Zašto visoki predstavnik treba poništiti novousvojeni Zakon o imunitetu RS?

Piše: Prof. dr. Vedad Gurda

Narodna skupština RS 19. aprila 2024. godine usvojila je novi Zakon o imunitetu RS, a predsjednik RS Milorad Dodik je 30. aprila donio Ukaz o proglašenju ovog zakona. Zakon je objavljen u Službenom glasniku RS (br. 39/24) 14. maja, te bi trebao stupiti na snagu osmog dana od dana objavljivanja, odnosno sredinom naredne sedmice.

Temeljna novina koju donosi ovaj zakon jeste da bi, osim poslanika u Narodnoj skupštini i delegata u Vijeću naroda koji već imaju imunitet od krivične odgovornosti, u budućnosti taj imunitet imali i predsjednik i potpredsjenici RS, te članovi Vlade kao nosioci izvršne vlasti.

Imunitet od krivične odgovornosti podrazumijeva da nosioci imuniteta neće krivično odgovarati za bilo koji postupak (uključujući glasanje i iznošenje mišljenja) u okviru obavljanja dužnosti za vrijeme trajanja mandata i nakon prestanka mandata.

Ono što je sporno u pogledu ovog zakona, prije svega, jeste činjenica da je njime predviđen prestanak važenja Zakona o imunitetu RS (Službeni glasnik RS, br. 69/02), koji je tokom 2002. godine nametnuo tadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun.

Dozvolom da isti stupi na pravnu snagu, te njegovom budućom pravnom egzistencijom, otvorio bi se opasan presedan, da po uzoru na ovaj legislativni projekat Narodna skupština RS u budućnosti donese nove zakone kojima će suspendovati ranije nametnute zakone od strane visokog predstavnika.

Osim toge, time bi se trajno urušio i onako poljuljani kredibilitet visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.

Paraleno s tim, otvorio bi se mnogo veći manevarski prostor za daljnu destabilizaciju i urušavanje države Bosne i Hercegovine od strane Milorada Dodika, kao predsjednika RS.

Treba podsjetiti da po trenutno važećem Ešdaunovom Zakonu o imunitetu predsjednik RS ima samo imunitet od građanskopravne, ali ne i od krivičnopravne odgovornosti, te se shodno tome protiv Milorada Dodika vodi krivični postupak pred Sudom Bosne i Hercegovine zbog krivičnog djela "Neizvršavanje odluka visokog predstavnika u BiH" iz čl. 203a Krivičnog zakona BiH, a zato što je donio Ukaz o proglašenju zakona kojim se predviđa zabrana objavljivanja i primjenjivanja odluka visokog predstavnika u entitetu RS.

Stupanjem na snagu ovog zakona on bi dobio i imunitet od krivičnog gonjenja, što bi mu predstavljalo veliki vjetar u leđa u njegovom destruktivnom političko-pravnom djelovanju, pa bi, bez bojazni od krivične odgovornosti, mogao donositi različite odluke ili potpisivati zakone koje bi prethodno izglasala njemu poslušna Narodna skupština, a kojima se atakuje na ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine ili koji bi u najekstremnijoj formi mogli biti usmjereni protiv ljudi sa kojima Milorad Dodik u svojoj patološkoj uobrazilji "ne želi da dijeli zrak".

S obzirom na to da pojedini delegati u Klubu bošnjačkog naroda u Vijeću naroda RS, vjerovatno ne nalazeći dostatan pravni osnov, nisu pokrenuli proceduru zaštite vitalnog nacionalnog interesa, a kasnije i mogućeg osporavanja predmetnog zakona pred Ustavnim sudom (kao što je učinjeno povodom Izbornog zakona RS i Zakona o referendumu RS, koji su usvojeni na istoj sjednici Narodne skupštine kao i ovaj zakon), nužno je da visoki predstavnik donese odluku kojom se sprečava stupanje na snagu spornog zakona, kako bi zaštitio ustavnopravni poredak države, ali i dignitet institucije Ureda visokog predstavnika.

S tim u vezi, ovaj članak predstavlja apel visokom predstavniku da to učini prije stupanja na snagu odnosnog zakona, kao i svima onima koji mogu zagovarati kod njega za takvu akciju.

Na kraju, čini se  razložnim pretpostaviti da je Milorad Dodik, kao predsjednik RS, potpisujući ukaz o proglašenju novog Zakona o imunitetu RS 30. aprila 2024. godine ponovo ostvario obilježja krivičnog djela "Neizvršavanje odluka visokog predstavnika u BiH" iz čl. 203a stav (1) KZ BiH.

To iz razloga jer novi zakon predviđa da njegovim stupanjem na snagu prestaje da važi Ešdaunov Zakon o imunitetu RS (objavljen u Službenom glasniku RS br. 69/02), koji je svojom odlukom br. 40/02 6. oktobra 2002. godine nametnuo tadašnji visoki predstavnik. Prestankom važenja ovog zakona, koji je sastavni dio navedene odluke, "spriječiti će se, odnosno na drugi način omesti primjena, provođenje ili izvršenje odluke visokog predstavnika", a koja radnja predstavlja jednu od alternativnih radnji učinjenja krivičnog djela iz čl. 203a stav (1) KZ BiH.

(Preporod.info)