Mekteb je imamu i “magistarski“ i “doktorski“
Bez obzira na raznovrsne kurseve za džematlije, mekteb mora biti najvažniji. Iako postoji niz kvalitetnih kurseva i edukativnih programa u džamijama, poput podučavanja sufari džematlija različitih generacija, mekteb je najvažniji oblik edukacije u džematu. Imam može, ukoliko je moguće, realizirati dodatnu edukaciju starijih džematlija i slično, međutim najviše energije treba usmjeriti na mekteb: od dodatnih časova u toku sedmice do osmišljavanja mekteba ili časova za učenike u srednjim školama. Ovo je, također, važno s obzirom da imam na ovaj način gradi džemat, priprema buduće redovne džematlije i kreira mrežu aktivista.
Mekteb je imamu i “magistarski“ i “doktorski“. Neizmjerno je bogatstvo imati sve veći broj imama s magistarskim i doktorskim zvanjem. Međutim, stjecanje titule magistra trebalo bi biti usklađeno s kvalitetom mektepske nastave, ali i drugog imamskog rada. Koja je suštinska korist od zvanja magistra, ako imam ne pridaje dovoljnu pažnju nastavi ili ako džemat nije zadovoljan njegovim odnosom prema drugim obavezama? Većina roditelja ili džematlija smatra imama autoritetom i uzorom prvenstveno zbog rada s djecom i, vjerovatno, drugih imamskih redovnih obaveza. Oni, poput komisije na odbrani radova, ocjenjuju njegovu uspješnost, ali i grade povjerenje u instituciju imama i Islamske zajednice na osnovu primarnih obaveza imama. Naravno, imami se mogu i trebaju dodatno usavršavati u različitim znanstvenim oblastima, ali barem oni koji izaberu islamske nauke mogu, umjesto historiografskih tema i analiza djela ranijih autoriteta, usmjeriti svoje znanstveno interesovanje u pravcu kreiranja najboljeg obrazovnog sistema u džematu ili neke druge sfere vjerskog života. Trenutno sama analiza i klasifikacija dosadašnjih radova bila bi vrijedna kao neki magistarski rad, jer bi Islamska zajednica imala uvid u kojem smjeru ide usavršavanje imama i svršenika islamskih fakulteta, odnosno je li posrijedi preopterećenost teoretskim kompilacijama i deficit aktuelnih i primjenjivih ideja i promišljanja. Također, bilo bi višestruko korisno da Uprava za vjerske poslove kao i Uprava za obrazovanje i nauku svake godine imaju listu prijedloga, važnih tema i problema kojima bi se trebalo baviti u okviru znanstvenih kriterija. Naravno, svako sufinansiranje njihovog rada je opravdano.
Umjesto učenja gradiva za narednu godinu, ranije početi sa sufarom. Brojni roditelji, kao i učenici, smatraju da je učenje arapskog pisma i poznavanje tedžvidskih pravila najvažniji dio mektepske nastave. Stoga, u toj oblasti imaju najviše očekivanja od imama. Jedan broj roditelja predlaže učenje sufare u ranijim godinama. Veliki dio njih smatra problemom što se sure ne nauče po pravilima tedžvida, već uz transkripciju. Brojni učenici nauče veliki broj sura, dove za namaz, zikr poslije namaza bez tedžvidskih pravila, a kasnije ne isprave svoje učenje. S obzirom da se mogu vidjeti učenici nižih razreda (godina) koji su naučili i sure predviđene za starije generacije, a njihovo učenje je nepravilno, treba razmisliti da li je bolje ovim naprednijim učenicima predložiti da uče sufaru umjesto sura i drugog gradiva za slijedeću godinu.
