Zekerijah Smajić: Bosna i Hercegovina mora graditi vlastiti suverenitet, a ne slijepo težiti članstvu u EU
Na tribini nezavisnih intelektualaca Kruga 99 i Foruma Neretva, održanoj sinoć u Mostaru, novinar i publicist Zekerijah Smajić izložio je kritičku analizu globalnih političkih procesa i njihove posljedice na Bosnu i Hercegovinu, s posebnim naglaskom na nužnost unutrašnje konsolidacije države.
U tematskom okviru „Proturječnosti euroatlanskih integracija-šanse i zamke za BiH“, Smajić je naglasio da današnja Evropa prolazi kroz “epohalnu mijenu”, obilježenu dubokim političkim, ekonomskim i društvenim turbulencijama, zbog čega se nužno nameće potreba za “eurorealizmom”.
Ustvrdio je da je Evropska unija izgubila kompas u odnosu na vlastite osnivačke principe, posebno u pogledu kadrovske politike i politike proširenja, ali i da uprkos krizi EU i dalje ostaje nezamjenjiv globalni mirovni, razvojni i ekonomski projekat.
– Nisam euroskeptik i smatram da raspad Evropske unije nije moguć. Previše je duboko isprepletena kroz hiljade projekata i milijarde niti – poručio je Smajić, podsjećajući da je EU najveći svjetski donator, ključni graditelj infrastrukture i motor brojnih razvojnih inicijativa, uključujući i projekte u Bosni i Hercegovini.
Govoreći o globalnim kretanjima, Smajić je naglasio da se svijet nalazi na razmeđu dvije epohe – silaska neoliberalnog kapitalizma i nastanka novog geopolitičkog poretka.
U takvom svijetu masovnih propagandi, „kreiranih istina“ i medijskih manipulacija, posebno u narativima o navodnom raspadu Evrope, Smajić poziva na objektivnu analizu zasnovanu na činjenicama.
Podsjetio je da Evropa ostaje najveće jedinstveno tržište na svijetu, s 30% globalnog BDP-a, gotovo 500 miliona stanovnika i historijskom ulogom u tehnološkom i industrijskom razvoju čovječanstva.
– Mi, Evropljani, a Bosna i Hercegovina je geografski i geopolitički njen epicentar, moramo se vratiti činjenicama, a ne narativima koji nas udaljavaju od realnog stanja stvari – zaključio je Smajić.
U nastavku svog izlaganja, istakao je da je budućnost Evrope nezamisliva bez obnovljene koegzistencije s Rusijom i da će „kad-tad Evropa i Rusija morati pronaći novi model saradnje“.
Iako je rat u Ukrajini otvorio duboke geopolitičke lomove, on smatra da je princip teritorijalnog suvereniteta jedina tačka na kojoj je Evropska unija zadržala vrijednosnu dosljednost. Međutim, upozorio je na sve vidljiviju „dehumanizaciju evropske politike“, posebno kroz različite aršine u pristupu Ukrajini i Gazi.
Ocjenjuje da Evropska unija danas stagnira te da najdinamičniji razvoj bilježe zemlje jugoistočne i centralne Evrope – često i najmlađe članice EU.
Kao jedan od najvećih problema naveo je duboku krizu kadrovske politike u evropskim institucijama: dominaciju političke podobnosti i interne protekcije, po njegovim riječima, „karakterističnih za balkanizirani model upravljanja koji se preselio i u Brisel“.
Bez obzira na kritike, Smajić naglašava da Bosna i Hercegovina pripada evropskom prostoru i da nema alternativu evropskim integracijama:
– Mi jesmo Evropa. Naš identitet je slojevit, prepoznatljiv i vrijedan. Evropske institucije o nama znaju često više nego što mi znamo o sebi, a to moramo iskoristiti – istakao je.
Također je podsjetio da je BiH kroz svoju savremenu historiju više puta bila blizu ‘ulaska preko reda’, ali da su ključne šanse izgubljene zbog domaće neodgovornosti i političke blokade.
