Šehadetuz-zur - lažno svjedočenje

Šehadetuz-zur - lažno svjedočenje

Piše: Mustafa Spahić

"O vjernici, vi uvijek pravedni budite, svjedočite samo i u ime Allaha, makar to bilo i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka vaših, bili oni bogati ili bili siromašni, pa Allah će se o njima brinuti! Zato nikada ne slijedite strasti, kako tada ne biste nepravedni bili. A ako budete krivo svjedočili, ili svjedočenje namjerno izbjegavali, pa Allah doista zna sve ono što činite i radite." (En-Nisa, 135)

Ne postoji nered kada je u pitanju komunikacija, relacija, govor, razgovor, odgovor, savjetovanje i razmjena mišljenja i iskustva među ljudima samo u kavlu-lagvu - praznom, šupljem, besmislenom govoru i u jeminul-kjazibu - lažnoj zakletvi nego i u krivom i lažnom svjedočenju. Prazan, šupalj, besmislen govor uvodi ljude u olahku i lažnu zakletvu, a lažna zakletva je autostrada i nezaustavljiv pravac i put u krivo i lažno svjedočenje.

Neredom i u lažnom zaklinjanju - jeminul-kjazibu, prazno zaklinjanje, jeminul-lagvu i krivom svjedočenju - šehadetu-zurum, krivokletstvom - jeminul-gamusom, najčešće se prevarom i obmanom želi iznuditi i pridobiti nečije povjerenje, ko drži do te zakletve, da ga se prevari. To se najčešće vrši preko i s iskrenim, naivnim, površnim, navodljivim i zavodljivim vjernicima, kojima je bilo čija zakletva Bogom neupitna vrijednost i sigurnost. U svojoj glavi oni ne mogu ni pomisliti da se neko Bogom kune i krivo zaklinje samo u cilju da pridobije njihovo povjerenje kako bi ih prevario. Šehadetu-zur je svjesno, namjerno, ciljano i programirano lažno svjedočenje.

To se najčešće radi u svjedočenjima na sudovima, u poslovnim, imovinskim, finansijskim, materijalnim i interesnim transakcijama. Jeminul-gamus je svjesno, namjerno, planirano i ciljano krivokletstvo i spada u velike grijehe: "U velike grijehe se ubrajaju širk, idolatrije i mnogoboštvo, nebriga i nepoštivanje roditelja, namjerno i ciljano ubistvo nevine osobe, krivokletstvo - jeminul-gamus."

"Hoćete li da vam kažem koji je od velikih grijeha najveći?" "Hoćemo Allahov Poslaniče", odgovoriše ashabi. "Krivo i lažno svjedočenje - šehadetu-zur", reče Poslanik." (I. P. H., 116)

Ipak, nepojmljivo je koliko se ljudi krivo i lažno kunu za male, jadne, bijedne, prozirne i mizerne interese. Ozbiljan, odgovoran čovjek koji drži do sebe, svoga digniteta, subjektiviteta, autoriteta, i vjerodostojnosti, neće se često i za svaku sitnicu zaklinjati, a kada se već zaklinje neka se nikada ne zaklinje lažno i krivo, uprazno i, posebno, ne daj Bože da to čini namjerno, planirano i ciljano radi bilo kojeg i bilo čijeg, pa čak i vlastitog, i svoje djece, interesa i koristi. Kur’an imperativno u citiranom ajetu insistira na neupitnoj i bezuvjetnoj pravdi kao temelju zajednice, društva, društvenog i društvenosti i pologu zajedničkog, društvenog bračnog, porodičnog, rodbinskog, komšijskog, džematskog, narodnog, državnog i sveljudskog života.

Da bi pravda bila živa, aktivna, primjenjiva i dovedena do realizacije, ljudi kao ljudi, moraju kazivati i svjedočiti istinu i samo istinu, u ime i radi Allaha, pa čak i protiv sebe, svoje djece i najbliže rodbine i prijatelja neovisno od bilo čijeg materijalnog stanja i situacije. Istina je prije, ispred i iznad nas i život postoji na principima istine, pravde i pravednog suđenja kojeg nema i bez svjedoka koji svjedoče istinu i koji se nikada ne zaklinju krivo i lažno. Cilj je suda i suđenja da se utvrdi istina i da se na istini utvrdi i izrekne presuda. Bez poštenih i sposobnih sudija, iskrenih svjedoka i validnih sudskih dokaza nema pravedne, na zakonu, utemeljene presude.

Vjernici koji drže do sebe nikada ne izbjegavaju pošteno svjedočenje, na sudu kazuju i svjedoče u ime Allaha samo istinu, bez obzira koga ta istina pogađa i da li su tipa i najbliži rođaci imućni ili siromašni:"„A onima koji se pokaju i budu iskreno vjerovali i dobra djela činili, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti. A Allah prašta i samilostan je, a onaj ko se bude pokajao i odbra djela činio, on se uistinu Allahu iskreno vratio, i oni koji ne svjedoče lažno i krivo ni protiv koga, i koji, prolazeći pored onog što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno, i oni koji kada budu opomenuti znamenjima i dokazima Gospodara svoga, ne ostanu ni gluhi ni slijepi." (El-Furkan, 70-73)

Kada je u pitanju svjedočenje, posebno u parnicama, na sudu i u velikim ili malim sporovima bilo protiv sebe, svoje djece, porodice, rodbine, prijatelja, komšija, načelo i princip vjernika je "Vellezine la ješhedunezurre-oni nipošto krivo i lažno ne svjedoče." (El-Furkan, 72)

Oni ljudi koji vrludaju, izbjegavaju, pravdaju se i brane se da ne svjedoče i ne kažu istinu o bilo kome zato što je siromašan, pa makar se radilo o sebi, svojoj djeci, ženi, rodbini, komšijama, prijateljima, džematlijama Kur’an i njih i sve ljudstvo upozorava i poziva: "Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji - da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagradio one koji čine dobro, oni koji se klone velikih grijehova i naročito razvrata, a one bezazlene On će oprostiti jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prašta. On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zametci u utrobama majki vaših: zato se ne hvališite bezgriješnošću svojom. On dobro zna onoga koji se grijeha kloni. Kaži ti Meni o onome koji istinu izbjegava i malo udjeljuje, i posve udjeljivati prestane, zna li on ono što je skriveno, pa vidi." (EnNedžm, 31-35)

Niko nikada i nigdje ne treba imati iluzije i lažne nade da se išta pred Allahom može sakriti, kada će na Dan kada Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani oni prvi bit će zadržani da bi ih sustigli ostali, a kada dođu do nje (vatre), uši njihove, oči njihove, kože njihove svjedočit će protiv njih o onome što su radili i činili. Zašto svjedočite protiv nas? Upitaće oni kože svoje! Allah koji je dao sposobnost govora svakom biću, obdario je darom govora i nas, odgovorit će. On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo vratili. Vi se niste krili zato da ne bi uši vaše, i oči vaše i kože vaše, protiv vas svjedočile, već zato što ste vjerovali da Allah neće saznati mnogo štošta što ste radili." (Fusilet, 20-22)

Evo i Poslanikovih upozorenja o svjedočenju i krivom svjedočenju: "Ko namjerno krivo i pristrasno svjedoči i time pomogne da krivom svjedodžbom prisvoji imetak muslimana ili izazove prolijevanje krvi, taj je zaslužio džehennemsku kaznu." (I. P. H., 1654)

"Ko odbije i ne prihvati da svjedoči kada se pozove na sud, a zna o čemu se radi, kao da je krivo svjedočio." (I. P. H., 1715)

Dakle, Kur’an i hadis krivo i lažno svjedočenje stavljaju u istu ravan i težinu s namjernim izbjegavanjem svjedočenja istine. Čak u svijesti mnogih ljudi je da oni koji izbjegavaju i ne žele svjedočiti da su to pravi, visokomoralni, nepristrasni i objektivni ljudi, a prema islamu su isti kao i oni koji lažno i krivo svjedoče. Tužilac je dužan privesti svjedoka i iznijeti dokaz, a tuženi u nedostatku validnih i uvjerljivih svjedoka tužbu pobija zakletvom. Da organi našeg tijela ne bi na Sudnjem danu bili svjedoci protiv nas, svjedočimo na dunjaluku istinu, u ime Allaha, protiv sebe ili bilo koga.

(IIN Preporod)

Podijeli:

Povezane vijesti