Naglasak na odgoju. Roditelji veliko povjerenje imaju u odgojni aspekt mekteba, naročito što se on marginalizira u školama pa čak i na vjeronauci. Međutim, prema riječima imama sve obimniji nastavni sadržaj ne ostavlja dovoljno prostora za rad na odgoju. Treba imati u vidu da učenici vremenom mogu zaboraviti određeno gradivo, ali odgoj se ne zaboravlja jednostavno. Također, određen dio gradiva može se naučiti i kasnije, ali proces odgajanja je najuspješniji u djetinjstvu te ga je teško nadoknaditi kasnije.
Ko piše udžbenike? Shodno komentarima imama vrlo je važno imati u vidu praksu i stvarne okolnosti prilikom pisanja udžbenika. Brojni učenici, roditelji kao i muallimi nisu zadovoljni udžbenicima i čekaju njihovu reformu. Mnogi očekuju da će se gradivo različitih godina fizički spojiti u jedan udžbenik. Niko ne traži povratak Talimu-l-islamu, ali trebalo bi analizirati koje karakteristike ima ovaj udžbenik, koji je još uvijek prvi izbor roditelja, učenika, ali i muallima. Također, ako je mekteb misija ne bi trebalo insistirati na materijalnoj opravdanosti formiranja i izdavanja udžbenika.
Problem učenja kod kuće. Jedan od većih problema jeste prepuštanje učenika samostalnom učenju gradiva. Prema riječima određenih učenika, njihovi roditelji znaju malo ili ništa o učenju Kur'ana, ili uopšte o islamu. Učenici se suočavaju s problemom da im roditelji ne mogu pomoći da nauče suru, a kamoli šta više. Također, roditelji nisu u mogućnosti ispraviti njihove greške pri učenju.
Interaktivni pristup i grupni rad. Brojni roditelji su izrazili želju da vide više interaktivnog pristupa u nastavi. Imami očekuju da im dijete prepriča kako su razgovarali s imamom, ali većina nema tu priliku na času. Također, većina učenika želi učestvovati u nastavi, na način da pripreme određenu lekciju, u čemu je bitan i grupni rad koji često izostaje. Učenicima nedostaje i razgovor s imamom o svakodnevici i povezivanju ličnih događaja sa sadržajem nastave.
Praktično znanje. Određeni učenici nauče gradivo za cijelu godinu, ali ga ne mogu primijeniti. Ovo su prepoznali određeni imami te su svakom učeniku omogućili da praktično pokaže znanje, poput abdesta, namaza i sl.
Potpuno novi pristup organizaciji nastave
Diplome i novi sistem ocjenjivanja. Učenici ne smatraju mektepsku nastavu ozbiljnom i zbog činjenice da se ne pravi značajna razlika među kvalitetnim i manje kvalitetnim učenicima. Primjera radi, jedni učenici zbog sportskih treninga odlaze s nastave ili propuste brojne časove, drugi pređu minimum gradiva iz svoje godine, a na kraju godine svi prisustvuju završnim ispitima i iduće godine ponovo su u istoj generaciji s učenicima koji su bili marljivi u toku cijele godine. Dok pojedini učenici predlažu ocjenjivanje kao u školi, kako bi se znalo kakvim uspjehom je neko završio određenu godinu, mnogi muallimi i roditelji smatraju da bi to samo negativno utjecalo na odziv učenika u mekteb, jer niko ne želi i u mektebu biti lošiji učenik ili biti dobar dok su drugi odlični. Stoga, ovdje se može predložiti, bez obzira koliko to nerealno zvučalo, posebno ocjenjivanje u mektebu po uzoru na školu. Postoji ogromno vjersko-obrazovno i jezičko bogatstvo i baština muslimana da se mogu pronaći odgovarajući termini, odnosno kreirati odgovarajući sistem ocjenjivanja u mektebu. Naravno, to iziskuje ogroman trud, ali krajnje je vrijeme da se prave iskoraci u mektepskoj nastavi za buduće generacije.
