O sudstvu, suđenju i sudijama

Piše: Mustafa Spahić 

"A tebi Muhammede poklanjamo Knjigu, istinu, samu istinu, da se njome potvrde knjige prije objavljene: da nad njima bdije. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za strastima i prohtjevima njihovim, i ne odustaj od istine koja ti dolazi, svima vama (narodima i religijskim zajednicama) smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio On bi vas sve sljedbenicima jednog ummeta i konfesije učinio, ali On hoće da vas u slobodi i slobodnom izboru provjeri i stavi na ispit, u onome što vam propisuje, zato se natječite i trudite ko će više hajrata - dobrih djela učiniti, Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome o čemu ste se razilazili obavijestiti." (El-Maide, 48)

Sadržaj, supstanca pravde, adla i pravičnosi u islamu je istina - hak. Princip primjene pravde, pravičnosti i zakona u islamu počinje od sebe (iz nefseke sumenn-nasi - od sebe kreni u primjeni reda i zakona, svoje djece i žene, rodbine i prijatelja, dakle najbližih, do naroda i države, a ne od naroda i države pa se nikada ne stigne do sebe i svojih. Ko prema sebi i svojim najbližim položi ispit pravde i pravičnosti uz potpunu pravnu stručnost i moralni integritet, on je slobodno i nesustegnuto pravedan, iskren, pošten prema svim ljudima, stvorenjima i svjetovima.

Za ostvarivanje pravde i pravičnosti, i primjenu zakona u društvu i državi, kada se položi prvi i presudni unutrašnji, moralno-etički ispit prema sebi i svojima, uz vanjsko pravno znanje i obrazovanje, od presudnog je značaja, na temelju ustava, efektivna, efikasna, pravovremena i primjereno situaciji i okolnostima, adekvatna primjena zakona. Naime, postoji univerzalna, Božija pravda koja je bezuvjetna, neupitna, neizmjerljiva, nezamjenjiva, pozitivna ljudska relativna i socijalna pravda. Sa stajališta socijalne pravde, društvenog reda, mira, poretka i ekvilibrija teže je i gore po zajednicu i njenu egzistenciju, u uvjetima opće ratne neimaštine i gladi ukrasti stotinu kilograma brašna, kada ga ljudi nemaju i umiru od gladi, nego cijelu špediciju u miru kada ga je svaka prodavnica puna. Kur’an, sunnet i Medinska povelja su tri bitna izvora i autoriteta: ustavne, zakonodavne i sudske vlasti.

Da bi ti autoriteti prožimali i uređivali život zajednice, neophodno je svaku javnu, društvenu, državnu, političku, privrednu, finansijsku, ekonomsku, kulturnu, znanstvenu, vojnu, diplomatsku i odgovornu funkciju povjeravati onima koji su je dostojni iznutra moralom, karakterom i poštenjem, a izvana znanjem, strukom i stavom koji će je kao takvi svjesno, savjesno i znalački, u ime Allaha, i za dobro i na korist muslimana i ljudskog roda obavljati. Pored zakonodavne i izvršne, sudska i pravosudna vlast je jedna od tri ključne grane vlasti u svakoj državi ustavne demokratije. Skoro da nema države u svijetu u kojoj su narod i građani zadovoljni sa sudijama, sudskom i pravosudnom vlašću. Negdje su manje, a negdje skroz naskroz nezadovoljni sa sudijama i suđenjem.

Poznat je Poslanikov hadis koji se često citira: "Kadijani finnari vel-kadi fil Dženneti - Od trojice kadija, dvojica u vatru, a treći u Džennet." Suština poruke je da je sudijska funkcija složena, osjetljiva i krajnje odgovorna, jer direktno presuđuje šta je pravo, a šta je krivo. Jedno od imena za sudiju je hekim, a riječ hekim ima tri bitna značenja - mudrac, ljekar i sudija. Ovdje je značajno navesti bitne razorne faktore u svakom vremenu, prostoru i svakom narodu: poredak, sudstvo i pravosuđe. Prvo, to su strasti, požude, nagoni, poroci, razvrat.

