Prof. dr. Almir Fatić: Uvod u kur'anske nauke (21. dio) - Kiraeti

Radio BIR svakog petka od 10.00 sati emituje serijal Uvod u kur'anske nauke s profesorom Almirom Fatićem, rukovodiocem Katedre za tefsir na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U okviru ovog serijala prof. dr. Almir Fatić će govoriti o znanju koje je povezano s istraživanjem Kur'ana, kao što su fenomen Objave, sakupljanje i raspoređivanje Kur'ana, mekanski i medinski ajeti, povod Objave, derogirajući i derogirani, jasni i nejasni ajeti, kao i drugim temama koje su povezane s Kur'anom Časnim.

Kiraeti

Ilm qira'at al-Qur'an

Kiraeti Kur'ana su različiti izgovori nekih kur'anskih riječi ili čitavih fraza unutar ajeta; ti izgovori, posljedično, nude različita značenja ili različite intenzitete u značenjima kur'anskoga teksta, što proširuje njegov doživljaj. Ti izgovori su predmet tedžvidske, a ta značenja i taj semantizirani zvuk različitih kiraeta predmet je tefsirske nauke. Pitanje kiraeta Kur'ana (razlozi njihove pojave, razlike među njima, njihov broj i smisao) u tefsirskoj nauci otvorilo je put širokim istraživanjima u tolikoj mjeri da je nauka o kiraetima postala zasebna disciplina među naukama Kur'ana ('ilm qira'at al-Qur'an). 

Šemsuddin Ibnu'l-Džezeri (u. 833/1429), kaže: ‘’Kiraeti su nauka o načinima izgovora riječi u Kur'anu i razlika među njima koje su prenesene predajom’’. 

Neki učenjaci u 2. stoljeću po Hidžri posvetili su se učenju (recitiranju) Kur'ana i krajnju pažnju posvećivali kiraetima (viševrsnim  načinima izgovaranja kur'anskih riječi), tako da su postali imami u toj oblasti za kojima su se drugi povodili i njima dolazili. Posebno je to bilo primijetno u gradovima kao što su Mekka, Medina, Basra, Kufi i Damasku. Svaka džamija je, na neli način, bila katedra za kiraet. 

Sljedeća sedmerica, u to vrijeme, postali su poznati imami u kiraetima širom islamskih pokrajina:

Nafi' (نافع) 2. Ibn Kesir (ابن كثير) 3. Ebu 'Amr (أبو عمرو) 4. Ibn 'Amir (ابن عامر); 5. 'Asim (عاصم) 6. Hamza (حمزة) – i 7. Kisa'i (الكسائي).

Poznate su ravije (prenosioci kiraeta) ovih sedam imama. Svaki od sedam ovih imama ima dvojicu ravija:

1. Kalun i Verš (قالون وورش) – od Nafi'a;
2. Kunbul i Buzzi (قُنْبل والبزيّ) – od Ibn Kesira i njegovih učenika;
3. Duri i Susi (الدوري والسّوسيّ) – od Ebu 'Amra i od Jezidija.
4. Hišam i Ibn Zekvan (هشام وابن ذكْوان) – od Ibn 'Amira i njegovih učenika;
5. Ebu Bekr b. 'Ajjaš i Hafs (وحفص أبوا بكر بن عيّاش) – od 'Asima;
6. Halef i Hallad (خَلَف وخَلّاد) – od Hamze i od Selima;
7. Duri i Ebu l-Haris (الدُّوري، وأَبو الحارث) – od Kisa'ija.

Kiraeti ove "Sedmerice" su mutevatir (autentični, masovno preneseni); njima se još pridodaju kiraeti: Ebu Dža’fera Jezida el-Medenija, Ja’kuba b. Ishaka el-Hadremija i Halefa b. Hišama – ovo je ukupno deset kiraeta. Kiraeti mimo ovih su šazz (neautentični), kao što su kiraeti E'ameša, Jahjaa b. Vessaba, Ibn Džubejra i dr. 

U prvo vrijeme, dakle, bilo je samo sedam poznatih mutevatir kiraeta u različitim pokrajinama Daru'l-islama; tri slijedeća, pa zatim još četiri nastala su širenjem edukacije o kiraetima i to na taj način što su oni koji su preuzimali od prvih imama u kiraetu sami postajali imami. Vremenom je bilo došlo do situacije kada se broj imama i pokrajina enormno povećao; tada je počelo dolaziti do učestalih nepravilnosti i opuštanja u pridržavanju pravila, što će izazvati potrebu za prvim pisanim knjigama u ovoj oblasti, knjigama koje su pripomogle sabiranju mutevatir kiraeta i koje su učvrstile njihova pravila. 

