Iftarski program na Radiju BIR – hafiz Midhat-ef. Begić: Allah dž.š. je pravedan – omogućio je svim stvorenjima da se natječu u skupljanju sevapa

Vjernik uvijek treba da teži činjenju dobrih djela, a posebno u mjesecu ramazanu. O važnosti činjenja dobrih djela u novom izdanju Iftarskog programa na radiju BIR, kazuje hafiz Midhat efendija Begić, imam u džematu Briješće, Medžlis Islamske zajednice Sarajevo.

Činiti dobro je sastavni dio islamskog vjerovanja, podsjeća nas na početku svoga kazivanja hafiz Midhat-ef. Begić. Kada Allah dž.š. spominje one koji vjeruju, uz njih uglavnom spominje i one koji čine dobra djela. Život na ovome svijetu je prilika da učinimo što više dobra, kako bismo stekli Allahovo zadovoljstvo i milost kojom ćemo sebi obezbijediti mjesto u vječnom džennetu.

Na tom putu ne smijemo potcijeniti niti jedno dobro djelo, ma koliko ono malo ili beznačajno izgledalo. U suri „Ez-Zilzal“, Allah dž.š. nam poručuje da nijedno djelo neće ostati neobračunato: „Ko uradi koliko trun dobra vidjet će ga. A onaj ko bude uradio i koliko trun zla, vidjet će ga.“

Izraz „zerre“, koji je upotrijebljen u ovim ajetima, u arapskom jeziku označava nešto što je sitno i još sitnije od njega. Mi često ovo prevodimo kao trun, zrno, mrvu, aludirajući da se neminovno radi o nečemu sitnome i u našem poimanju beznačajnom.

Djelo je sve što se izgovori, sve što se napiše, svaki postupak za koji se očekuje naknada na dunjaluku ili Ahiretu, a učinjeno je tačno sa određenim nijjetom i kao produkt slobodne volje. Što se tiče konkretno dobrih djela, to su riječi i djela u skladu sa imanom, urađena sa iskrenim nijjetom u skladu sa Kur'anom i sunnetom.

U prirodi čovjeka je da uvijek teži nečemu što je veliko, što mnogo vrijedi, tako da kada razmišljamo o dobrim djelima, svi bi željeli promijeniti svijet nabolje, da iskorijenimo glad u svijetu, da pravimo džamije i univerzitete. Ali to mogu samo rijetki i u rijetkim prilikama. U nastojanju da činimo velika djela i time zaslužimo nagradu, nikako ne smijemo zanemariti ulogu malih djela na našoj vagi. Nekada malo dobra, ako je učinjeno s iskrenim nijjetom i nadom u Allahovu milost, proizvede veći efekat od velikog djela.

U sovme kazivanju slušaocima radija BIR, hafiz Begić je podijelio i kaziavnje o vladaru Nuruddinu, koji je poželio da ga njegov narod upamti po nečemu velikom. Stoga je naredio gradnju džamije koja će nadmašiti sve do tada izgrađene. Svojim vezirima i graditeljima naredio je da niko osim njega ne smije nijednim dirhemom učestvovati u izgradnji te džamije. Pred sami kraj izgradnje, prije velike svečanosti, vladar je tri noći sanjao isti san  - natpis na kojem piše da je on izgradio džamiju, skidaju meleki i postavljaju natpis na kojem piše da je tu džamiju sagradila Ummu Hajr. Nakon toga Nuruddin naređuje da nađu ženu po tom imenu.

Kada su je našli, vladar je pozvao sebi i ispričao svoj san. Pitao ju je šta je uradila? Starica, iznemogla i slaba, iz straha od vladara pravdala se da ona u tom stanju nije mogla ništa učiniti. Na kraju se prisjetila: „Osim što sam jednom prolazila pored mjesta na kojem ste pravili džamiju i vidjela magarca koji zbog tereta na leđima ne može da dohvati vodu da se napije, pa sam mu je samo malo primakla.“ Kaže vladar: „Naučio sam lekciju. Čak i malo djelo ako je učinjeno u ime Allaha bit će primljeno i uvećano. A čak da sagradim i najveću džamiju, ako nije uz iskren nijjet neće biti primljeno.“ Na kraju je vladar naredio da se ta džamija zove Ummu Hajr.

Za vrijeme Poslanika grupa siromašnih ashaba se požalila Poslaniku kako ih bogati ashabi pretekoše u činjenju dobra i pokupiše sve nagrade: „Klanjaju kao i mi, poste kao i mi, a od viška imovine dijele sadaku i milostinju.“ Poslanik im odgovori: „Pa zar Allah dž.š. nije i vama omogućio da sadaku dijelite? Svako subhanallah je sadaka, svako Allahu ekber je sadaka, svako elhamdulillahi je sadaka, svako La ilahe illellah je sadaka. Narediti nekome da dobro djelo radi i to je sadaka. Spriječiti nekoga od loših djela je sadaka. Pa kad svojoj strasti na dozvoljen način ugodiš, i to je sadaka.“ Na to ashabi rekoše: „Pa zar kad jedan od nas strasti svojoj ugodi i za to ima nagradu?“ Poslanik ih upita: „Šta mislite kada bi svojoj strasti ugodio na nedozvoljen način, bi li zaslužio kaznu? Tako isto kada udovolji na dozvoljen način ima nagradu.“

Allah je pravedan – omogućio je svim stvorenjima da se natječu u skupljanju sevapa, a nikog nije opteretio preko njegovih mogućnosti. Za vrijeme života na ovome svijetu nekada nismo u stanju prepoznati pravu vrijednost onoga što zovemo sevap. Pravu vrijednost onoga što smo propustili i uradili vidjet ćemo kada počne Dan konačnog obračuna.  Nikad ne znamo šta nam može donijeti prevagu na Sudnjem danu. Važan je i kontinuitet – bolje je raditi malo djelo stalno, nego veliko jednom i nikada više.

(Tarik Dautović/Preporod.info)