Posebno je upozorio da BiH danas ne može uopće ući u pregovore s Evropskom unijom zbog činjenice da vlasti nisu u stanju imenovati glavnog pregovarača.
– Moj mozak ne može prihvatiti da država nije u stanju imenovati jednu osobu za koordinaciju pregovora – rekao je, naglašavajući da se time blokira cijeli proces i šalje poruka o nefunkcionalnosti.
Smajić je posebno apostrofirao da je pravosuđe već tri decenije najveća prepreka evropskim integracijama. Podsjetio je da je EU uložila preko 100 miliona eura samo u pravosudni sektor, a da je BiH i dalje „među najlošijim pravosudnim sistemima na planeti“.
Primijetio je da se današnji globalni poredak udaljava od temeljnih principa međunarodnog prava na kojima je nakon Drugog svjetskog rata izgrađena savremena međunarodna zajednica.
Po njegovim riječima, ključne sile Zapada – predvođene SAD-om, Velikom Britanijom, Kanadom i Australijom – postupno su preoblikovale međunarodno pravo u „međunarodna pravila“, čime su načelo univerzalnosti zamijenile ad hoc standardima koje određuju najmoćniji akteri.
Takva praksa, smatra Smajić, dovela je do urušavanja sistema odgovornosti i paralize ključnih institucija, prvenstveno Ujedinjenih naroda, čija je uloga čuvara međunarodnog prava svedena na minimum.
Istaknuo je da Vijeće sigurnosti više nije u stanju postići konsenzus ni o jednom ključnom pitanju, dok Generalna skupština pokazuje duboke vrijednosne i političke podjele.
– Ako ne postoji međunarodno pravo, ne može postojati ni međunarodna zajednica – naglasio je, ocjenjujući da se svjetski poredak kreće “putem u bezdan”, obilježenim nekontrolisanim potezima velikih sila, odsustvom odgovornosti i rastućom prijetnjom globalnog sukoba.
Govoreći o unutrašnjim procesima u Evropskoj uniji, Smajić je ocijenio da EU više decenija ostaje podijeljena između zagovornika dublje integracije i onih koji insistiraju na očuvanju suverenosti država članica.
Ideja „Sjedinjenih Evropskih Država“, iako prisutna, prema njegovim riječima nije realna, jer EU, za razliku od SAD-a, nije utemeljena na jedinstvenom ustavu, nego na savezu suverenih država.
Kao najvjerovatniji model daljeg razvoja navodi se „Evropa u više brzina“, ali Smajić smatra da ni taj pristup ne može biti funkcionalan dok EU ne riješi vlastite unutrašnje institucionalne krize.
Smajić je izrazio skepticizam prema mogućnosti proširenja EU do 2030. godine, posebno u kontekstu pritisaka da se proces ubrza kroz prijem Ukrajine.
Podsjetio je da je princip zaslužnosti temelj politike proširenja te da bi svako odstupanje od tog principa dodatno poljuljalo kredibilitet Unije. Naveo je i duboke razlike unutar članica po pitanju migracija, ekonomskih interesa i sigurnosnih politika, što onemogućava stvaranje jedinstvenog pristupa.
Posebno je upozorio na opasnost jačanja radikalne desnice i rastuće militarizacije Evrope.
– Evropska unija iz oaze demokratije ulazi u fazu diktature demokratije – rekao je, kritikujući tendenciju nametanja uniformnih pravila koja potiskuju nacionalne i kulturne identitete.
Najvećom prijetnjom označio je ubrzano naoružavanje Njemačke, upozoravajući da bi povratak njemačke vojne dominacije mogao biti uvod u novi globalni sukob.
– Ako se Njemačkoj dopusti militarizacija, Treći svjetski rat je neizbježan – istaknuo je, dodajući da se već sada vodi „novi oblik svjetskog rata“ kroz informacione, propagandne i tehnološke sukobe.
(H.E./Preporod.info)