Kultura knjige u Bosni
Piše: Mr. Osman Lavić
Islamska civilizacija je dolaskom u Bosnu iza sebe imala osmostoljetnu tradiciju afirmativnog odnosa prema knjizi i njenoj proizvodnji. O tome svjedoče impozantne biblioteke Bagdada, Kaira, Damaska, Kordobe i drugih islamskih centara. Ulaskom u krug orijentalno-islamske civilizacije polovinom 15. stoljeća Bosna je doživjela značajan ekonomski, urbani i kulturni razvoj. Prihvatanjem islamske kulture osjećala se potreba za novim infrastrukturnim sadržajima. Radi zadovoljavanja vjerskih i drugih potreba, u mnogim mjestima podizane su džamije, osnovne (mektebi) i srednje škole (medrese), tekije, škole za obrazovanje pripadnika sufijskih redova (hanikahi), javne kuhinje (imareti), hanovi, karavan-saraji, kasnije mualimhane i bolnice. Svi ovi zavodi u svom radu trebali su knjigu koja u islamskoj civilizaciji nije bila privilegija crkvenih krugova niti feudalne elite, nego je prožimala širi krug stanovnišva i bila uvjetovana jedino njegovim imovnim stanjem.
Prve knjige u Bosnu u značajnijem broju donijeli su vojnici, ljekari, imami, šejhovi i druga pratnja Mehmeda Fatiha II, mada se poneka knjiga na arapskom, turskom i perzijskom jeziku mogla naći na ovim prostorima i prije njihovog dolaska. Uvoz knjige, nekada manjeg ili većeg intenziteta, trajao je narednih skoro pola milenija i bio jedan od načina zadovoljavanja potreba udžbeničkom i drugom literaturom. Osim uvozom, ove institucije i pojedinci, potrebu za knjigom zadovoljavali su umnožavanjem postojeće literature. S obzirom na činjenicu da su štamparije zaživjele tek krajem 19. stoljeća, umnožavanje je vršeno isključivo prepisivanjem, čime su se bavili učitelji (muderrisi), učenici, imami džamija, zanatlije, vojnici i pripadnici drugih zanimanja, pa i žene. Knjiga je prepisivana za vlastite potrebe, ali i kao profesionalno-zanatska djelatnost. Kao prepisivački centri služile su medrese, biblioteke, tekije, tvrđave te posebno organizirani skriptoriji, kakav je krajem 16. stoljeća egzistirao u Foči.
Posebno značajnu vrstu prepisivača čine kaligrafi i minijaturisti, koji su, koristeći više vrsta i podvrsta arapskog pisma, kreirali prava umjetnička djela ispisom, iluminacijama i ilustracijama teksta i knjige. Oni se u Bosni javljaju dosta rano, već krajem 15. stoljeća. Neki od njih stekli su svjetsku slavu i iluminirali i prepisivali najznačajnija djela na sultanskom dvoru. Jusuf, sin Ahmedov iz 1475. godine, Nesuh Matrakčija, Osman Nakaš, Jusuf Bošnjak, Derviš-paša Bajezidagić iz 16. stoljeća, Muhamed Nerkesija, Mejlija, Husein Bošnjak, šejh Abdurahman Sirri-baba Sikirić, Abdulah Ajni Hasagić, Mehmed Mujagić, hafiz Rakim-ef. Islamović, Ali Šerif-ef. Faginović, Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Ahmed Seid Vilić – neka su od imena koja nalazimo potpisanim pod ispise, pjesničkih i proznih djela, diploma (idžazetnama), levhi, kronograma, epitafa i drugih vrsta tekstova.
Nastanak knjige obuhvatao je, osim prijepisa, i druge radnje kao što su uvezivanje, ukrašavanje korica i sl. Dvije sarajevske ulice, Mali i Veliki mudželiti, dobile su imena prema knjigoveznicama koje su u njima bile grupisane.
Mushafi su najčešće prepisivane knjige u Bosni. Samo u Gazi Husrev-begovoj biblioteci evidentirano je oko 700 sačuvanih primjeraka prijepisa. Najstariji prepisani primjerak mushafa koji se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu prepisan je 878/1474. godine. Rukopis se nalazio u vlasništvu Mehmed-efendije Serdarevića, a donesen je iz sela Crnići kod Stoca (R-8797). Prepisivači su gotovo po pravilu na kraju prijepisa mushafa navodili koji po redu primjerak prepisuju. Na kraju rukopisa koji je za Biblioteku poklonila Sadet-hanuma Mašić iz Sarajeva nalazimo bilješku prepisivača da mu je to 285. primjerak prijepisa mushafa (R-6303). Sarajevski kaligraf Ibrahim Šehović, sin Muhamedov, iz druge polovine 18. stoljeća, na kraju svakog primjerka navodio je koji mu je to prijepis po redu. Dosad je poznato da je 66 puta prepisao mushaf (R-4371, R-9840, R-6978, R-7575). Njegovi prijepisi predstavljaju remek-djela islamske kaligrafije. U sami vrh islamske ali i svjetske umjetnosti spadaju i džuzovi (dijelovi) mushafa, koje je u 16. stoljeću za svoju džamiju u Sokolovićima kod Rudog naručio Mehmed-paša Sokolović.