Jedni autori takvih rasprava donijeli su uvjete koji se moraju ispuniti da bi kiraet bio poznat, a onda sačinili izbor imama i njihovih kiraeta na osnovu tih uvjeta. Ummet je prihvatio njihove knjige i  saglasio se sa njihovim gledištima, bez imalo suprotstavljanja. 

U ranim stoljećima islama postojale su brojne različite tradicije učenja/ recitiranja Kur'ana koje su se jedna od druge razlikovale u malim detaljima. Koju ćete tradiciju naučiti, zavisilo je o toga pred kim studirate. 

Na primjer, jedan učenjak iz 11. st. proputovao je islamskim svijetom od Maroka do centralne Azije sakupivši pritom oko 50 različitih tradicija učenja/ recitiranja koje je naučio od 465 učitelja i putem 1459 lanaca prenošenja. No već u desetom stoljeću Ibn Mudžahid (u. 936), aktivni ekspert za Kur'an u Bagdadu, uveo je neki red na tom polju tako što je izabrao sedam vodećih tradicija. Njihova čitanja sabrao je u knjigu koju posjedujemo: Es-Seb’atu fi l-qira’ āt. 

Svaka od ovih sedam tradicija, koje je odabrao Ibn Mudžahid, bile su naglašeno učene/recitirane u osmom stoljeću. Tri recitatorske tradicije bile su zastupljene u gradu Kufi, nedaleko od Bagdada, dok su gradovi Mekka, Medina, Basra i Damask predstavljali jednu takvu tradiciju. Date tradicije mogle su se nadalje dijeliti u podtradicije posredstvom različitih načina prenošenja od recitatora. 

Dva su glavna uzroka razlika među kiraetima: 1. razlike koje proističu iz različitih dijalekata arapskoga jezika; 2 razlike koje su nastale uslijed jedinstvene kur'anske stilske karakteristike da se izrazi sažeto (fi'l-idžazi) i dokraja jasno (fi idahi'l-me'ani). 

Djela o kiraetima

U najpoznatija djela o kiraetima ubrajamo: 

Već spomenuti Ibn Mudžahid (u. 334/945) - Es-Seb’atu fi l-qira’āt – u kojem objašnjava zašto je izabrao sedam imama, predstavnika sedam mutavatir, autentičnih kiraeta.

Ebu Amr Ed-Dani (u. 444/1053) – jedan od imama autoriteta u kiraetima; vodeći autoritet u primjeni autentičnosti kiraetskih predaja; Et-Tejsīr fi l-qira'āti s-seb‘a  - riječ je o kapitalnom kiraetskom kompendiju u kojem se svakom od glasovitih imama određuju po dviojica ravija.

Imam Kasim ibn Firruh b. Helef eš-Šatibi (u. 590/1193) – Hirzul-emani ve vedžhut-tehani, ili skraćeno, Šatibijja – poema o kiraetima, koja ima 1773 stiha (naš hafiz Dževad Šošić napisao je knjigu pod naslovom Tedžvidske osnove sedam kiraeta, 2021, koje je komentar Šatibije).

Šemsudin Ibnu l-Džezeri (u. 833/1429) – šejh karija u svoje vrijeme; najpoznatije djelo En-Nešr fi l-qira' āti l-'ašr (Zirikli, E'alam, 3/978). 

Najrašireniji kiraet je Asimov, prema Hafsovom rivajetu. Prema njemu, kako kaže M. Handžić, uči većina muslimana u svijetu, pa i mi muslimani u Bosni, odnosno na Balkanu.

Vrste kiraeta [ Prema Ibnu l-Džezeriju]

Kiraeti se dijele na mutevatir, ahad i šāzz. Mutevatir su svih sedam, odnosno poznatih kiraeta. Svih deset mutevatir kiraeta slažu se, na općenit način, sa pravilima arapskoga jezika i sa jednim od osmanskih mushafa i svi su vjerodostojno preneseni. Većina (džumhur) učenjaka se slaže da su svih ovih deset kiraeta «od objavljenog Kur'ana» (mine'l-Qur'ani'l-munezzeli), a oni kiraeti koji ne ispunjavaju gornje uvjete nisu objavljeni Kur'an i smatraju se odbačenim (šadhdh) kiraetima. 

