El-Fitnetu - smutnja, intriga i pomutnja prema imovini i djeci

Piše: Mustafa Spahić

"I neka znate da su imeci vaši i djeca vaša, ukoliko vas porobe i u njih se zakunete, fitna - intriga, smutnja i pomutnja vaša i da je samo kod Allaha nagrada golema i velika. O vjernici, ako se budete najviše Allaha bojali i o Njemu neprestano svijest imali, On će vam sposobnost darovati pa ćete Istinu od neistine moći rastavljati i razlučivati i grijehe vaše On će vam prekriti i oprostiti vam! A Allahova dobrota je neizmjerna i golema." (Enfal, 28;29)

Kada su u pitanju djeca Poslanik kaže: "Evladuna ekladuna - naša djeca su naše džigerice." Pogrešan, kriv, naopak odnos prema djeci i imovini koji izlazi izvan islamsko-šerijatskih okvira i ambijenta pa da izgubimo kapacitet i sposobnost da ispunimo sadržaj, smisao i cilj života koji nam je Stvoritelj i Gospodar postavio kada nas je stvorio i na dunjaluku odredio da živimo: "O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i ne izdajite i svjesno naspram povjerenja međusobnog vjerolomni i izdajnici ne budite." (Enfal, 27)

Kada i ukoliko vjernici u prioritetima, ciljevima, sadržajima i vrijednostima života ispred Allaha, islama, Kur’ana, Poslanika i čitavog ummeta stave svoju imovinu i djecu, tada neminovno upadaju i zapadaju u kandže i kuke: smutnje, pomutnje, bezizlaznih intriga, sramote, skandala, zavada i svađe s prijateljima, rođacima, komšijama, nesloge i netrpeljivosti, zlobe, gubljenja časti, ugleda, dostojanstva, pa čak i poštenja, bespravnog uzurpiranja i otimanja imovine od drugih ljudi i tvrdnjom u razgovoru i susretom sa svim i svakim da su njihova djeca uvijek i u svemu u pravu, da nisu nikada i nizašto kriva, da su najbolja, najvrednija i najpametnija, bez obzira kakva su i šta rade.

Alija Izetbegović je davno kazao i zapisao ženi njeno dijete i onaj koga voli ne mogu biti krivi bez obzira šta rade i kako se ponašaju.

Bez obzira na tu, takvu i toliku ljubav zakon bi bio zakon i da bi se ispravno i pravilno primjenjivao ne poznaje ni majčinske, ni roditeljske, ni prijateljske, ni etničke, ni nacionalne, ni rasne, ni ideološke, ni stranačke, ni partijske oči. U svojoj primjeni, osim istine i pravde koji su izvor i temelj zakona, što ima više očiju on je više slijep, nepravedan i izaziva nered i nasilje. Kur’an je jasan i izričit: "O, vjernici! Vi uvijek, u svemu i prema svakome pravedni budite i radi i u ime Allaha pravedni na temelju istine svjedočite, pa makar to bilo i na vašu štetu ili na štetu vaših roditelja ili na štetu vaših bližnjih rođaka, bili oni imućni ili bili siromašni, pa Allahovo je da se o njima brine! Zato strasti ne slijedite - da ne biste nepravedni bili. A ako budete svjesno i namjerno krivo svjedočili ili svjedočenje ciljano izbjegavali, pa Allah uistinu zna sve šta vi činite i radite." (Nisa, 135)

Čitao sam, a i slušao od umnih ljudi da u Americi na ulazu na neke pravne fakultete stoji ovaj ajet.

Kada je u pitanju primjena zakona, nema ni mog ni tvog ni bilo čijeg djeteta pred sudijom, već samo da se utvrde činjenice i da se po zakonu donese pravedna presuda. Kao što zakon ne smije pred sobom imati druge oči osim istine i pravde, tako i nauka ne smije imati drugih očiju osim znanja i odgoja. Sve druge oči nauku vode u mrak, sljepilo, primitivizam, kratkovidost i zvanja bez znanja i pokrića. Poslanik u jednom hadisu navodi zamamljive zamke i zasjede, smutnje, pomutnje, intrige, sramote i poniženja u koje insan može upasti: "Nesreću, smutnju, pomutnju, sramotu ili intrigu - fitnu koja čovjeka pogodi u porodici, imovini, potomstvu, komšiluku ili njega lično, pokrit će i otklonit će njegov namaz, post, sadaka, zagovaranje i naređivanje univerzalnog dobra i odvraćanje i zabranjivanje univerzalnog zla." (I.P.H, 1099)

Fitneluk - smutnja, pomutnja i sramota kod fizički zdravog čovjeka, ukoliko se ne radi o strastima i porocima, najčešće se očituje i manifestuje u narcisoidnosti - samoljubivosti, opterećenošću sobom, svojom slikom i izgledom i opsjednutošću da se gleda neprestano u ogledalo. To je bolest opsjednutošću samim sobom.

Fitna - sramota, smutnja, pomutnja, skandal, zavada, intriga i bezumlje u našoj svijesti i pameti, pred ljudima je kada imamo potpuno posesivan, odnosno kriv i pogrešan odnos prema svojoj djeci. Posesivan odnos znači imati svojinski, imovinski, vlasnički, posvojni i prisvojni odnos prema vlastitoj djeci jer riječ posesija znači posjed, posjedovanje, imetak, imanje, vlasništvo, gospodarstvo, svojina, zemljište, nekretnine.

Mi nismo vlasnici ni svojih života, ni života svoje djece, nego Stvoritelj i Gospodar koji nas je stvorio i živote nam povjerio i za koje ćemo na Kijametu račun polagati. U suri Tegabun - Samoobmana u tri ajeta Allah strogo upozorava: "Samo je Allah Bog i nema drugog božanstva osim Njega i neka se vjernici samo na Allaha oslanjaju i u Njega pouzdaju. O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, ima i može biti vaših neprijatelja, pa ih se pričuvajte i na oprezu budite! A ako preko toga pređete i njihovo opravdanje i pokajanje prihvatite i preko toga pređete, pa zbilja Allah prašta i samilostan je! Uistinu, imeci vaši i djeca vaša su samo fitna - smutnja, pomutnja, izazov, ispit, draž i čar! A kod Allaha je, doista, nagrada velika." (Tegabun, 13-15) Mi smo samo roditelji, a nismo stvoritelji svoje djece. Svi smo mi samo Allahovi i samo se Njemu vraćamo. Preko Nuha, a.s., i njegovog sina, koji se od vjere i upute okrenuo, Allah nas upozorava i podučava: "A Nuh je zamolio Gospodara svoga i kazao: ‘Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!’ O Nuhu, on nije od tvoga ehla - rekao je On - jer radi ono što ne valja, zato Me ne moli i ne pitaj za ono što ne znaš. Ja te, doista, savjetujem da neznalica ne budeš." (Hud, 45. i 46)

Evo odgovora Ibrahimu, a.s., za oca idolopoklonika: "A Ibrahimovo traženje oprosta za oca njegova bilo je samo zbog obećanja koje mu je Ibrahim dao! A kad mu bi jasno da je njegov otac Allahu neprijatelj, on ga se tada odrekao. Uistinu, Ibrahim je bio blag." (Tevba, 114)

Evo kraj Lutove žene nevjernice: "Mi smo njega i njegovu porodicu spasili, osim žene njegove, ona je ostala s onima koji su kaznu iskusili. I na njih smo vatrenu nišu (magmu) spustili. Pa pogledaj kako su mudžrimini razvratnici skončali." (Ea’raf, 83. i 84)

(Objavljeno u štampanom izdanju Preporoda)