Kako može Hrvatsko narodno kazalište na bivšem Lakišića haremu u centralnoj zoni Grada Mostara, a ne može islamski kulturni centar

Piše: Ejub Mustalić Mostarac

Posljedna dešavanja oko izgradnje Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru i protesti građana Mostara povodom toga uzburkali su javnost, ne samo u Gradu Mostaru, već i puno šire.

Prema našim saznanjima u utvrđivanje činjenica vezanih za spornu gradnju kazališta i dugogodišnje ćutanje gradske administracije na zahtjev Islamske zajednice za gradnju islamskog kulturnog centra u Centralnoj zoni grada, kao i niza drugih zahtjeva Islamske zajednice, uključio se i Ured visokog predstavnika. Da je to tačno potvrđuje i skora posjeta zamjenika visokog predstavnika Mostaru, vezana upravo za zahtjeve Islamske zajednice, koji se uporno opstruiraju od lokalnih vlasti.

Zbog tačnog informisanja javnosti, koristim ovu priliku da iznesem određene relevantne činjenice vezane za spornu izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta.

Privremenim Statutom Grada Mostara, donesenim od međunarodnog upravitelja nad Gradom Mostarom, Grad Mostar je organizovan kao Grad sa šest gradskih općina i Centralnom zonom koja je bila pod neposrednom upravom Grada i nad kojom nikakve nadležnosti nisu imale gradske općine.

Centralna zona je bila predviđena kao zona u kojoj će biti smještene sve državne, federalne i gradske institucije, na osnovu regulacionog tj. provedbenog plana.

Odlukom o izradi Regulacionog plana Centralne zone, koju je donijelo Gradsko vijeće, zabranjena je bilo kakva gradnja u Centralnoj zoni do donošenja tog plana.

Započeta gradnja, Hrvatskog narodnog kazališta i Konkatadrale, na osnovu dokumentacije Hrvatske republike Herceg-Bosne, zaustavljena je upravo zbog nepostojanja regulacionog plana Centralne zone.

Svi pokušaji izrade i donošenja regulacionog plana Centralne zone propali su zbog opstrukcija HDZ-a, odnosno njenih kadrova u gradskoj upravi.

Iako je 2007. godine napravljen popis regulacionih planova koje je Grad Mostar preuzeo od gradskih općina i prihvatio kao važeće i isti predati radi primjeni novoformiranom Zavodu za urbanizam Grada Mostar i nadležnom odjelu, Odjel za urbanizam po nalogu HDZ-a počinje da izdaje saglasnosti i odobrenja za građenje pozivajući se na planove koji uopšte nisu na popisu prihvaćenih planova od strane gradskog vijeća i koji su iz perioda Hrvatske republike Herceg-Bosne.

Petnaest godina poslije obustave započetih radova, gradonačelnik i kazalište bez znanja Gradskog vijeća traže izmjenu odobrenja za građenje na osnovu novog projekta objekta. Gradonačelnik svojim Zaključkom obračunava rentu za novoprojektovani objekat kazališta, odnosno dodatnih 3000 m2, na novoprojektovanom objektu u iznosu od 244.000 km, koji je i jedini novac koji je uplaćen za gradnju objekta od 14.500 m2.

Interesantno je da nikada nije plaćena renta za gradnju kako je navedeno u Zaključku 11,458 m2, jer je Odlukom Općinskog vijeća Mostar Hrvatske republike Herceg-Bosne isto oslobođeno plaćanja rente.

Izmjena odobrenja za građenje daje se bez mišljenja Komisije za davanje stručne ocjene, iako se radi o području RI gdje se isto može izdati samo na osnovu regulacionog plana, odnosno mišljenja Komisije za davanje stručne ocjene koje zamjenjuje predmetne planove. Ovakvo postupanje prema Zakonu o prostornom uređenju HNK predstavlja krivično djelo, o čemu je nadležno Kantonalno ministarstvo pismeno izvijestilo gradonačelnika i predsjednika gradskog vijeća Grada Mostara.

Gradski urbanističko-građevinski inspektor nakon podnesene prijave i uvida na licu mjesta u svom zapisniku te činjenice utvrđuje, te ističe potpunu nesaradnju predstavnika investitora, koji odbijaju da mu dostave traženu dokumentaciju.

Epilog svega je da gradonačelnik nalaže da tog inspektora na predmetu kazališta zamjeni drugi inspektor blizak HDZ-u, a istovremeno prijeti smjenom bilo kome iz gradsko uprave ko osporava gradnju kazališta.

Pozivanje gradonačelnika i direktora kazališta na izjavu kantonalnog javnog tužilaštva nakon svih iznesenih činjenica, koje su lako provjerljive i za koje postoji dokumentacije je u  najmanju ruku smiješno i ironično. Indikativno je i da je se Federalno javno tužilaštvo odmah po prijemu krivične prijave oglasilo nenadležnim i istu proslijedila kantonalnom javnom tužilaštvu.

Opšte poznato je stanje u Tužilaštvu, i nadati se da će isto nešto poduzeti na osnovu zakona i iznijetih činjenica je iluzorno.

(Preporod.info)