Adnan Jahić: Bošnjaci kao narod, nisu nikada pokazivali nikakvu naklonost prema ideologiji fašizma

Profesor na Odjseku za historiju Univerziteta u Tuzli dr. Adnan Jahić u intervjuu za Radio BIR poručio je da će društvo i zajednica imatu veliku štetu ukoliko se izučavanje prošlosti prepusti pojedincima koji se njome bave iz različitih političkih, ideoloških ili nekih drugih motiva.

Prošlošću se, kako pojašanjava, treba baviti odgovorno.

- Teme iz historije ne prestaju da privlače pažnju ljudi. Na neki način, prošli događaji se reflektiraju na shvatanja, poimanja i gledišta ljudi o različitim tokovima današnjice. Drugi svjetski rat je karakterističan primjer nečega što se događalo prije 80 godina i što nastavlja na neki način da utječe na poimanja i ideje, na vrjednosne sklopove, na odnose među ljudima u velikoj mjeri. Za svoje aktuelne političke, nacionalne, idejnei vrjednosne stavove ljudi često teže da traže uporište u zbivanjima koja su bila u tom razdoblju prošlosti, kada je Drugi svjetski rat u pitanju. U tom smislu važno je podvući crtu koja povezuje sadašnjost i prošlost, u smislu potrebe da se tom prošlošću bavimo odgovorno, kazao je dr. Jahić.

U susret Danu državnosti, novinar Radija BIR Tarik Dautović je s profesorom Jahićem razgovarao i o njegovoj novoj knjizi "Između čekića i nakovnja, Bosanskohercegovački muslimani (Bošnjaci) u Drugom svjetskom ratu (1941–1945)".

Knjiga, kako ističe profesor Jahić,  govori o različitim, relevantnim pitanjima za razumijevanje položaja i sudbine Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, od odnosa prema okupatoru, NDH-u, o pitanju ustaškog pokreta i ustaške ideologije, NOP-u, četnicima, položaju muslimana unutar tih struktura, kao i pitanju položaja i djelovanja Islamske zajednice i uleme.

- U Gazi Husrev begovoj biblioteci se nalazi vrlo značajna zbirka dokumenata iz Drugog svjetskog rata koja je nastala djelovanjem Odbora narodnog spasa. To je bila jedna krovna organizacija bosanskih muslimana, osnovana u augustu 1942. godine. Ostavština tog odbora je bila potpuno nekorištena u literaturi o Drugom svjetskom ratu i o bosanskim muslimanima i njihovom stradanju u Drugom svjetskom ratu, tako da je bilo neophodno tu građu detaljno izanalizirati - kaže profesor Jahić.

Tvrdi da je bitna odrednica Bošnjaka kroz njihovu historiju, posebno u periodu odlaska Osmanskog Carstva i dolaska Austro Ugarske Monarhije, jeste neodlučnost, oklijevanje, pasivnost, te kašnjenje Bošnjaka u svim segmentima razvoja.

- Ima taj period od sedamdesetak godina unutar kojeg Bošnjaci isključuju, takoreći, pola svoje populacije iz svih proizvodnih, društvenih kretanja. Govorimo o muslimanskoj ženi, koja je bila izolirana u velikoj mjeri u gledištima vjerske i političke elite tog vremena. Sud svih savremenika govori o tome da se bosansko-muslimansko, bošnjačko stanovništvo, jako teško adaptira na nove realitete. Dolazak komunističkog režima otvorio je mnoge procese kada su Bošnjaci u pitanju. Mnoga pitanja se otvaraju, ne željom bošnjačke elite, nego diktatom režima koji je rekao: Sada idemo ovim putem, htjeli vi to prihvatiti ili ne - ističe Jahić.

Mnogo je kontroverzi kada je riječ o Drugom svjetskom ratu, a koje i danas privlače pažnju, kako naučnika, historičara, tako i javnosti generalno. Važno je, naglašava profesor Jahić, posebno kada je riječ o historiji, razumijevati dešavanja, procese, u kontekstu vremena u kojem se dešavaju. Drugi svjetski rat je vrlo slojevit i složen proces koji se ne može posmatrati izolirano. Jedno od kontroverznih pitanja, svakako jeste i pitanje kolaboracije.

