Član flotile Sumud iz BiH za BIR TV: Neki su učili Kur'an i ezane, IDF-ovci su pobjegli kao miševi

Muhammed Huzeyfe Kucukaytekin, asistent na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu (IUS) i učesnik Globalne flotile Sumud, koja je pokušala razbiti pomorsku blokadu Gaze i dostaviti pomoć Palestincima, izjavio je da je najveći uspjeh ove flotile to što je svijetu pokazala da ne vlada mrak i da uvijek ima nade.

Gostujući u programu BIR televizije, Kucukaytekin je o govorio o polasku broda Mikeno, putovanju ali i iskušenjima dok su boravili u izraelskom zatvoru nakon što su bili uhapšeni.

Pojasnio je da je su za flotu Sumud, zbog funkcionalnih razloga, birali manje brodove.

– Kada smo stigli do Tunisa, imali smo problem jer nam nisu htjeli dati gorivo za naš put. Jedan od problema je i samo Sredozemno more, kojim nije lahko ploviti. Nije nam bilo lahko, ali, kako kaže stara izreka, "bez zahmeta nema rahmeta" – istakao je Kucukaytekin, dodajući  da su, kada ih je zadesila oluja u blizini Barselone, naišli na velike kvarove koje su morali sami popravljati.

^{Urednik i voditelj Haris Ahbabović i Muhammed Huzeyfe Kucukaytekin}

Prisjetio se trenutka kada su njihov brod zarobili pripradnici IDF-a.

– Prvo nam je prišao jedan vojni brod i naredio da se zaustavimo i mi smo stali. Onda su nas počeli prskati vodom pod visokim pritiskom i slomili su nam jarbol. To je trajalo neko vrijeme, nakon čega je oko osam vojnika ušlo na naš i krenuli su s ispitivanjem – kazao je Kucukaytekin.

Opisao je da su vojnici odmah razbili kameru koja je prenosila uživo s broda i isključili satelitske veze i GPS.

– To ispitivanje i borba s njima trajala je oko sat vremena. Tek smo na kraju saznali da smo se potpuno približili obalama Gaze – naveo je Kucukaytekin.

Nakon zarobljavanja, brod je sproveden u luku blizu Gaze, gdje su počeli fizički i mentalni napadi na članove posade broda Mikeno.

– Upozoravani smo i ranije da ne odgovaramo na fizičke napade. Htjeli su da skinu kefiju članovima posade, a kad se jedan kolega pobunio i nazvao ih teroristima, proveli su ga u samicu – pojasnio je Kucukaytekin.

Nakon toga, članovi posade broda su provedeni u zatvor blizu Gaze, skoro deset kilometara u pustinji, gdje su mogli čuti prelet vojnih aviona.

– Tek smo od predstavnika Ambasade saznali gdje smo. Nismo imali nikakvu vezu s vanjskim svijetom tri dana. Čak nam nisu dali ni vode. Bilo je teških trenutaka, ali bili smo spremni na najgore – kazao je Kucukaytekin, dodavši da su neki članovi posade otpočeli i štrajk glađu.

Govoreći o uslovima u zatvoru, asistent na IUS-u istakao je kako je bio primoran piti vodu iz toaleta, dok je hrana koja im je nuđena bio stari hljeb i džem koji je podsjećao na krv.

– Jedan od kolega je to primijetio, da džem izgleda kao krv naše palestinske braće. Mi skoro ništa od toga nismo mogli pojesti – dodao je Kucukaytekin.

Naglasio je kako je u sobi od osam kreveta bilo smješteno 16 zatvorenika. Primijetio je da niko od zatvorenika nije imao strah od izraleskih vojnika.

– Čak je jedan dan došao i Ben Gvir. Pokušali su da nam prijete puškama, laserima, raznim sredstvima. Mi smo digli glas, govorili smo im da su teroristi, da čine genocid, ubijaju djecu, uskraćuju hranu ljudima – kazao je Kucukaytekin.

Pojasnio je i da je Ben Gvir imao rigorozne zahtjeve prema vladi oko postupanja prema zatvorenicima sa flotile Sumud.

– Ja sam tri dana proveo u tom zatvoru. Treći dan su nas vojnici ostavili na miru. Neki zatvorenici su učili Kur'an, tekbire, ezane, neki su pjevali ili recitirali psalme. Vojnici su se ponašali kao miševi, pobjegli su od nas – prisjetio se Kucukaytekin.

Kazao je i kako su pojedini Izraelci dolazili i protestirali protiv njihovog zatvaranja.

– Još uvijek tamo ima dobrih duša koji vide šta se dešava u Palestini – izjavio je Kucukaytekin.

Kompletan razgovor u prilogu: