S trga i ulice u parlament

Piše: Asim Jelovac

Je li na njemačkom govornom području dovoljno značajno propraćena 28. godišnjica genocida počinjenog u Srebrenici i dženaza-namaz za tridesetero nevino ubijenih i sahranjenih u Potočarima 11. jula ove godine? Negativan odgovor se nazire čim se površno pregledaju naslovi štampanih i online izdanja velikih medijskih kuća kao i sadržaji informativnih glavnih državnih emitera.

Osim nekoliko značajnih i vrlo realističnih i aktuelnih prikaza godičnjice genocida, kao i cjelokupne političke situacije u Bosni i Hercegovini u nekoliko novinskih izdanja (TAZ, Blick) Srebrenica nije našla mjesto koje bi trebala imati u ovim izvještajima. Druga važna činjenica u kontekstu izvještaja o genocidu u Srebrenici jeste sama formulacija i nazivanje pravim imenom zločina koji je počinjen u Srebrenici 1995. godine.

Pojedini mediji i institucije u svojim saopštenjima, i pored jasnih presuda Međunarodnog suda, izbjegavaju napisati riječ genocid (Völkermord), nego često koriste riječ masakr. Savezni ured za političko obrazovanje (Bundeszentrale für politische Bildung), kao značajna državna institucija za širenje političke svijesti i obrazovanja, posebno među mladima, objavila je prilog o godišnjici "masakra" u Srebrenici, namjerno izbjegavajući riječ genocid, čak u nastavku objašnjavajući kako je termin genocid, iako sudski potvrđen, predmetom mimoilaženja sukobljenih strana u Bosni i Hercegovini i kao takav kontraverzan.

Na ovakav stav BPB-a, žustro je reagovalo nekoliko revnosnih aktivista, mladih Bošnjaka i Bošnjakinja, uputivši redakciji proteste i dokaze pa čak i prijetnje tužbom. Redakcija BPB-a je nakon reakcija povukla tekst iz javnosti.

Pitanje prisutnosti izvještaja u ovim medijima o genocidu u Srebrenici još je važnije postaviti s obzirom da je naša dijaspora u danima mjeseca jula vrlo aktivna u širenju istine o genocidu. Hiljade građana organizira šetnje diljem njemačkih gradova i to bi trebalo prije svega privući pažnju javnosti, a time i medija, a što nije slučaj, osim možda nekoliko lokalnih novinara.

Ta činjenica jasno pokazuje kako se obilježavanju godišnjica genocida u Srebrenici, prije svega na Zapadu, treba pristupiti i na drugačije, raznovrsnije načine. Marševi mira, koje organiziraju naši džemati, pokoje udruženje i vrijedni pojedinci, jesu za svaku pohvalu, ali da bi bili primijećeni i da bi skrenuli pažnju, neophodno je da s ulica i trgova pređu i u zgrade i institucije gradova i republika, na mjesta, odakle se njihov glas neće moći ignorisati. Da se s trgova ispred gradskih vijećnica uđe u iste.

Ono što se dogodi unutar institucija, nađe svoje mjesto i u javnom oglašavanju. Također je značajan poziv i odabir domaćih gostiju, koji se obraćaju na obilježavanjima ovih godišnjica. Od velike je važnosti i da nosioci ovih obilježavanja budu aktivna civilna udruženja, koja se bave promocijom ljudskih prava, kulture, umjetnosti, a ne da svekoliki teret nose vjerska udruženja, čiji doseg rada i utjecaja je vrlo ograničen. Neophodno je i prevođenje knjiga i djela, prije svega stručne literature na njemački jezik, a koja tretira temu genocida i da se u tim danima promoviše na važnim mjestima. Ovakvi projekti će uvijek biti podržani od Islamske zajednice i džemata, jer doprinose širenju istine i svijesti o genocidu.

Islamska zajednica sa svojim džematima ulaže najviše napore po ovome pitanju. Nažalost, veliki broj onih, atašea za kulturu, konzula, ambasadora, ministara i službenika, kojima je u opisu posla da se bave ovim pitanjem, ne mogu se primijetiti čak ni na organiziranim gradskim mimohodima. Ako bar nisu vođeni idejom o potrebi borbe za promociju istine o genocidu u Srebrenici, minimum je da zarade ikoliko pošteno plate koje primaju u to ime.

Činjenica da su Bošnjaci žrtve genocida, da je pravo i pravda na njihovoj strani, ipak to neće nimalo doprinijeti da se ta istina jače čuje u javnosti jer bi to kao bilo pravedno. Planske aktivnosti, udruženi rad, javna angažiranost i javna kritika, medija prije svega, može polučiti bolje rezultate. A sve se bolje da uraditi kada se počne navrijeme. Pripreme i plan za obilježavanje 11. jula naredne godine trebaju da počnu već 12. jula ove godine.

(IIN Preporod)