Āhād su tri kiraeta: El-Medenija, El-Hadremija i Halefa b. Hišama; kiraet ashaba.

Šāzz su kiraeti tabi'ina, kao što su E'ameš, Jahja b. Vessab, Ibn Džubejr i dr. 

Uvjeti za mutevatir kiraet 

1. Saglasnost sa pravlima arapskog jezika (موافقة العربية)– Dani kaže: ‘’Ako je nešto potvrđeno predanjem, to se ne može osporiti analogijom u arapskom jeziku... Jer, kiraet je sunnet koji se slijedi i kojeg je nužno prihvatiti i po njemu postupati’’
2. Podudarnom s ortografijom Osmanovih mushafa (رسم المصحف) – riječ: sirat; meliki i maliki;
3. Vjerodostojnost seneda (صحة السند).

Ukoliko nedostaje jedan od uvjeta gore navedenih, onda se taj kiraet naziva da'if (slab), šāzz (neautentičan) ili batil (neispravan).

 Mufessiri koji su se bavili kiraetima podrobno su ispitali sve tri spomenuta uvjeta za mutevatir kiraet. 

Sujuti kaže: ''Nema spora oko toga da sve ono što je Kur'an mora biti preneseno na mutevatir način u svojoj cjelini kao i u svojim dijelovima. A što se tiče sufiksalnih završetaka njegovih riječi (mehall), pozicije riječi u tekstu (wad') i njegovog poretka (tertib), i to je, također, određeno, prema stavu ehli sunnetskih autoriteta. A to je zbog toga što se kategorički zahtijeva tevatur u cjelini i detaljima jer je Kur'an velika mudžiza koja je temelj ispravne vjere i Pravoga Puta. Ono što je preneseno ahad (pojedinačna predajom) putem i nije mutevatir, kategorički se tvrdi da to nije Kur'an. Mnogi usulijjuni (rani tradicionalisti) smatraju da je tevatur uvjet za potvrđivanje onoga što je Kur'an u svojoj cjelini, a da to nije uvjet kada su u pitanju sufiksalni završeci njegovih riječi (mehall), pozicije riječi u tekstu (wad') i njegov poredak (tertib). Ali se broj ahad predaja time povećava. Veli se da je Šafijev postupak bio odlučujući u pogledu uključivanja Bismille na početku svake sure’’ (Itqan) 

Mutevatir – kiraet koga prenosi jedna skupina ljudi od druge skupine sve do kraja predajnog lanca i gdje nije moguće da se svi oni slože u laži.

Mešhur – kiraet čiji je sened autentičan ali ne doseže stepen mutevatira, slaže se sa pravilima arapskoga jezika i Osmanovom ortografijom; poznat je kod učača i ne posjeduje greške niti nepravilnosti. Prema ovom kiraetu se uči Kur'an, shodno uvjetima koje navodi Ibnu l-Džezeri. 

Kao primjer ovoga jesu razlike u predajnim lancima od Sedmerice koje jedni prenosioci od njih prenose, a drugi ne prenose. Brojni su primjeri toga u sintaktičkom pogledu (feršu l-huruf) u djelima kao što su: Et-Tejsir Danija, Šatibijeva kasida (oda) i dva Ibnu l-Džezerijeva djela: En-Nešru fi l-qira'ati l-'ašr i Takribu n-nešr. Većina kiraeta su ove vrste.

Ahad – kiraet čiji je sened autentičan, ali se ne slaže sa Osmanovom ortografijom ili sa pravilima arapskoga jezika ili, pak, nije poznat kod dovoljnog broja autoriteta. Prema ovom kiraetu ne uči se Kur'an. Primjer: Hakim = Asim el-Džuhderi, a on od Ebi Bekrea koji je rekao ''da je Vjerovjesnik, a.s., proučio: متكئين على رفارف خُضْرٍ وعَبَاقِرِيّ حسان‏  Oni će biti naslonjeni na jastuke zelene, na ćilimima prekrasnim (Er-Rahman, 76).

