Softa

Ahmed-ef. Hrustanović, imam iz Srebrenice, na društvenim mrežama podijelio je svoje sjećanje na ramazansku praksu, koju je obavljao u Usitkolini.

Donosimo njegovo sjećanje.

"Odlazak na ramazansku praksu kao softa, učenik medrese ili fakulteta, bila je uvijek rado iščekivana aktivnost.

Bila je to prilika da živimo i uživamo u blagodatima ramazana i džemata.

Konačno nismo morali da brinemo šta ćemo imati za jesti ili ako smo duhanili nismo brinuli za cigare bilo je svega u izobilju.

Nešto bi zaradili, ali kad krenemo kući za bajram pola toga u putu se potroši pola dok se dođe do medrese od kuće kad krenemo.

Ostanu samo lijepe uspomene koje su puno važnije od novčanih hedija koje nam narod daje.

Godine 2009. sam bio na ramazanskoj praksi u Ustikolini pored Drine. Prelijepa iskustva nosim s te prakse.

Mnogo dobrih ljudi sam upoznao, dosta omladinskih druženja i druženja među nama softama su bila za pripovijetke.

No, jedno ime mi je ostalo urezano u sjećanje.

Čovjek se zvao Nezir, a prezivao se Čelik. Nadam se da sam dobro tada zapamtio, jer to ime i taj lik pamtim od tad.

Nakon teravije mi ubaci nešto u džep i ode. Samo upita jesi to ovdje softa. Kad sam mu potvrdno odgovorio on izreče par lijepih dova i ode, ne osvrćući se.

Bio je djedica sitne građe, francuzica na glavi. Brzo je hodao i malo poget bio.

Sjećam se da je lijepo mujezinio. Da pozove narod da uči Amin nakon namaza nije učio nama svima poznati ajet: Vema erselnake… nego bi učio: Elesjellahu bi ahkemil hakimin. Džemat bi onda u glas svi Amin.

Meni je to bilo jako simpatično i ponekad kad bi negdje poslije toga mujezinio, tako bih i ja učio u sjećanju na njega.

A što sam ga zapamtio, pa u džep mi je tutnuo 50€ i ništa nije tražio od mene više. Znao je da ću učiti dova za njega, ja tada ubogi student željan da se dobro najede.

Nego zašto sve ovo pišem, u ramazanu je mnogo softa širom Bosne i Hercegovine i dijaspore.

Tutnite im u džep da imaju za studije kad odu kući, učiti će za vas dove cijeli život.

Pomozite sve studente bilo kojeg fakulteta koji su danima od kuće u novoj sredini, brigu brinu o ispitima i nadaju se lijepom životu zbog svog truda.

Gospodaru moj neizmjerno nagradi Nezira Čelika i sve one koju su meni pomogli da završim medresu i fakultet, a bilo ih je mnogo. Ti najbolje znaš njihova imena i broj te ih obraduj kao što su i oni mene obradovali. A Ti Gospodaru najljepše znaš obradovati svog roba.

(Elesjellahu bi ahkemil hakimin - Zar Allah nije sudija najpravedniji)".

(Preporod.info)