Enes Karić za Islamische Zeitung: Bosna je zemlja znanja i zajedništva

Islamische Zeitung: Poštovani prof. dr. Karić, Bosna je jedno od najstarijih muslimanskih područja u istočnoj i jugoistočnoj Evropi. Koji je značaj bosanskog islama, bosanskih muslimana, za islam u Evropi i u svijetu?

Karić: Islam je sa trgovcima muslimanima na Balkan i u Bosnu došao prije dolaska Osmanske imperije. Relevantna historijska djela govore da su postojale kolonije muslimana diljem zapadnog Balkana. Ne zaboravimo da je Bosna okrenuta i Jadranu, utjecaji sa Sicilije i iz muslimanske Španije nisu bili nemogući. Ali, s obzirom na prisustvo Osmanske imperije na Balkanu blizu 600 godina te na uključenost Bosne (i Hercegovine) u Osmansku imperiju više od 450 godina, može se govoriti o tome da je Bosna jedno od područja u istočnoj i jugoistočnoj Evropi gdje je muslimansko prisustvo vrlo snažno, uz prisustvo kršćana, katolika i pravoslavnih.

Naravno, u istočnoj Evropi ima područja i zemalja gdje je islam došao prije kršćanstva, a o tome je vrijedna istraživanja obavio Stefan Schreiner sa Univerziteta u Tübingenu. Kad su posrijedi bosanski islam i bosanski muslimani, kako vi kažete, njihov značaj je itekako važan kako historijski tako i u sadašnjosti. Historijski gledano, islam u Bosni širio se više od 170 godina (od prvih decenija XV do druge polovine XVII stoljeća). K tome, defteri ili osmanski porezni dokumenti, pokazuju da su u Bosni islam primali svi, kako pripadnici Crkve bosanske, tako i katolici i pravoslavni. U Bosni je bilo jedno snažno religijsko vrijenje upravo u isto doba kad Martin Luther u njemačkim zemljama želi pridobiti lokalne vladare za sebe.

Ali jednu važnu činjenicu treba imati u vidu. Naime, Bosna nikad nije bila zemlja samo jedne religije. Bosna je ostala religijski i kulturno mješovita zemlja, u srednjem vijeku nastanjivali su je slavenski mnogobošci, zatim katolici, pravoslavci i pripadnici Crkve bosanske. U vrijeme Osmanske imperije dolazi do vrlo sporog, ali ubjedljivog širenja islama, neki katolici, pravoslavci i pripadnici Crkve Bosanske odlučuju se prigrliti islam. Uz muslimane, u Bosni se uskoro javljaju i jevreji. Naime, nakon pada Granade 1492. godine, u Bosnu dolazi veliki broj sefardskih jevreja. Sefardi za svoju žilu kucavicu uzimaju Sarajevo, u tom gradu imali su svoj veliki kvart odmah kod Gazi Husrev-begove džamije i kraj Pravoslavne crkve.

Na neki način, panorame bosanskohercegovačkih gradova sve od XV stoljeća naovamo počinju nalikovati panorami Jerusalema: u Bosni bivaju itekako vidljive džamije, crkve, sinagoge. Za Evropu, kako srednjovjekovnu, tako i modernu, pa i za današnji svijet u cjelini, Bosna je itekako dobar primjer zajedničkog života, konvivencije. Zamislite jedan sto na kojem stoje Biblija i Kurʼān zajedno. Historijski tumačeno, Kurʼān je napravio pozitivne iskorake prema Bibliji i “otuda uzeo“najsnažnije monoteističke podsticaje. Bosna vam je primjer gdje se islam ostvario u tom biblijsko-kurʼānskom zajedništvu, ali i vrijenju i debatama. Za tim našim zajedništvom u našim razlikama mi danas trebamo sve intenzivnije tragati i potvrđivati ga.

Islamische Zeitung: Kojim obilježjima biste opisali islam u Vašoj domovini i muslimane Bošnjake? Čime se izdvajaju?

Karić: Važno je istaći to da se u Bosni islam širio i kao urbana religija i kultura, ali se širio i u mnogim ruralnim područjima, gdje je također pokazao snažne kulturne osobine. Britanski historičar Malcolm Noel nije jedini koji tvrdi da se islam na Balkanu širio slobodno, uostalom takav je slučaj i sa drugim religijama na Balkanu. Naime, vjera je stvar slobode, niko našu dušu ne može prisiliti da vjeruje u Boga ili da vjeruje u Njega na ovaj ili onaj način!

Urbani karakter islama u Bosni značio je mnogo medresa, mnogo tekija i hanikaha, mnogo skriptorija za prepisivanje rukopisa, itd. Osim toga, od XV stoljeća dolazi do ekonomskog razvoja gradova na zapadnom Balkanu. Trgovi i čaršije bili su otvoreni za sve ljude.

Vratimo li se bosanskohercegovačkim muslimanima, treba imati u vidu da su standardi posredstvom kojih su bosanskohercegovački muslimani upoznavali islam bili svjetski, imperijalni. Ako tako mogu kazati, i ukoliko je ova komparacija validna, kulturno i ekonomski Osmanska imperija je tada bila ono što je danas Evropska Unija. Bio je to jedan prostor koji je bio lijep i pogodan za življenje. Ljudi su putovali, školovali se, opismenjavali se. Podsjećam, bosanski franjevci su u Istanbulu imali svoje predstavništvo, sarađivali su sa Osmanskom imperijom. Također, danas pravoslavne crkve na Balkanu kriju da su im upravo Osmanski sultani bili poglavari i u crkvenom smislu, naime, oni su imenovali pravoslavne svećenike, one na najvišim položajima. Sultani su bili protektori pravoslavnih crkava diljem svoga carstva, kao i velikih posjeda i imanja tih crkava.

Samo u Gazi Husrev-begovoj biblioteci ima deset hiljada arapskih, osmanskih i perzijskih rukopisa. To su rukopisi velike naučne, kulturne i civilizacijske vrijednosti. Recimo, najvažniji komentari Kurʼāna, kao što su oni od Ibn ʻArabīja (umro 1240) ili az-Zamaḫšarīja (umro 1144), u Bosni i Hercegovini prisutni su u desecima rukopisa. Isto vrijedi i za djela Ğalāluddīna Rūmīja (umro 1273) ili Omara al-Ḫayyāma (umro 1131). Abu Hamid al-Gazali (umro 1111) u Bosni je bio široko čitan i slavljen. Kao i mnogi drugi teolozi, teozofi, književnici, mistici. Uz to, u Bosni ima na stotine rukopisa iz područja matematike, astronomije, medicine, botanike, geografije, okultnih znanosti i tako dalje.

Sve ovo je utjecalo da islam u Bosni i Hercegovini prije nekoliko stoljeća stekne jednu vrstu univerzalnosti ili svjetskosti. Ovdje nemam vremena da govorim o rukopisnim zbirkama i dokumentima u bibliotekama i arhivima u Sarajevu, Dubrovniku, Beogradu, Zagrebu... Balkan je tada ostvario jednu vrstu otvaranja, kako kulturnog i religijskog, tako i ekonomskog. Upravo ta otvorenost i ta svjetskost i danas su karakteristike u kojima participiraju bosanskohercegovački muslimani. Zahvaljujući univerzalnim karakteristikama islama, bosanskohercegovački muslimani su nadišli svoje plemenske i milletske stadije te postali jedna nacija koja je itekako prepoznatljiva u Evropi i svijetu.

Tradicija znanja u Bosni

Islamische Zeitung: Zahvaljujući spašenim arhivima i rukopisima muslimanske nauke - na jezicima poput arapskog, osmanskog ili perzijskog - jasno je da postoji duga tradicija znanja u Bosni. Kako se to znanje može postaviti u odnosu na muslimanski nauk u cjelini?

Karić: Ovo je važno pitanje. Samo u Gazi Husrev-begovoj biblioteci ima deset hiljada arapskih, osmanskih i perzijskih rukopisa. To su rukopisi velike naučne, kulturne i civilizacijske vrijednosti. Recimo, najvažniji komentari Kur’āna, kao što su oni od Ibn ʻArabīja (umro 1240) ili az-Zamaḫšarīja (umro 1144), u Bosni i Hercegovini prisutni su u desecima rukopisa. Isto vrijedi i za djela Ğalāluddīna Rūmīja (umro 1273) ili Omara al-Ḫayyāma (umro 1131). Abu Hamid al-Gazali (umro 1111) u Bosni je bio široko čitan i slavljen. Kao i mnogi drugi teolozi, teozofi, književnici, mistici. Uz to, u Bosni ima na stotine rukopisa iz područja matematike, astronomije, medicine, botanike, geografije, okultnih znanosti i tako dalje.

