Utočišta i strehe

Početkom marta objavljeno je četvrto godišnje izdanje Izvještaja o mentalnom blagostanju svijeta, za 2023. godinu u izdanju Sapien Labsa, koji obuhvata svjetsku populaciji korisnika interneta. Ovogodišnji fokus je na zaključku da se dramatičan pad mentalnog blagostanja, koji je počeo 2019. i 2020. godine, nastavio u 2021. kroz pandemiju i traje bez znakova oporavka.

Očekivanja da će doći do vraćanja na pretpandemijsko stanje nisu ispunjena - podaci iz šezdeset i četiri zemlje svijeta govore drugačije, istakli su u izvještaju.

- Efekti narušenog mentalnog blagostanja postali su novo normalno - naveli su u Izvještaju.

Ukazali su da su proteklih godina mnogi podaci o mentalnom blagostanju ostali statični. Dok su mnoge zemlje anglosaksonske sfere pozicionirane na dnu, mnoge zemlje Latinske Amerike i Afrike ostale su pri vrhu. Pokazatelji poput BDP-a zemalja negativno su povezani s mentalnim blagostanjem. U Izvještaju je naglašeno da je percepcija o tome da je ekonomski napredak zemlje jednak kvalitetnom mentalnom blagostanju narušena. Propitujući zašto je to tako izdvajaju tri razloga: korištenje i posjedovanje pametnih telefona u mlađoj životnoj dobi, konzumacija ultraprocesirane hrane i nedostatak familijarnih veza.

Mogućnosti naše svagdašnje

U prethodnom periodu smo više puta u Preporodu pisali o sve intenzivnijem jazu između globalnog juga i globalnog sjevera, posebno u kontekstu bogatstva. Podaci o mentalnom blagostanju koje Sapien Labs iznosi posljednjih godina, moguće je, mogu poslužiti u odgovoru na veliko pitanje: Koja je, zaista, cijena progresa ili kako definišemo progres savremenog čovjeka?

Dok uočavamo da se insisitira na multikulturalnom okruženju u istom momentu vidimo kako globalizacija guta druge modele života i koliko ostaju i neprimijećeni. Kraći članak o temi mentalnog zdravlja objavljen je prije nekoliko godina putem web stranice Habitus, istoimene organizacije koja se bavi istraživanjima u oblasti zdravlja. Oni aktueliziraju i potrebu razumijevanja i kulturnog konteksta u pristupu mentalnom zdravlju, odnosno modela koji su lokalnog karaktera te, pozivajući se na istraživanja, ističu značaj lokalnih modela, a ne isključive orijentacije na univerzalne modele. Ukratko, ukazuju da u zemljama globalnog juga postoje modeli tretiranja mentalnih stanja koji su bazirani na zajednici.

U svome komentaru pod nazivom „Povezani, ali ne identični: izazovi globalnog mentalnog zdravlja“(rehabinkmag.com) autorica Ilakkiah Chandran upravo govori o potrebi aktueliziranja lokalnih modela ili modela prisutnih u zemljama globalnog juga. Poziva se na istraživanja koja govore o tome da u tim zemljama pojedinci s mentalnim poremećajima se češće oslanjaju na podršku porodice i prijatelja u odnosu na zemlje globalnog sjevera gdje pojedinci traže individualni i nezavisni tretman.

Vrijedno je podsjetiti kakav pristup i koliko je stanovnicima tih zemalja uopće omogućen pristup zdravstvenoj njezi ili, konkretno, njezi mentalnog zdravlja, odnosno na kojem nivou je svijest o njegovom očuvanju. Njihovi mogućnosti su i drugačije u odnosu na mogućnosti stanovnika zemalja globalnog sjevera. Pa, ipak, to ne znači da ono mogućnosti što se ima ne može biti efektnije.

