Ramazan i gorčina
Piše: Rusmir Šadić
Osjeća se neka gorčina. Kako iskusiti i doživjeti ramazan u vremenu Gaze. Radije govorim o vremenu Gaze nego o vremenu (danima) ramazana. To mi se čini prirodnijim. Rekao bih da Događaj u Gazi snažnije nego bilo šta drugo određuje naše bivanje i (samo)razumijevanje danas. Doživljaj i odnos spram Događaja u Gazi je odnos spram svijeta i čovjeka, njegova dostojanstva i njegove iznevjere. Neosjetljivost i šutnja spram Gaze (kako je na početku zatražio Natanyahu) znak su i nerazumijevanja suštine Poruke obznanjene u Kur’anu. Mnogi će predano i pobožno učiti Kur’an ovih dana i predati se postu kao da se ništa ne događa. Ipak, odgovornost je neoprostiva. Ona primarno leži na dvije strane.
Otuđenost evropskih politika - kao onih koji imaju odgovornost i moć - jasno se pokazuje na primjeru njihove potpune neosjetljivosti na kontinuirane proteste u nizu evrospkih prijestonica i zahtjevima naroda da se Evropa odlučnije uključi u zaustavljanje rata i zločina nad Palestincima. Naravno, njihove kalkulacije su jasne. To bi izravno ugrozilo njihove pozicije ali i profit koji je, ipak, mnogo važniji od života nekih ubogih Palestinaca. U svim nastupima, izriču se pažljivo odabrane riječi kako se ne bi povrijedilo tlačitelja. Istina, postoji samo nekolicina onih koji nastupaju bez kalkuliranja.
Princip takvog postupanja je više nego jasan. Nije svaki zločin zločin, niti je svaki genocid genocid. Pogotovo ne ukoliko se isti čini nad neprijateljima naših prijatelja. Ilustracije radi, primjetno je međusobno nadmetanje u tome ko će prije dati izjavu kojom će osuditi napade, razaranje i povrede humanitarnog prava iza kojih stoji Putin. To se nedvosmisleno definira nedopustivim i apsolutno neprihvatljivim. Konačno, to se uvijek iznova uzima kao dokaz nesumjerljivosti Putinove politike sa vrijednostima zapadnog svijeta. Naprosto, ruska neosjetljivost spram ubijanja civila i općeg razaranja pokazuje ispravnost svjetske osude takvih nasrtaja na život i pravo drugih - neumorno nas podsjećaju. Međutim, u trenutku kada bi se očekivala dosljednost u poštivanju i zaštiti međunarodnog i humanitarnog prava, kao i brojnih konvencija koje naglašavaju pravo na život, takvo što izostaje. Sve navedeno, naročito vrijedi i u kontekstu politike najznačajnije zapadne sile uopće.
Ipak, odgovornost nije samo stvar zapadnih političara i centara političke moći. Zapravo, ni čelnici država sa većinski muslimanskim stanovništvom nisu pošteđeni odgovornosti. I dok se nekolicina ponaša kao da se u njihovu susjedstvu ništa ne događa, drugi se potajno nadaju da bi se sve moglo ubrzo završiti i da bi se njihovi biznisi neometano mogli nastaviti. Naravno, ima među njima i onih koji trenutne zločine nad Palestincima i razaranja Gaze koriste u vlastite političke svrhe. Prije svega, kao kohezivni element za unutarnje političke ciljeve. Ipak, u jedno nema sumnje, sve što je većina muslimana očekivala od niza muslimanskih država i njihovih političkih čelnika, pokazalo se naivnim.
Konačno, međunarodna zajednica, u najširem smislu te riječi, ne samo da ima odgovornost zbog razine destrukcije u Gazi i genocida koji se provodi nad Palestincima, nego se pojavljuje kao stvarni saučesnik tih zločina, čije su primarne mete žene i djeca.
(Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.)