Takmičenje na početku, a ne na kraju školske godine. U cilju poboljšanja kvalitete nastave medžlisi iz godine u godinu traže bolje rezultate od imama. Nažalost, često je najvažniji kriterij uspjeh mekteba/imama/učenika na takmičenjima, što može biti pogrešno. Prvo, uspjeh učenika ne znači visok nivo znanja kod ostalih učenika jednog mekteba. Drugo, potreban je kontinuitet od tri do pet godina za proglašenje najboljeg muallima, odnosno jedna godina i par učenika ne govori mnogo o kvaliteti nastave jednog imama. Treće, u pripremama za takmičenje imamu ostaje sve manje vremena za druge učenike, a same pripreme donose u učionicu atmosferu završetka mektepske godine čime se smanjuje pažnja učenika. Stoga, jedan od prijedloga jeste da se takmičenje održava na početku godine što bi, između ostaloga, imalo dva cilja: predstavljanje realnog znanja učenika, s obzirom da nije imao tako intezivno vježbanje tokom raspusta kao u toku nastave, te relaksirajući uvod u početak mektepske nastave, kada bi se učenici družili i upoznavali u svečanoj atmosferi takmičenja.
Izleti i vannastavne aktivnosti. Iako u Islamskoj zajednici ne postoje apsolutno nikakvi izvori finansiranja ovih aktivnosti (barem za povratničke mektebe), roditelji i učenici su oduševljeni svakim imamom koji u toku godine nastoji organizirati izlet i ekskurziju. Također, ove godine Uprava za vjerske poslove je napravila iskorak organiziranjem ekskurzije u Tursku za finaliste mektepskih takmičenja. Pored ekskurzija, roditelji bi rado vidjeli više praktične nastave kroz zajedničke društveno korisne projekte, iako su određeni roditelji sumnjičavi po tom pitanju, jer određeni imami ne nemaju s njima ni zajedničkog namaza, čak ni u vrijeme redovnih namaza u džamiji. Određeni roditelji bi voljeli da im djeca imaju zadaće s drugim učenicima, kako bi se kroz zajedničke projekte družili s djecom koja pohađaju mektepsku nastavu.
Gdje je tehnologija u nastavi? “U vrijeme kada je virtuelni svijet postao jednako bitan kao i stvarni, u vrijeme kada naša djeca imaju na raspolaganju desetine crtanih filmova, igrica i sl., nemoguće je očekivati da ta djeca s radošću i interesovanjem pohađaju mektepsku nastavku, koja je ista već decenijama“ – napisao je jedan roditelj o ideji uvođenja moderne tehnologije u nastavi. Zaista je nevjerovatno da su jedini napredak u nastavi računari, koje većina djece i ne koristi. Online-mekteb je jedna od ideja čija se promocija kroz mektebe još uvijek čeka. Koliko još dugo nije poznato, kao ni to kada će imami i učenici dobiti mobilnu aplikaciju u formi kviza ili poznatog Milijunaša, s pitanjima iz sadržaja različitih mektepskih godina.
Roditeljski sastanak je važan za učenike. Roditeljski sastanci su sastavni dio obrazovnog procesa u školama, dok su u mektebima skoro nepoznanica. Iako određeni imami imaju skoro svakodnevni kontakt s nekim od roditelja, roditeljski sastanci su, ipak, nešto više od usputnog razgovora o uspjehu učenika. Vjerovatno postoje roditelji koje ne zanimaju roditeljski sastanci u mektebu, ali bi se trebali organizirati radi drugih roditelja, kao i samih učenika. Postoje dugogodišnji imami koji nisu nikada organizirali roditeljski sastanak u toku muallimskog rada niti su ikada upoznali oba roditelja svog učenika. S druge strane, u brojnim mektebima još uvijek ne postoji imenik s brojevima kako bi imam mogao s vremena na vrijeme kontaktirati roditelje. Pored razgovora s roditeljima telefonom, postoji i mogućnost slanja pošte, e-maila kao i komunikacije putem oglasne ploče.