Šta nam poručuje ova rukopisna raznolikost? Pa prvo to da recepcija islamske poruke u Bosni nije bila jedne dimenzije. Od samih početaka usadilo se uvjerenje da se islam treba proučavati u mnogim kontekstima i relacijama. Drugo, ovi rukopisi nam posredno govore da ni Bog nije tamo neki daleki Bog, već da se i Njega može i treba proučavati, da se usudim i to reći, sa područja vjerskih, mističkih, naučnih... perspektiva. Za nas Bošnjake ova naša islamska tradicija je itekako važna, ona nam je omogućila da se ravnopravno uključimo u interpretiranje ne samo islama, već i svijeta. Pa i u kasnijim vremenima, u doba AustroUgarske (1878-1918), te u vremenima nekoliko državnih aranžmana Jugoslavije u XX stoljeću, naši naučnici, profesori, teolozi i književnici uključivali su se u svjetsku razmjenu znanja, bilo da su se školovali u Kairu ili Londonu, u Bagdadu ili na Sorbonni, u Chicagu ili u Beču. Nažalost, naša islamska djela iz Bosne još uvijek su uglavnom nepoznata bilo u tradicionalnim zemljama islama ili u onome što se danas zove Zapadna hemisfera čovječanstva.

Islamische Zeitung: Koje su vodeće muslimanske ličnosti i učenjaci u bošnjačkoj historiji?

Karić: Filozof i teolog Hasan Kafi Pruščak (1544-1615) najvažniji je iz Osmanskog perioda. Pisao je djela iz filozofije, logike, teologije, arapske filologije. Djela su mu davno prevedena na njemački, mađarski, francuski i engleski. Možda najvažniji komentator Ibn ʻArabījevih djela u vrijeme Osmanske imperije je mistik Abdullah al-Bosnawī (1584- 1644) koji je poznatiji pod imenom ʻAbdī Afandī al-Busnawī. Djela mu neprestano izlaze. Nedavno je "Institut Français d’archéologie orientale" u Kairu izdao jedno njegovo djelo o roditeljima Poslanika Muhammeda. Spomenuo bih i slavnoga Ahmada Sudija al-Bosnawīja (umro 1592), velikog komentatora djela iz perzijske književnosti. I tako dalje.

Ja sam nedavno objavio opsežno djelo Tradicionalna Bosna (uz pomoć John Templeton Foundation, Al-Kalam&Media Research i Center For Advanced Studies), tu sam spomenuo više od stotinu imena Bošnjaka (i više od stotinu i pedeset njihovih djela). Svi oni bili su proslavljeni mistici, pjesnici, filozofi, teolozi. To su ljudi čija su djela, uglavnom, napisana u ovom dijelu južne Evrope. Djela su im uglavnom univerzalne naravi, vrlo čitljiva i prožeta razumom i umom, prožeta su onim što je u islamu Franz Rosenthal (1914-2003) otkrio u sintagmi Knowledge Triumphant (trijumfalno znanje).

Islamische Zeitung: Postojali su periodi u osmanskoj historiji kada su bošnjački političari i službenici bili veoma utjecajni u osmanskom halifatu. I danas, naprimjer, potomci bošnjačkih imigranata žive u Turskoj. Koji se tragovi bosanskog utjecaja mogu danas naći izvan granica Vaše zemlje?

Karić: U svojoj voluminoznoj knjizi Geschichte des Osmanischen Reiches Joseph von Hammer-Purgstall (1774-1856), austrougarski historičar svjetskoga glasa, nabraja desetke i desetke Bošnjaka koji su učestvovali u upravnim, administrativnim i vojnim strukturama Osmanskog carstva. Tom vremenu ne treba prilaziti osmanofilski ili turkofilski, već ga treba nastojati realno vrednovati. Joseph von Hammer-Purgstall govori na neki način o prostranstvu i otvorenosti Osmanske imperije. Ja volim kazati sljedeće: Niti jedna religijska grupa ili millet u Osmanskoj imperiji nije bila dovedena na rub svoga opstanka. Na Balkanu su svi preživjeli i Osmansku i Austrougarsku imperiju. Ne kažem da im je uvijek bilo lahko, ali preživjeli su, nisu nestali. A u XX stoljeću Bošnjaci u Bosni i Hercegovini i Albanci na Kosovu bili su pred samim slomom i nestankom. Pritekao im je upomoć i spasio ih je NATO, možda prekasno, ali spasio ih je.

