Standardi ozdravljenja ljudskih odnosa i poslova

Piše: Špendi Fidani

Nalazimo se na početku hidžretskog mjeseca zul-ka'de koji spada u četiri sveta mjeseca. Ovaj period je poseban jer ulazimo u dane Hadža, kada se buduće hadžije pripremaju za put a oni koji ostaju za obred kurbana, dan Arefata i bajramske dane.

Sve što smo spomenuli (Hadž, svete/mubarek mjesece i kurbane), u jednom kur'anskom ajetu, na  vrlo zanimljiv način, Gospodar svjetova spominje i navodi njihovu svrhu. To je 97. ajet iz sure El-Ma'ide, koji glasi:

جَعَلَ اللَّهُ الْكَعْبَةَ الْبَيْتَ الْحَرَامَ قِيَامًا لِّلنَّاسِ وَالشَّهْرَ الْحَرَامَ وَالْهَدْيَ وَالْقَلَائِدَ

''Allah je učinio da Kaba, Časni hram, bude preporod za ljude, a tako i sveti mjesec i kurbani, naročito oni ogrlicama označeni.''

U ovom ajetu je sintagma ''qijamen lin-nasi'' središna i po redoslijedu riječi na kojem se nalazi, ali i po značenju i lekciji koju možemo iz toga naučiti. Naime, u ovom kur'anskom ajetu Stvoritelj govori o duhovnom i tjelesnom preporodu ljudi. U ajetu se precizno navode propisi, ili bolje rečeno standardi i procesi koji vode do toga. Zašto se ova sintagma ''qijamen lin-nasi'' nalazi baš u sredini ajeta? Poznato nam je da i redoslijed riječi u ajetima nosi značenje, odnosno redoslijed riječi govori o rasporedu poduzimanja koraka ka ostvarenju onoga što se želi postići.

Rasporedom riječi u ovom ajetu se vjerovatno želi odvojiti ono što vodi duhovnom preporodu/ozdravljenju od onoga što vodi tjelesnom preporodu ili ozdravljenju. Kada je u pitanju popravljanje stanja jednog društva, prije svega pažnja se treba usmjeriti na duhovni preporod. Duhovno stanje koje se odražava kroz pozitivne prakse, međuljudske odnose i pravednost je ono što vodi i tjelesnom popravljanju. U ovom segmentu je uloga vjerskih autoriteta i zajednica izuzetno važna. Oni su glavni oslonac (qijam), tj. oni koji ljudima trebaju ukazivati na duhovne ili duševne bolesti, i davati odgovarajuće metode i terapije za poboljšanje ili ozdravljenje. Riječ qijam doslovno znači oslonac ili glavno uporište. Čuveni tumač Kur'ana Razi, to objašnjava kao 'standard prema kojem su (ljudski) poslovi učinjeni zdravim ili poboljšanim'.

Osnova promjene, preporoda ili ozdravljenja pojedinca i društva je duhovna promjena. Kaba u Mekki je središte duhovne pozitivne energije koja pokreće, motiviše i inspiriše ljude ka promjenama nabolje. Također, Kaba simbolizira i druge hramove gdje se Allah obožava i koje ljudi posjećuju okrećući svoja bića milostivom Stvoritelju.

Iz ovoga možemo razumijeti da bi osnovni cilj boravka ljudi u džamijama trebao biti duhovno/duševno ozdravljenje ili poboljšanje stanja. Tako da se može kazati da svaki boravak u džamiji, nevezano za to da li radi obreda, predavanja ili druženja, ima uticaj na naše duhovno zdravlje.

Zato je važno da odgovorni ljudi vode računa o sadržajima i onome što se organizira u džamijskim prostorijama. Treba čuvati svetost tog mjesta. Jer, svjedoci smo duhovnih trovača i zagađenja. Takvi ruše tu svetost i to im ne treba omogućiti.

S druge strane, za tjelesnu egzistenciju i preporod u ajetu se navode sljedeće stvari: sveti mjesec(i), žrtve (kurbani), naročito oni ogrlicama okićeni.

Iskustvo čovjeka na Zemlji govori nam da ne postoji vremenski period, a da se na nekom dijelu svijeta ne ratuje. Neukroćena ljudska priroda je sklona mržnji i nasilju. Na Zemlji neće nikada biti perioda bez ratovanja, svađa, mržnje i netrpeljivosti.

S obzirom  na to da je glavna misija vjere uspostavljanje mira i reda među ljudima, u ovom ajetu se spominju standardi i procesi kako raditi na tim poljima. Kako se to može dovesti u vezu sa svetim mjesecima, žrtvama/kurbanima a naročito onim ogrlicama okićenim?

Važno je, prije svega, istaći da graditi mostove i praviti dogovore među ljudima mogu duhovno zdrave i zrele osobe. Duhovno zdravlje je ono koje daje širinu i veličinu čovjeku. Zato su upravo sveti mjeseci ili sveti dani periodi kada bi se ljudi trebali prestati baviti drugima, a posvetiti se sebi i bližnjima. Oduvijek se poštivala tradicija, posebno među Arapima, prestanka ratovanja u vrijeme svetih mjeseci. Izuzetno je važno da čovjek zna kada sa nečim treba stati.

Jer će samo tako spoznati kada je vrijeme krenuti sa nečim novim. Vrijeme svetih mjeseci je period preispitivanja odluka, poteza, prijatelja/neprijatelja, uzroka, posljedica i svih drugih stvari koje mogu doprinijeti da se prilike poprave i stvore drugačiji/novi uslovi za život i funkcionisanje. Time se obezbjeđuju ekonomski, privredni i drugi segmenti oporavka i poboljšanja.

Uloga žrtve (kurbana) se ogleda u spoznaji i saznanju opravdanosti posljedica ili žrtava koje ljudi imaju zbog određenih politika, odluka, odnosa, nasilja, mržnje i svega što do toga dovodi. Da li je naš stav ili naša pozicija vrijedna tolike žrtve? Da li su ljudi uistinu na gubitku ukoliko pristanu na dogovore i sporazume koji se odnose na boljitak i relaksiranje odnosa? Koja to vjera, nacija ili uvjerenje može živjeti odvojeno bez drugog i drugačijeg? Da li je Božija volja da svi ljudi vjeruju u isto i budu isti? Izuzetno je važna spoznaja svrhe i smisla koju bi trebali dosegnuti prilikom prinošenja žrtve.

Potrebna nam je spoznaja da su nevine ljudske žrtve, duhovno i fizičko nasilje, mržnja i zlo ono što je potrebno sprečavati. Žrtvovanje životinjskog svijeta je sasvim dovoljna žrtva za svo zlo koje se čini. Nevina ljudska bića, pogotovo djeca i iznemogli, ne bi smjeli biti žrtve. Činom prinošenja žrtve/kurbana je prilika da se radi na popravljanju međuljudskih odnosa, saradnje i ostvarivanju komunikacije.  

A kada je u pitanju 'naročito oni ogrlicama okićeni' onda to možda treba razumjeti kao ulaganja dodatnog napora ili davanja nečega što je posebno vrijedno onome sa kojim želimo uspostaviti ili popraviti odnose. U takvim prilikama dolazi do izražaja duhovna veličina. Duhovni adolescenti nemaju taj kapacitet spoznaje vrijednosti mira i poretka.

Oni su uvijek željni igara i spletki. Takvima i treba dati 'ogrlice okićene' kako bi se njima pozabavili i  odustali od igre sa ljudskim životima.

(Preporod.info)