Jedan narod možete uništiti samo ako uništite njegovu kulturu

Piše: Suad Mahmotović

Potkraj 15. stoljeća na trgu Granade u Španiji spaljeno je dva miliona knjiga. Bilo je to po izričitoj naredbi kardinala Ximenesa de Cisnerosa (Francisko Jiménez de Cisneros, 1436 - 1517.) On je dobro znao da se "nevjernik" ne može istrijebiti dok se ne uništi njegova kultura.

Odmazda je vršena prema pisanoj riječi muslimana, ali i mnogim prijevodima sa grčkog i drugih jezika. Kršćanski vojnici su 1. decembra 1499. godine pod komandom peterice vitezova upali u 195 gradskih biblioteka i palače za koje se znalo da imaju vrijedne knjige. Oduzeto je i spaljeno sve što je bilo ispisano arapskim pismom.

Na zahtjev kršćanskih znanstvenika sačuvano je svega tri stotine rukopisa, uglavnom iz medicinskih i astronomskih oblasti. Nekoliko hiljada Kur’ana sa komentarima ispisanih u izuzetnoj kaligrafiji je izgorjelo. Plamen se uzdizao do neba, a okupljeni muslimani u suzama izgovarali La ilahe illellah, Muhammedun resulullah.

Međutim, suze nisu ugasile žestinu vatre zapaljene iz mržnje prema svemu muslimanskom. Jedan stariji čovjek je gledajući šta se dešava  nekoliko puta ponovio: "Davimo se u moru bespomoćnosti".

Prema ediktu od 12. oktobra 1501. godine sve knjige "neistinitog" nauka koje su se nalazile u privatnim kućama moraju se dostaviti u roku od trideset dana. Ko god sačuva ili sakrije neku knjigu zbog toga će umrijeti i izgubiti svu svoju imovinu, piše Catherine Gaignard u knjizi Mavari i Kršćani u Granadi 1492 – 1570. godine.

Pet stoljeća kasnije, u noći sa 25. na 26. august 1992. godine, zapaljivim granatama sa četničkih položaja uništena je Sarajevska vijećnica u kojoj je bila smještena Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine.

Izgorjelo je dva miliona naslova.

Kanadski ministar prosvjete je tada rekao: "To je isto kao kada biste na nebu svjetske civilizacije ugasili dva miliona zvijezda". Tri mjeseca ranije, 17. maja 1992. godine spaljen je Orijentalni institut u Sarajevu i u njemu 5.268 rukopisa neprocjenjive vrijednosti. Izgorjeli su rukopisi Kur’ana te djela iz filozofije, sufizma, teološke rasprave i mnogo drugih vrijednih artefakata. Izgorjele su i tapije - dokumenti o posjedu zemljišta  iz osmanskog perioda.

Jedan narod možete uništiti samo ako uništite njegovu kulturu.

Dobro su to znali oni koji su kidisali na ovu zemlju, njene vjerske, kulturne i historijske vrijednosti. Uništavali su džamije, turbeta, mezarja, biblioteke.

Kada su u Zvorniku porušene sve džamije, tadašnji ratni predsjednik Opštine je izjavio: "U Zvorniku nikad nije bilo  džamija”, o čemu piše Majkl Sels (Michael Sells) u knjizi Izgubljeni most, religija i genocid u Bosni. U Ripču pored Bihaća je ratne 1992.  godine na lokalitetu porušene džamije organizirana stočna pijaca.

Zato je važno da sačuvamo kulturnu baštinu: stare džamije, nišane, levhe i druge dokumente koji svjedoče našu prošlost na ovim prostorima. Kako dokazati da smo narod koji ima bogatu povijest ako i sami pomažemo neprijateljima ove zemlje  rušeći nišane stare nekoliko stotina godina? U haremu džamije u Velikoj Kladuši su porušeni nišani. Među njima i nišan muezina ove džamije zvanog Arap, star više od 130 godina. Kako dokazati višestoljetnu povijest ako nišane ofarbamo u bijelu boju i time trajno uništimo patinu na kamenu staru nekoliko stoljeća!?

Zbog svega navedenog je prevažna izložba "Pod nebom vedre vjere - Islam i Evropa u iskustvu Bosne", ali i muzej Islamske zajednice u skorijoj budućnosti. Na taj način ćemo sačuvati sebe od  sebe, ali i drugih koji nam nikada nisu bili previše naklonjeni.

(Preporod.info)