Da se vratim vašem pitanju. Danas je bošnjačka emigracija vrlo brojna u Turskoj, u Njemačkoj, Austriji, zatim u Sjedinjenim Američkim Državama. Ta emigracija okuplja se u brojnim dijasporalnim islamskim zajednicama, postoje i druga udruženja ili klubovi. Iako je sve veći broj istaknutih javnih ličnosti između Bošnjaka koji su se afirmirali kao univerzitetski profesori, naučnici, pisci i javni radnici, ipak je njihov glas još uvijek daleko od glasova koji oblikuju glavne tokove mišljenja i djelovanja u Evropi. Razumljivo je da bošnjačka dijaspora oživi svake godine u prvoj polovini mjeseca jula, kad se obilježava srebrenički genocid. Potom mnogi glasovi utihnu.

Danas je potrebno na naučan i kulturno validan način pristupiti bošnjačkim velikanima i njihovom nasljeđu iz prošlosti. Potrebno je iz naše prošlosti oživljavati ono što nas oslovljava svojom veličinom. Veliki vezir Mehmed Paša Sokolović (1505-1579) bio je velik i po tome što je svome ocu muslimanu sagradio džamiju, a majci kršćanki kršćansku crkvu. Eto, to je nasljeđe koje se treba spominjati kao primjer.

Bosanski muslimani od Osmanlija do EU

Islamische Zeitung: Od 19. stoljeća, Bošnjaci muslimani žive pod različitim stranim političkim vlastima. To znači da su također morali razviti načine da zaštite svoju religiju i identitet. Koje metode i strukture su se u tom procesu pojavile?

Karić: Vaše pitanje oslovljava vremena u tri stoljeća, XIX, XX i XXI. U našoj historiografiji to vrijeme je označeno kao novo doba. Tada su se bosanskohercegovački muslimani našli pred različitim izazovima kao što su modernizacija i sekularizacija, ukratko sve to svodilo se na neku vrstu evropeizacije. Da bi zaštitili svoj vjerski i kulturni identitet, i da bi ga afirmirali, bosanskohercegovački muslimani utemeljili su mnoge institucije. Naprimjer, 1882. godine osnovan je Rijaset ili centralizirana Islamska zajednica sa sjedištem u Sarajevu. Na samom početku XX stoljeća Bošnjaci su počeli osnivati kulturna društva, po naravi sekularna ali otvorena prema islamu kao vjeri u kojoj se sada akcent stavlja na islamsku kulturu, civilizaciju i književnost. Uskoro je došlo i do osnivanja političkih partija. Šta je to sve značilo? Elita u Bošnjaka je osjetila da treba imati forme društvenog organiziranja koje su bile prisutne u tadašnjoj Evropi. Također, krajem XIX stoljeća u Sarajevu se, 1887. godine, otvara Šerijatska sudačka škola (The Sharīʻa Judges School) u kojoj se uz druge "moderne predmete" učio i njemački jezik.

Bosanskohercegovački muslimani su tokom XX stoljeća na bosanski preveli mnoga djela iz evropskih jezika. Naprimjer, Nerkez Smailagić (1927-1985) preveo je djelo "Propast Zapada" Oswalda Spenglera, Sulejman Bosto (rođen 1950) preveo je mnoga djela s njemačkog od Maxa Schelera, Carla Friedricha von Weizsäckera, Hansa Georga Gadamera, Jürgena Habermasa i tako dalje. Deseci i deseci bošnjačkih intelektualaca preveli su na bosanski impozantan broj vodećih evropskih djela iz filozofije, umjetnosti i književnosti sa engleskog, francuskog, njemačkog jezika. Sve to pokazuje da je muslimanska komponenta u Bosni i Hercegovini itekako svjesna mnogih evropskih intelektualnih i kulturnih vrijednosti.

Reći ću otvoreno: ja mislim da je projekt Evrope koji se razvija nakon 1945. jedna dobra stvar. Od tada do danas u Evropi su snažne elite koje zagovaraju Evropu bez fašizma, bez totalitarizma. Evropska Unija je plod takvog evropskog projekta nakon 1945. Vratim li se sintagmi "islam u Evropi", napominjem da je muslimana u Evropi sve više, ali su oni još uvijek manjina. Naravno, nisam za to da se o muslimanima u Evropi raspravlja kao o statističkoj činjenici, još manje da se o njima raspravlja sa stanovišta bezbjednosti i u okviru sigurnosnih agendi. Agresija na Ukrajinu je pokazala da Evropska Unija ima prečeg posla od bavljenja muslimanima kao sigurnosnom prijetnjom.

