Davud od skipine tabi'ina – i da tom činu prisustvuje porodica i prijatelji onoga ko završava hatmu Kur'ana. Taberani prenosi od Enesa da bio on, kada bi htio završiti hatmu Kur'ana, okupio svoju porodicu i učio dovu. 

Ebu Davud prenosi od Hakema b. 'Utejbea da je rekao: - Mudžahid i 'Abde b. Ebi Lubabe poslali su po mene govoreći: ''Mi te pozivamo da prisustvuješ hatmi Kur'ana koju završavamo, jer se dova prima kada se završava hatma''. 

Od Mudžahida se prenosi da je rekao: ''Oni (ashabi) su se okupljali prilikom hatme Kur'ana govoreći da se tada spušta rahmet''. 

Tema dvadeset osma - Lijepo je izgovoriti tekbir od sure ed-Duha pa do kraja Kur'ana (tj. na kraju svake proučene sure). Ovo je prema kiraetu Mekkelija. 

Bejheki u svome Šu'abu i Ibn Huzejeme predajnim putem od Ibn Ebi Bezzea (ابن أَبي بَزَّةَ‏) prenose da je rekao: - Čuo sam Ikrimea b. Sulejmana da je kazao: ''Učio sam Kur'an pred Isma'ilom b. 'Abdullahom el-Mekkijem i kada sam završio suru ed-Duha, rekao je: 'Izgovori tekbir kad god završiš učenje, jer sam ja učio Kur'an pred 'Abdullahom b. Kesirom pa mi je naredio da tako postupam govoreći: 'Učio sam Kur'an pred Mudžahidom pa mi je to naredio. A Mudžahid je obavijestio da je učio Kur'an pred Ibn 'Abbasom koji mu je to naredio.''' 

Ibn 'Abbas obavještava da je on učio Kur'an pred Ubejjom b. Ka'bom koji mu je to, također, naredio. Bejheki isto ovo navodi na drugačiji način od Ibn Ebi Bezzea, kao merfu' predaju. 

Na ovaj način, tj. kao merfu' predaju, prenosi i Hakim u svome Mustedreku i smatra je vjerodostojnom (sahih). On navodi više predajnih puteva od Buzzija (البزِّيّ). 

Od Musaa b. Haruna prenosi se da je rekao: - Rekao mi je Buzzi da mu je Muhammed b. Idris eš-Šafi' kazao: ''Ako izostaviš tekbir, ispustio si jedan od sunneta tvoga Vjerovjesnika''. 

Hafiz 'Imaduddin b. Kesir veli: ''Ovim je hadis (tj. predaja) potvrđen(a) kao sahih''. 

Ebu l-'Ala el-Hemdani prenosi da je Buzzi rekao: ''Temelj ovoga (tekbira) u tome je što su prilikom prekida Objave Vjerovjesniku, s.a.v.s., idolopoklonici kazali: 'Muhammed je napustio njegov Gospodar!' I tada je objavljena sura ed-Duha pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., izgovorio tekbir''. Ibn Kesir kaže: ''Ova predaja je prenešena lancem prenosilaca kojem nije ustanovljena ni vjerodostojnost ni slabost''. 

Halimi kaže: ''Poenta učenja tekbira jeste u sličnosti sa njegovim učenjem tokom ramazanskog posta: poslije upotpunjenja posta određenog broja dana – uči se tekbir, pa se tako uči tekbir i kada se upotpuni određena sura. Njegova karakteristika je da se nakon svake proučene sure napravi pauza i izgovori: Allahu ekber''. 

Isto tako kaže jedan od naših pristalica, Sulejm er-Razi, u svome tefsiru: ''Tekbir se izgovori jedanput poslije proučene svake dvije sure, i kraj sure se ne spaja sa tekbirom, već se između njih napravi pauza. Učači koji ne izgovoraju tekbir to dokazuju time što je to beskorisno dodavanje tekstu Kur'ana i njegovo ustrajno prakticiranje može dovesti do primisli da je tekbir sastavni dio Kur'ana''. 

U djelu Nešr stoji: ''Učači Kur'ana razilaze se u pogledu početka izgovaranja tekbira, tj. da li se on izgovara na početku sure ed-Duha ili, pak, na njezinom kraju. Isto se odnosi i na njegov završetak, tj. da li se izgovaranje tekbira završava na početku ili na kraju sure en-Nasr. Zatim, da li se on spaja ili prekida na početku ili na kraju sure. Različita mišljenja se temelje na principu: da li se on izgovara na početku ili na kraju sure''. 