Dodatna nastava ili nastava u toku radne sedmice. Određeni roditelji i učenici su izrazili želju da se oslobodi nastave jedan dan za vikend, a da se dodatna ili zamjenska nastava održi u toku radne sedmice. Zbog odmora ili posjete rodbini, djeca često izostaju s nastave. Djeci je potreban i jedan dan za odmor i relaksaciju u prirodi ili slično, stoga bi trebalo razmotriti mogućnost održavanja nastave tokom sedmice ili organiziranje proširene nastave u toku samo jednog dana za vikend. Prednost nastave u toku radne sedmice, između ostaloga, jeste što djeca mogu ponoviti gradivo koje su naučili za vikend te više vježbati učenje Kur'ana. Određenim imama djeca dolaze na namaze u toku sedmice, ovisno o smjenama u školi, te se na taj način, osim učenja, vežu za džemat i džamiju.
Kakvu podršku imaju imami
Imami trebaju dodatnu edukaciju. Određeni roditelji su izrazili nezadovoljstvo što ne postoji kvalitetan rad s djecom koja imaju posebne potrebe. Dodatna edukacija imama za rad s ovom grupom učenika, kao i u drugim oblastima, obaveza je medžlisa. Svaki medžlis bi trebao imati spisak djece s posebnim potrebama sa svog područja te omogućiti im određenu nastavu. Naravno, na višim instancama IZ je osiguranje sredstava i nastavnog sadržaja za ovaj tip nastave. Primjera radi, postoje različiti audio-projekti Islamske zajednice, neki od njih su u produkciji Radija BIR, ali još ne postoji audio-ilmihal, kamoli ilmihal za slijepa i slabovidna lica! S druge strane, postoje određeni segmenti u kojima imami trebaju dati svoj lični doprinos u usavršavanju. Učenici su priznali da bi rado napustili svoj mekteb i prešli u drugi zbog različitog kvaliteta nastave. Neki od njih prisustvuju usavršavanju tedžvida kod drugih imama, što dalje govori da postoje imami koji nisu usavršili svoj kiraet na fakultetu. Učenje Kur'ana je vještina i sasvim je prirodno da imami, kao i svi drugi vjernici, stalno usavršavaju i s vremena na vrijeme obrate pažnju na učenje koje vremenom može postati rutina. Interesantan je primjer u Medžlisu Kakanj, gdje imami na svakom zajedničkom sastanku naglas prouče odlomak iz Kur'ana.
Je li imam prepušten sam sebi? S obzirom na brojne zahtjeve i prijedloge evidentno je da se imamu mora pružiti podrška u realizaciji svih ideja. Ta podrška nekada ovisi o džematu, roditeljima, medžlisu i muftijstvu ili, pak, Upravi za vjerske poslove. U određenim medžlisima, poput Zenice, nastava traje preko pet dana, što je imamima ogroman izazov. Ako imami u Zenici na ovaj način rade, šta mogu uraditi imami drugih medžlisa po pitanju mektepske nastave i da li o tome trebaju dati svoje mišljenje ili preporuku muftijstva ili Uprava za vjerske poslove? Dalje, određeni medžlisi su obezbijedili pomoćnika imamu koji ima preko 100 djece u mektebu. Ko će pružiti sličnu pomoć njihovim kolegama u drugim medžlisima? Roditelji očekuju da imam nagrađuje učenike u mektebu, međutim koliko roditelja je spremno podržati fond za mekteb ili barem odvesti nakon nastave svoju sopstvenu djecu u slastičarnicu ili na drugo mjesto?
Jedan dan je premalo za odmor. S obzirom da postoje imami koji su, pored uspjeha u ostalim segmentima imamskog rada, davno implementirali niz ovih ideja u svom radu, džemat i medžlis bi trebali i razmotriti realniju opciju za odmor imama od trenutnog jednog dana.