Islamische Zeitung: Da li osjećate da su Bošnjaci muslimani dovoljno predstavljeni među muslimanima u Evropi?

Karić: Koliko ja znam, mi muslimani u Evropi, ili mi muslimanski Evropljani, još se uvijek nismo organizirali na jedan univerzalno prepoznatljiv način. U takvom stanju stvari, bosanskohercegovački muslimani su manje ili više nevidljivi u muslimanskom kontekstu današnje Evrope.

Naravno, diljem Evrope postoje mnoge mikro islamske zajednice, one su okupljene oko tradicija iz zemalja svoga porijekla, ili se okupljaju oko jezičke pripadnosti i sl. Naravno, svjestan sam ako ne svih, a onda mnogih poteškoća kako iskazati svoje islamsko pripadništvo i pritom se odvažiti na koncipiranje i kulturno profiliranje svoje vlastite muslimanske europskosti. Vidite, izvorno gledano, i judaizam i kršćanstvo i islam porijeklom su i svojom kolijevkom - iz Azije. I kao što je današnja Azija za sve, i za jevreje i za kršćane i za muslimane i za budiste..., tako i Evropa pripada svima. Odbijam i pomisao da su jevreji i muslimani u Evropi nekakvi stranci, da su odnekle došli!

Da poentiram, ja nisam za to da muslimani u Evropi osnivaju svoje zasebne političke partije da bi se tako predstavili, ali jesam za to da oni imaju svoje vjerske, kulturne i civilizacijske institucije, kako one koje su zasebno njihove, tako i one koje podižu i grade zajedno sa jevrejima, kršćanima i drugim građanima Evrope.

U XXI stoljeću religija postaje važna društvena činjenica, i treba se pripremiti na to da se u Boga vjeruje u miru, blagostanju i prosperitetu. Ovo posebno kažem pod silnim strahom od ruske agresije na Ukrajinu, gdje ljudi ginu između ostalog i zbog toga što su drukčije vjere.

Islamische Zeitung: U debati o "islamu u Evropi" dominiraju teme poput integracije i migracije. Koje smjernice može ponuditi muslimanska zajednica u Bosni i njezine vođe?

Karić: Reći ću otvoreno: ja mislim da je projekt Evrope koji se razvija nakon 1945. jedna dobra stvar. Od tada do danas u Evropi su snažne elite koje zagovaraju Evropu bez fašizma, bez totalitarizma. Evropska Unija je plod takvog evropskog projekta nakon 1945. Vratim li se sintagmi "islam u Evropi", napominjem da je muslimana u Evropi sve više, ali su oni još uvijek manjina. Naravno, nisam za to da se o muslimanima u Evropi raspravlja kao o statističkoj činjenici, još manje da se o njima raspravlja sa stanovišta bezbjednosti i u okviru sigurnosnih agendi. Agresija na Ukrajinu je pokazala da Evropska Unija ima prečeg posla od bavljenja muslimanima kao sigurnosnom prijetnjom. To je jedna stvar.

A drugo je pitanje integracije i jednog pozitivnog afirmiranja muslimanskog pripadanja Evropi kao skupu građanskih društava. Nije dobro da se od integracije pravi neka vrsta ideologije ili neka vrsta iznuđenog dokazivanja sa strane muslimana da su oni za Evropu. Zapravo, gdje god se ljudima omogući da žive slobodno i da zarade za svoj život slobodno, do integracije će doći na najljepši način, bez toga da iko gubi neki od svojih mnogih identiteta koje može imati. Mislim da nas treba opredjeljivati pravilo "Živi! I dopusti da i drugi žive!"

Po onome što znadem kao njezin pripadnik, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je itekako svjesna svih ovih debata u Evropi. Nas u Bosni i Hercegovini užasava porast desničarskih partija i trendova u Evropi i svijetu. Sa naše strane mi uvijek možemo ukazati na primjer Bosne. Uprkos strašnim ratovima koje je imala u nekim periodima svoje hiljadugodišnje povijesti, mislim da nam primjer Bosne i Hercegovine može pomoći i kad su posrijedi integracija i emigracija. Ako danas putujete Bosnom i Hercegovinom, vi nećete vidjeti da bilo kakva policija čuva crkve, džamije i sinagoge. Kad je mir, tada dobre strane u čovjeku imaju više šansi da doprinesu prosperitetu.

(Preporod.com)