Naši emaneti

Opća kretanja i vlastito iskustvo nam ponajbolje govori o tome šta jeste očuvanje veza. Tradicija islama balansira koncepte ummeta, odnosa u široj zajednici, ali i odnosa u manjim grupama, a posebno porodičnih odnosa i to s konceptima koji skreću pažnju da se takvi odnosi ne smiju zloupotrebljavati nauštrb općih interesa. Na to se iznova podsjećamo u ramazanu kada u najvećoj mjeri nastojimo osvijestiti ibadet posta kao jedan od najintimnijih činova u odnosu prema Bogu. S obzirom da smo ovogodišnji izvještaj Sapien Labsa dočekali uoči ramazana u kojem i otvaramo tako vrijedne i značajne teme poput porodičnih odnosa zadržimo se na trećem faktoru kojeg ističu u svom izvještaju: nedostatak familijarnih veza, što se posebno odnosi na mlađe generacije.

Dok razmišljamo na koji način ramazan može biti prilika da osvježimo svoj odnos prema Bogu i svijetu, a pri tome i prema najbližima, lahko je uočiti u kakvoj smo potrebi da potražimo svoje utočišno mjesto i razumijemo na kojem nivou su naše porodične i rodbinske veze. Nije strano da svoja najdublja osjećanja često povjeravamo izvan porodice i rodbine, jer se u porodici ne osjećamo komotno, pri čemu nismo razvili dovoljno blizak i visok nivo komunikacije. Možda zbog toga što još uvijek mnogi ne razumije da se porodični odnos živi u dvosmjernoj komunikaciji. Dobročinstvo prema roditeljima ne isključuje potrebu roditeljske brige, njege i obzira, naprimjer. I u odnosu kojeg često imenujemo kao izdržavanje potrebno je razvijati i racionalni i emocionalni nivo odnosa u kojem ćemo jedni druge vidjeti kao čuvare tajni, davaoce utjehe, a ne isključivo materijalnog oslonca.

Izraz za “maternicu” u arapskom jeziku je “rahim množina: “erham” korištena u Kur’anu. Nosi isti korijen - ra-ha-mim, kao i riječi rahme – milost, erham – rodbina. Tu su i Božija imena: Er-Rahman, Milostivi, Er-Rahim, Samilosni.

Sve to čini jaku leksičku vezu koju kroz poruku Kur’ana možemo razaznati u sugestijama, jer Milostivi u Kur’anu ukazuje na čudesnost maternice (rahim), a kroz Kur’an ukazuje i na važnost rodbinskih veza (erham). Krug bližnjih jeste matica zajednice. Obratimo pažnju na 1. ajet sure Žene: „O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.“(Korkutov prijevod) Uočavamo: obraćanje čovječanstvu; poziv na svijest o Bogu; rezime širenja ljudskog roda; ponovo poziv na svijest o Bogu čije ime koristimo u međusobnoj interakciji, te poziv na očuvanje rodbinskih veza (el-erham), i kraj: On bdije nad nama.

Čudesna je ova leksička korijenska veza u arapskom jeziku, baš kao i veza između rađanja, stasavanja i zrenja unutar porodice i rodbine, kao prvih zaštitinika našeg fizičkog i psihičkog. Insistiranje na očuvanju rodbinskih veza u tradiciji islama podsjeća na vrijednosti ljudske blizine jednih drugima i odgovornosti jednih prema drugima. Stoga, takav potencijal porodice i rodbine nije tek u zajedničkom ručku, što doprinosi, svakako, snažnijem bondanju kazale bi mlađe generacije, već i u skupljanju snage za susrete s vjetrovima života i izgradnju strehe.

Bog, džellešanuhu, skreće pažnju na obaveze i odgovornosti koje čovjek ima, a, zapravo, odgovornost je pojam koji kotira kao centralni u našem odnosu prema svijetu - prema sebi i drugima. I prema familiji. Osjetan nedostatak preuzimanja odgovornosti, široka mogućnost odricanja ili prebacivanja odgovornosti, kozmetičko uljepšavanje društveno-odgovornog i slično, možda su najvrednija svjedočanstva o ljudskoj spremnosti da zanemari svoju zajednicu ne mareći za cijenu. Pa tako i familiju. Koja je cijena progresa i kako zaslužiti Božiju milost?!

(Hasan Hasić/IIN Preporod)