Što se tiče izgovorne forme tekbira, ona glasi: Allahu ekber, a veli se: La ilahe illellahu vallahu ekber, svejedno da li se on izgovara tokom ili izvan namaza. Sehavi i Ebu Šame ovo su jasno kazali. 

Tema dvadeset deveta - Sunnet je poslije završene hatme Kur'ana proučiti dovu na temelju merfu' hadisa koga prenose Taberani i drugi od 'Irbada b. Sarijea: ''Onome ko završava hatmu Kur'ana dova se prima''. 

U Šu'abu se prenosi slijedeći merfu' hadis od Enesa: ''Ko prouči cijeli Kur'ana, zahvali Gospodaru, donese salavat na Vjerovjesnika i zatraži oprost od svoga Gospodara – on je tražio dobro na njegovome mjestu''. 

Tema trideseta - Sunnet je, kada se završi jedna hatma, otpočeti sa drugom, prema hadisu koga prenose Tirmizi i dr.: ''Najdraže djelo Svevišnjem Allahu je završiti sa jednim i odmah otpočeti sa drugim putovanjem (el-hallu ve l-murtehil), kao što to čini onaj koji započne učiti Kar'an i završi ga kako bi otpočeo sa novim učenjem'' (أَحبُّ الأَعمال إلى الله الحالّ المرتحل، الَّذي يضرب من أَوَّل القرآن إلى آخره، كلَّما حلّ ارتحل). 

Darimi dobrim senedom prenosi od Ibn 'Abbasa, a on od Ubejja b. Kaba da je rekao: - Kad god bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., proučio Kul e'uzi bi rabbi n-nas otpočinjao bi sa Hamdom (tj. surom el-Fatihom) i nastavio sa surom el-Bekare do ajeta: Ve ula'ike humu l-muflihun, i onda bi proučio hatmensku dovu, a potom ustao. 

Tema trideset druga - Pokuđeno je uzimati Kur'an sredstvom zarade za život. Adžurri prenosi slijedeći merfu' hadis od 'Imrana b. el-Husajna: ''Ko uči Kur'an neka njime traži pomoć od Uzvišenog Allaha, jer pojavit će se ljudi koji će učiti Kur'an tražeći pomoć od ljudi učenjem Kur'ana''. 

Buhari u svojoj Velikoj historiji dobrim senedom prenosi ovaj hadis: ''Ko uči Kur'an u prisustvu zalima kako bi od njega dobio priznanje, svaki harf će ga prokleti s deset proklinjanja''. 

Tema trideset četvrta -  Tri imama (Ebu Hanife, Malik i Ahmed) tvrde da sevapi od učenja Kur'ana stižu umrloj osobi, da je dozvoljeno da osoba uči Kur'an drugome, bio on živ ili mrtav. Prema šafijskom mezhebu, to nije tako zbog ajeta: وَأَنْ لَّيْسَ لِلإِنْسَانِ إِلاَّ مَا سَعَىٰ ...i da je čovjekovo samo ono što sam uradi (en-Nedžm, 39). 

Većina argumentira brojnim očiglednim dokazima, kao što su, npr., iz Kur'ana ajeti: وَالَّذِينَ جاؤُ مِنْ بَعْدِهِمْ يَقُولُونَ رَبَّنَا اغْفِرْ لَنا وَلِإِخْوانِنَا الَّذِينَ سَبَقُونا بِالْإِيمانِ A oni koji dolaze poslije njih govore: "Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas pretekla u vjeri...'' (El-Hašr, 10);وَاسْتَغْفِرْ لِذَنْبِكَ وَلِلْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِناتِ I traži oprosta za svoje grijehe, i za vjernike i za vjernice! (Muhammed, 19) Argumentiraju i valjanošću sadake, hadža i umre za drugog. Na prvi ajet (en-Nedžm, 39) odgovaraju da je stizanje nagrade za drugoga rezultat njegovog truda, a to je njegova vjera, ili je značenje da je čovjek dužan samo ono čemu teži. Ovo sugerira da nema spora oko legitimnosti dove vjernika za brata vjernika i davanja sadake u njegovo ime, a to je dova za stizanje nagrade i njezino prihvatanje milošću Svevišnjeg Allaha.[3] 

^{[1] Sura es-Sedžde je trideset druga sura u Kur'anu.}

^{[2] Sura el-Insan je sedamdeset šesta sura u Kur'anu.}

^{[3] Kao što to kaže Ālūsī u Rūhul-me'ānī, 8/265; v. Medhal, 467.}

(Preporod.info)