- Pojam kolaboracije je fenomen Drugog svjetskog rata. Kolaboracija u smislu saradnje sa okupatorom je nešto što je u historiji poznato. Percepcija bosanskih muslimana u tom vremenu nije određena samo nacionalnim okvirom. Ona je u velikoj mjeri određena jednim svemuslimanskim gledištem. Našeg, tog bosanskog muslimana, manje ili više obrazovanog, zanima štra radi i onaj tamo musliman u drugim muslimanskim zemljama. I on, dakle, zbivanja u Drugom svjetskom ratu ne posmatra kroz nacionalnu prizmu, niti prava naroda, nego kroz prizmu refleksije tih događaja na položaj, stanje i prilike muslimana u svijetu. Napose, kada je u pitanju uloga kolonijalnih sila - kazao je profesor Jahić.

I tu se rađa, dodaje, jedna vjera da bi uspon "hitelrizma" mogao dovesti do preustroja odnosa moći u svijetu, sa nekakvim pozitivnim ishodima za islamski svijet, koji bi se onda mogao navodno dekolonizirati.

- Drugim riječima, to je bila kolosalna zabluda da bi "hitlerizam" mogao dovesti do dekolonizacije i stvaranja pretpostavki za preporod muslimanskih naroda. Međutim, tokom rata, kada su Bošnjaci počeli da na svojoj koži osjećaju šta znači njemačka okupacija, preko njenih satelita, i naravno italijanska, preko njihovih satelita, četnika, onda su počeli da trezvenije gledaju na te stvari - kaže profesor Jahić.

Važno je, kategoričan je profesor Jahić, da Bošnjaci nisu kao narod, kroz tu kolaboraciju, pokazivali nikakvu naklonost prema ideologiji nacionalsocijalizma i fašizma, niti su oni uopće poznavali krajnje intencije te ideologije. Nije poznato da je bilo ko od Bošnjaka tog vremena imao bilo kakve simpatije prema samoj ideologiji, prema zločinačkim implikacijama.

Jedna od tema razgovora bio je i ZAVNOBiH, te važnost tog događaja za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake.

Komunistička partija je vodila prilično realističnu nacionalnu poiltiku, stava je profesor Jahić. Ona nije lutala u maglovitim prostorima spekualicije. Kroz forumulu "srpska, hrvatska, muslimanska" Komunistička partija priznala je ono što je zatečeno u realnosti.

- Oni, zapravo, idu i korak dalje, što je jako bitno. Spominju muslimane. Taj primjer nemamo u režimu Kraljevine Jugoslavije. Nijedan relevantan subjekt nacionalne politike, kada je riječ o hrvatskim i srpskim elitama, nije govorio o muslimanima kao posebnom narodu, nego isključivo kao vjerskoj grupaciji, unutar srpskog i hrvatskog etnosa. Kumunistička partija je prva stranka koja je priznala nacionalnu posebnost muslimana Bošnjaka. Nijedna čak muslimanska stranka, koja je prethodila, nije podvukla to da su muslimani poseban narod - kazao je Jahić.

Istina je i da, kako navodi, da muslimana nigdje nije bilo u Ustavu nakon završenog rata, što je, također, realnost koja govori o strukturi moći u Jugoslaviji nakon završenog rata.

- Postojali su ljudi poput Moše Pijade, Žujevića, Đilasa koji uopće nisu mogli da pojme da muslimani mogu biti nacija. Ali je priznata. Postavlja se pitanje šta bi uopće bilo sa Bošnjacima kao narodom da se ta revolucija nije desila, da je, recimo, režim Kraljevine Jugoslavije preživio Drugi svjetski rat, gdje je BiH posmatrana kao moneta za potkusurivanje. Stvari se moraju posmatrati u kontekstu - zaključuje profesor Jahić.

Cijeli razgovor sa profesorom Jahićem dostupan je na zvaničnoj Facebook stranici Radija BIR.

Nova knjiga profesora Jahića "Između čekića i nakovnja. Bosanskohercegovački muslimani (Bošnjaci) u Drugom svjetskom ratu (1941–1945)" na 707 stranica, sa 2.427 fusnota, predstavlja plod autorovog višegodišnjeg istraživanja i rada na temi položaja i uloge muslimana (Bošnjaka) u Drugom svjetskom ratu.

Jahićevo djelo donosi obilje važnih obavijesti i analiza koje bacaju svjetlo ne samo na položaj i prilike među Muslimanima nego i na stvarnost NDH i ukupne zamršene vojne i nacionalno-političke odnose u okupiranoj Jugoslaviji, napose u Bosni i Hercegovini.

(Tarik Dautović/Preporod.info)