Bilježi i hadis od Ebu Hurejrea da je Vjerovjesnik, a.s., proučio:  فَلاَ تَعْلَمُ نَفْسٌ مَا أُخْفِيَ لَهُمْ مِنْ قُرّاتِ أَعْيُن (Es-Sedžde, 17) I niko ne zna kakve ih skrivene radosti čekaju;

Od Ibn Abbasa: da je Vjerovjesnik, a.s., proučio: قَدْ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مِنْ أَنْفَسِكُم  Već vam je došao Poslanik, najplemenitiji među vama (umjesto: enfusikum – jedan od vas); od Aiše prenosi da je proučio: فَرُوحٌ وَرَيْحَانٌ  život i opskrba lijepa (umjesto: revhun - ugodnost) (El-Vaki'a, 89). 

Šazz – kiraet čiji sened nije autentičan; npr. tu spada kiraet: مَلَكَ يومَ الدين  (Meleke jevme d-din) i إياك يُعْبَد Ijjake ju'bedu (tj. u formi pasiva umjesto forme aktiva: Ijjake na'budu).

Mevdu' je apokrifni kiraet, kao što je kiraet Huza'ija, a primjer imamo u literaturi ranih i ekstremnih ši'ijskih sekti, koje su poznate po tahrifu l-kelimi 'an mevadi'ih (iskrivljavanu značenja kur'anskih izraza).

Mudredž - kiraeti koji sadrže dodatak (glosu) na tekst (Kur'ana) u smislu tefsira, npr. kiraet Sa'da b. Ebi Vekkasa: لَهُ أَخٌ أَوْ أُخْتٌ مِنْ أُمّ ...a budu imali brata ili sestru po majci (en-Nisa', 12)

Kiraet Ibn Abbasa: لَيْسَ عَلَيْكُمْ جُنَاحٌ أَنْ تَبْتَغُوا فَضْلاً مِنْ رَبِّكُمْ فِي مواسم الحج  Nije vam grijeh ... tokom hadžskih obreda (el-Bekare, 198) (Buhari).

Kiraet Ibnu z-Zubejra:  وَلْتَكُنْ منكم أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَيَأْمُرُونَ بالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنْ الْمُنْكَرِ ويَسْتَعِينُونَ بالله على ما أَصابهم I neka među vama bude grupa koja će pozivati na dobro i naređivati dobro, a odvraćati od zla, i tražiti pomoć od Allaha u onome što ih zadesi (Ali 'Imran, 104).

Ibnu l-Enbar tvrdi da su navedene riječi Ibnu z-Zubejrov tefsir.

On također prenosi od Hasana da je Ibn Zubejr učio: وإِنْ مِنْكُمْ إِلاَّ وَارِدُهَا، الوُرُود‏:‏ الدُّخول I svaki od vas će do njega stići! Vurūd znači: ulazak (Merjem, 71). Ibnu l-Enbar kaže: posljednje dvije riječi su Hasanov tefsir. Neki prenosioci su pogriješili i to uvrstili u tekst Kur'ana. 

Koristi postojanja različitih kiraeta

1. olakšica i olakšavanje ummetu;
2. pokazivanje njegove vrijednosti i ugleda nad ostalim ummetima budući da su njima objavljene Knjige koje su se mogle čitati samo na jedan način;
3. povećanje njihovih nagrada, jer oni ulažu svoj trud u realizaciji i preciznom izgovaranju riječ za riječ sve do određivanja dužinā i imāli, a zatim prate značenja toga i deriviraju mudrosti i propise iz značenja svakog iskaza te otkrivaju njihov tevdžih (ispravnost), ta'lil (uzročnost) i terdžih (preferenciju);
4. pokazivanje Allahove tajne u Njegovoj Knjizi i Njegovog čuvanja nje od iskrivljenosti i značenjskog proturječja, uprkos njezinim brojnim izvanjskim aspektima;
5. naglašavanje njezine nadnaravnosti putem njezine konciznosti budući da različiti kiraeti imaju status ajeta; da je posebno, a ne skriveno, navedeno značenje svake riječi u ajetu, to bi rezultiralo oduljivanjem, npr.: وَأَرْجُلَكُمْ i noge vaše (el-Ma'ide, 6) je objavljeno za pranje nogu i mesh po mestvama, a samo se navodi jedna riječ, ali sa različitom vokalizacijom (tj. čita se: erdžulikum i erdžulekum);
6. neki kiraeti pojašnjavaju ono što je nepoznato u drugom kiraetu, npr. kiraet فامضوا إلى ذكر الله otiđite na džuma-namaz (el-Džumu'a, 9) pojašnjava da je intencija kiraeta فَٱسْعَوْاْ odlaženje, a ne ubrzani hod (na džuma-namaz).

(Preporod.info)