U umjetničkom smislu za njima ne zaostaju mnogo dva džuza nastala najkasnije u 16. stoljeću, pronađena u Ferhat-pašinoj džamiji u Banjoj Luci, mushaf u kolekciji rukopisa Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine koji je prepisao Husein Bošnjak 1755–56. godine (Rs-836), mushaf Fadil-paše Šerifovića prepisan 1849. godine (R-9), Muhamad as-Sarajlijev prijepis mushafa iz 1721–22. godine (Bošnjački institut Ms 576) i desetine drugih.
Iz poštovanja prema Kur'anu kao Božijoj riječi izrađivane su bogato ukrašene peštahte, rahle (vrsta sklopivih drvenih postolja za Kur'an), zatim tasovi, mesingane posude ukrašene kur'anskim tekstom u kojima se držala voda za vlaženje prstiju prilikom listanja mushafa. Tematski posmatrano, prepisivana je literatura raznovrsnog sadržaja kao što je islamska tradicija, pravo, historija, astronomija, filozofija, logika, disputacija, medicina, farmacija, matematika, leksikografija, biografija, autobiografija, ljetopis, putopis i druge discipline.
Početkom 16. stoljeća javljaju se i komentari (glose i super glose), a kasnije i originalna djela domaćih autora, koji su obrazovanje završili u rodnim mjestima i većim centrima Osmanskog Carstva. Dosad je poznato preko 400 imena autora domaćeg, bosanskog porijekla koji su se bavili pisanom riječju na nekom od orijentalnih jezika ili domaćem bosanskom jeziku arapskim pismom (alhamijado književnost).
Autografi i prijepisi manjih ili većih djela ovih autora danas se čuvaju u svim većim rukopisnim zbirkama, kako u Bosni i Hercegovini tako i u svijetu. Spomenimo Gazi Husrev-begovu biblioteku, Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine, Arhiv Hercegovine, Historijski arhiv Sarajevo, zatim samostani u Fojnici, Kreševu, Kraljevoj Sutjesci, Mostaru, Livnu, rukopisne zbirke u Turskoj, Nacionalnoj biblioteci u Beču, Vatikanskoj biblioteci u Rimu, Parizu, Berlinu, Londonu itd. Mnoga od ovih djela naučno su valozirirana i prevedena na svjetske jezike.
Literatura koja je bila u upotrebi na našim prostorima čuvana je u manjim ili većim bibliotekama.
Prve biblioteke na prostoru Bosne formirane su početkom 16. stoljeća. U raznim mjestima formirane su džamijske, medresanske, mektebske, tekijske, javne i privatne biblioteke. Historičari su evidentirali oko 800 mekteba i 80 srednjih škola (medresa) koje su egzistirale na prostoru Bosne osmanskog perioda. Svaka od ovih škola imala je manju ili veću biblioteku.
Najznačajnije među njima u Sarajevu su Gazi Husrev-begova, Osman-šehdijina, Đumišića, Kantamirijina, Ajas-begovog mekteba, zatim Karađoz-begova biblioteka u Mostaru, Elči Ibrahim-pašina u Travniku, Behram-begove medrese u Tuzli, Halil-ef. Trepanića u Gračanici, Kizlar-agina u Mrkonjić-Gradu, Ali-paše Rizvanbegovića u Mostaru, Abdurahmana Sirrije na Oglavku, Husamuddina Bošnjaka u Banjoj Luci, Ibrahima Počiteljca u Počitelju, Memišah-begova u Foči i drugim mjestima. Samo u Sarajevu evidentirano je preko 200 privatnih biblioteka upisanih u protokole sarajevskog Šerijatskog suda u 18. i 19. stoljeću.
Gotovo da nije bilo bogatije i otmjenije porodice a da nije imala kućnu biblioteku. Tradicija formiranja privatnih biblioteka u Bosni živjela je i u 20. stoljeću. Jedna od njih, Safvet-bega Bašagića, nalazi se u Univerzitetskoj biblioteci Univerziteta u Bratislavi. Godine 1997. upisana je od strane UNESCO-a u listu izuzetnih vrijednosti svjetskog kulturnog naslijeđa, a 2010. rukopisi ove biblioteke bili su izloženi u sjedištu UN-a za obrazovanje, nauku i kulturu u Parizu.
Na temelju fetve šejhu-l-islama Abdulah-ef. Jenišehirlije i dekreta sultana Ahmeda III iz 1727. godine, u Istanbulu je počela s radom prva državna štamparija u Osmanskom Carstvu (Dār aṭ-ṭıbā‘a al-ma‘mūra). Štamparijom je upravljao visoki carski službenik mađarskog porijekla Ibrahim Muteferrika. Od prvih 17 djela štampanih u 22 sveska između 1729. i 1742. godine na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, Gazi Husrev-begova biblioteka posjeduje dvanaest naslova. Među njima je i djelo Omer-ef. Novljanina Odbrana Bosne: 1736-1739. godine. Sedamdesetih godina 19. stoljeća u Sarajevu je osnovana prva Vilajetska štamparija. Tokom dvanaestogodišnjeg djelovanja, osim brojnih knjiga, u njoj su štampani i prvi listovi i kalendari: Bosna, Neretva, Bosanski vjestnik, Sarajevski cvjetnik i godišnjak Salname. Za vrijeme austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine (1878–1918) radilo je dvadesetak privatnih štamparija, među kojima se izdvajaju Islamska dionička štamparija u Sarajevu i Muslimanska nakladna knjižara i štamparija Muhameda Bekira Kalajdžića u Mostaru.