"O Davude, Mi smo te povjerenikom - halikom na zemlji učinili, zato na temelju istine sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za hevom - strašću, da te ne udalji i ne odvede s Allahova puta, one koji skreću i smaknu s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravili na Dan u kome će hisab račun polagati." (Sad, 26)

Strasti, požude, nagoni i poroci rastoče čovjeka iznutra, a izvana ga blokiraju tako što su mu na srcu i ušima pečat, a ispred očiju koprena. Drugo i treće, to su mržnja i samovolja. Mržnja vodi ljude u slijepu ulicu, a samovolja u diskreciju, arbitražu, voluntarizam i nepotizam. Zapravo, nauka; učenje u ocjenjivanju i pravda i zakon u suđenju i pravosuđenju, što imaju više očiju one su više slijepe. Nauka i pravda nemaju ni mog, ni tvog, ni našeg, nego samo znanje i onog ko je upravu.

"I neka vas mržnja i samovolja koju prema nekim ljudima imate i nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnom i Zaštićenom hramu, nikako ne navede da prođete granicu i da ih napadate! Udružujte se u dobru i dobročinstvu, bogobojaznosti i čestitosti, a ne u grijehu i neprijateljstvu, i bojte se Allaha, jer Allah strašno i žestoko kažnjava." (El-Maide, 3)

Četvrto, istinu, pravdu, red, poredak, pravičnost, sistem i sudstvo dovode u pitanje, narušavaju, razaraju uzimanje šejtana i njegovih sljedbenika, ljudi i džina nevjernika, kao i politeista, teških i nepopravljivih grešnika: mudžrima, mufsida i fasika za autoritete u sudskoj, izvršnoj, zakonodavnoj, ustavnoj i državnoj vlasti. "Zar ne vidiš one koji tvrde i pričaju da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred šejtanom i njegovim sljedbenicima sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ljude u najveću zabludu navede i zavede." (En-Nisa, 60)

Peto, nepremostiva prepreka i zapreka pravu, pravnoj državi, pravdi, sudstvu i ispravnom suđenju sudija jeste kada je u svijesti sudija, a i sudije su ljudi, veći strah od ljudi - stvorenja, nego od Boga - Stvoritelja. Svaka izvršna vlast, totalitarna pogotovo, vrši skoro nepodnošljiv pritisak na sudsku vlast i sudije da ne sude pravedno i pošteno. "Zato se kad budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene (Allaha), i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što je prolazno i što malo vrijedi! A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su totalni kjafiri." (El-Maide, 44)

Jedan mudrac primjećuje - vlast je kvarna i kvari ljude, a samo apsolutna vlast kvari. Uz pritisak na sudstvo i sudije od strane totalitarne, despotske i tiranske vlasti, kako navodi citirani ajet ide i mito, podmićivanje, korupcija, nepotizam, nekompetencija, ima li mene tamo, bolesne veze; trgovine i kriminala pod kišobranom suda i tužilaštva. To je najprljaviji i najopasniji nered, nepravda, pljačka i krađa u državi koja razjeda zajednicu i društvo. "I nikada ne držite stranu onih koji namjerno nepravedno postupaju i sude, pa da vas vatra prži, vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače vam nema pomoći." (Hud, 113)

Šesto, rak-rana za pravdu, istinu i sudstvo su i korumpirane, kriminalne i prodane duše sudija i tužilaca, a nisu nevine duše svjedoka i advokata koji lažu, pričaju prazne priče i krivo se zaklinju.

Evo šta Poslanik kaže: "Poklon (mito) zasljepljuje sudije."(I. P. H., 1849)

"Kada sudite sudite pravedno." (I. P. H., 283)

"Allah, dž. š., neće uskratiti Svoju pomoć sudiji sve dok bude pošteno i pravedno sudio, a kada počne krivo suditi, Allah će ga ostaviti i prepustiti šejtanu." (I. P. H., 512)

(IIN Preporod)