Nacizam Milorada Dodika i Dragana Čovića na djelu
Piše: Sead Numanović
U Prijedoru su danas iz petnih žila navijači skandirali Ratku Mladiću.
To je onaj što je na doživotni zatvor osuđen u Hagu zbog ratnih zločina genocida, nehumanog postupanja, kršenja Ženevske konvencije...
Izvan svake razumne sumnje Tribunal u Hagu osudio ga je na najtežu moguću kaznu.
I cijeli svijet je prihatio tu neporjecivu činjenicu.
Osim (bosanskih) Srba. Za njih je on neupitni "heroj", borac za "srpsku stvar". Junak.
Na drugom kraju Bosne i Hercegovine, načelnik Neuma zaprijetio je da će srušiti jedinu džamiju u svojoj općini - onu u selu Rabrani. Kaže da "neke stvari" nisu urađene po zakonu.
Možda i nisu.
Da ostavimo po strani birokratske zavrzlame neumskih vlastodržaca. I hajmo prihvatiti da se sruši dio džamije koji je - eto - napravljen "mimo zakona". Uz uslov da se poruše i drugi vjerski objekti ili simboli koji su napravljeni nelegalno. Poput - na primjer - velikog križa iznad Mostara.
Da vidimo toga ko će iz redova onih odakle dolazi i načelnik Neuma prihvatiti takav dogovor.
Nema ga! I neće ga za našeg života biti.
Svjedočimo sve vidljivijem frontalnom udaru na neka od osnovnih prava Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.
U dijelovima gdje su manjina izloženi su sistemskoj diskriminaciji. Njihovo bistvovanje, makar bili i najbolji građani svojih lokalnih zajednica, iritirajuće je za ogromnu većinu. Naprosto, njima je krivo što "posao nije završen kako treba kad se moglo". Odnosno, što nisu zatrti.
Glasovi iz tih većina koji upozoravaju da je takav narativ opasan i poguban sve su tiši i rjeđi.
U frontalnom udaru sve se manje biraju sredstva.