Samo je jedan cilj: Raditi suprotno od većine muslimana i isticati se drugim mezhebom

Smutnja je tradicionalnu ispravnu praksu mijenjati sa drugom ispravnom praksom/ Ostavljanje običnim ljudima da biraju mišljenja, pritom ih indirektno savjetujući da izaberu mišljenje izvan hanefijskog mezheba ideološka je praksa koja od devedesetih godina ne jenjava

U prošlom tekstu smo govorili o tri faze intelektualno-propagandnog rata protiv islamske tradicije Bošnjaka. Također smo spomenuli i primjere iz naše islamske tradicionalne prakse koji su predmet kontinuiranog intelektualnog napada zadnjih par desetljeća. Stoga ćemo ovaj tekst posvetiti metodama kojima se koriste dotični ideološki krugovi pri širenju smutnje u našim bosanskim džematima, jer mijenjanje naše tradicionalne ispravne prakse, koja ima utemeljenje u hanefijskom mezhebu, najstarijem od četiri ehli-sunnetske pravne škole, razbija naše saffove, cjepka naše jedinstvo, izaziva fitnu (smutnju) u džamijama i širi fesad (nered) u zajednici.

Biranje mišljenja izvan četiri mezheba

 Najčešće je riječ o: mišljenju izumrlog zahirijskog (bukvalističkog) mezheba, koji se ne praktikuje nigdje u svijetu već više od 500 godina; izdvojenom mišljenju izvjesnog ashaba; izoliranom mišljenju nekog klasičnog učenjaka, najčešće Ibn Tejmijje, Ibnu-l-Kajjima i Ševkanija; mišljenju modernih selefističkih učenjaka, poput Albanija, Bin Baza, Ibn Usejmina i dr. U nastavku ćemo navesti nekoliko primjera za ovu metodu.

Smatranje da je neispravno učiti u namazu Euzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim. Možda najplastičniji primjer unošenja smutnje u naše džemate jeste mišljenje određenih krugova da nije ispravno učiti tradicionalnu verziju Euze, već da je potrebno proučiti dužu verziju koja glasi: Euzu billahi-s-semi-l-alimi mine-š-šejtani-r-radžim, min hemzihi ve nefhihi ve nefsihi. U okviru svoje propagande protiv uobičajene verzije Euze, ti krugovi nas zadnjih godina bombarduju video klipovima i facebook statusima bombastičnih naslova (npr. Dova kako se ispravno započinje namaz; Na koji način proučiti 'euzu' i kako ispravno započeti namaz), kojima se posredno poručuje kako pripadnici četiri mezheba neispravno uče Euzu.  

Učenjaci četiri mezheba ne spore da je dotična duža verzija ispravna. No, ne slažu se sa stavom da je proučiti Euzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim neispravno. Štaviše, prema konsenzusu sva četiri mezheba, radi se o osnovnoj verziji Euze, koja se spominje u preko 50 predaja i 2 kur'anska ajeta.Tako Abdulfettah el-Mersafi (1923-1989), poznati egipatski karija i član Naučne komisije za pregled Mushafa pri Kompleksu Hadimu-l-Haremejni-š-Šerifejni-l-Melik Fahd za štampanje Mushafi Šerifa, kaže: „Što se tiče forme Euze ona glasi: Euzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim. Dotična forma je poznata (mešhur) i odabrana (muhtar), shodno rivajetu svih deset karija (tj. svih deset kiraeta), pored drugih formi koje su spomenute, radi riječi Uzvišenog: 'Kada hoćeš da učiš Kur'an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog (festeiz billahi mine-š-šejtani-r-radžim).' (En-Nahl, 98) Kazao je hafiz Ebu Omer ed-Dani u Et-Tejsiru: „Znaj da stručni učači Kur’ana koriste sljedeći tekst istiaze 'Euzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim', pored drugih tekstova, jer su Kur’an i Sunnet složni oko toga...“

Nenaklanjavanje namjerno propuštenih namaza. Neki od zagovornika „izvorne vjere“ idu u toliku krajnost da nije rijetkost čuti od njih ili pročitati od njih sljedeće izjave: namaz se ne može klanjati poslije njegovog vremena; ne postoji u Šerijatu naklanjavanje namaza, izuzev u slučaju spavanja i zaborava i sl. Međutim, dotične izjave ne odgovaraju činjeničnom stanju, budući da sva četiri mezheba smatraju da osoba koja namjerno propusti namaz, ima pravni dug (zimmet) propuštenog namaza, tj. dužna ga je naklanjati. 

Biranje mišljenja unutar četiri mezheba, ali izvan hanefijskog mezheba

Glede ove metode, najčešće se bira mišljenje hanbelijske pravne škole, počesto šafijske, a ponekad i mišljenje malikijske škole, što potvrđuju i naredni primjeri.

Proglašavanje muslimana nevjernicima koji ne klanjaju namaze. Mada skoro svi učenjaci, odnosno učenjaci hanefijske, malikijske i šafijske pravne škole, pa čak i dijela hanbelijske škole (npr. poznati hanbelijski učenjak Ibn Kudame), smatraju da je vjernik (mumin) i musliman svaki čovjek koji vjeruje u šest temeljnih istina vjere (imanske šarte), tj. ispunjava uslove koje su Kur'an i Sunnet postavili da bi neko bio vjernik, i očituje pripadnost islamu kelime-šehadetom, tj. svjedoči da je musliman, bez obzira praktikovao ostala četiri stuba islama (islamske šarte) ili ne, zagovornici „izvorne vjere“ na našim prostorima uporno pokušavaju nametnuti većinski stav učenjaka hanbelijskog mezheba da je takav čovjek nevjernik.

Smatranje da vitr-namaz, klanje kurbana i bajram-namazi nisu obaveze (vadžibi) pojedinca.Ovo je inače stav ostala tri mezheba. Međutim, širenje dotičnog stava u zemlji gdje su do 90-ih svi muslimani bili pripadnici hanefijskog mezheba nikako ne doprinosi jedinstvu naših saffova. Naime, hanefijski mezheb, kojeg slijedi i naša Islamska zajednica, smatra da su vitr-namaz, kurban i bajram-namazi vadžibi - drugostepena dužnost. Primjera radi, hanefije obaveznost vitr-namaza dokazuju sa oko 350 predaja. Među njima je i predaja koju prenosi Haridže ibn Huzafe, r.a.: „Izašao nam je Allahov poslanik, s.a.v.s., te kazao: 'Doista vas je Allah pomogao sa jednim namazom. Taj namaz vam je bolji od stada crvenih deva. To je vitr. Tako ga je Allah odredio za vas između jacije i izlaska zore'.“(Bilježi je Ebu Davud, a slične predaje Ahmed, Ibn Madže, Tirmizi, Tahavi i dr.)

Cijeli tekst u printanom izdanju