Gdje se zločinci veličaju, slobodna riječ ne stanuje

Piše: Enver Halilović

Hafiz Amir-ef. Mahić je 27. januara 2023. godine na džuma-namazu u džamiji u Kozarcu održao hutbu u kojoj je kritikovao konkretne, aktuelne, primjere i oblike idolopoklonstva kojima su vjernici muslimani, njegove džematlije Kozarca i šire, izloženi.

Režim RS je ispolitizirao ovo predavanje na najgori mogući način.

Policijska stanica u Prijedoru je službeno zatražila, a hafiz Mahić se i odazvao na saslušanje za utvrđivanje krivice, a s ciljem podizanja tužbe za iznesena objašnjenja konkretnih oblika idolopoklonstva, vjerovatno, posebno onog koje se odnosilo na svetosavlje.

Amir Mahić nije imao priliku biti saslušan u MUP-u u Prijedoru kao žrtva zloglasnog logora Manjača, niti je pozvan dati izjavu ili svjedočiti protiv bilo kojeg zločinca tog logora zbog otvaranja krivični postupak za zlodjela.

Nešto više od trideset godina nakon zločina u Prijedoru, hafiz Mahić je saslušan zbog hutbe u džamiji u Kozarcu. Saslušao ga je isti onaj MUP koji je presuđen za genocid i koji nikada nije proveo istrage o ratnim zločinima na području Prijedora - zločinima čija je žrtva bio imam Mahić i to kao desetogodišnji dječak.

A jučer se o onome što je izjavio tokom hutbe očitovala i Skupština Grada Prijedora, što je još jedan korak u politiziranju cijelog ovog slučaja i svojevrsni pritisak na pravosudne institucije u koje Bošnjaci svakako nemaju povjerenja.

Jer, da hoće po pravdi i zakonu raditi, prvo bi trebale prestati negirati počinjeni i od međunarodnih sudova dokazani genocid, ali i brojne zločine s elementima genocida koji su se dogodili upravo na području Prijedora.

Podsjetit ćemo ovom prilikom kratko da se hafiz Mahić u svojoj džumanskoj besjedi osvrnuo na tri oblika idolopoklonstva kao aktualnim opasnostima spoznaje istine u ontološko-gnoseološkom i istinske vjere u teološko-monoteističkom smislu: (1) svetosavlje, (2) sve oblike teorije zavjere u svjetovnim objašnjenjima društvenih ili prirodnih pojava i (3) najčešće oblike idolopoklonstva koji se susreću kod muslimana koji sve što ima negativno značenje u društvu i kod pojedinca objašnjavaju i tumače isključivo kao izraz moći šejtana.

Vrlo je zanimljivo da niko od ljudi iz odgovarajućih stručnih i naučnih oblasti koje se bave i koje pripadaju njihovoj oblasti proučavanja nije osporio Mahićeve argumente kritike idolopoklonstva, niko iz SPC nije iznio protivargumente njegove kritike svetosavlja, niko iz stručnih i naučnih struktura nije opovrgao njegovu kritiku teorija zavjere, niti je ko od pojedinaca i iz struktura islamologije osporio njegovu kritiku idolopoklonstva moći šejtana.

I nasuprot svemu navedenom, tužilaštvo i policija RS su dali nalog i saslušali hafiza Mahića za gledišta iznesena na hutbanskoj besjedi u džamiji pred praktičarima vjere islama o navedenim oblicima idolopoklonstva.

Saslušanje je unaprijed osumnjičilo Mahića i onemogućilo raspravu o njegovoj kritici idolopoklonstva u međureligijskom dijalogu, u individualnim teološko-filozofskim diskusijama, u komparativističkim teološkim i filozofskim dokazivanjima i osporavanjima, u politološkim diskusijama o njegovim praktično političkim i drugim posljedicama.

Proizveden je politički slušaj, ocjena izlaganja vjerskog službenika izbačena je iz sfere civilnog društva i prebačena u policijsko i političko pitanje.

Ta činjenica je višestruko, društveno i politički, simptomatična. Istina ili pogreške teorijske doktrine ne osporavaju se argumentima druge doktrine/a, već represivnim policijskim mjerama saslušanja i zastrašivanja, čak i vjerskih dostojanstvenika i eventualnom tužbom, što može imati dalekosežne društvene i političke posljedice, ne samo u odnosu na vjerske slobode, već i na sve druge vrste i oblike intelektualnih sloboda.

Svi koji iznesu neki stav s kojim se neko ne slaže, bio on opravdan ili ne, istinit ili ne, moraju u svojoj svijesti imati strah od policijske istrage i saslušanja.

U krajnjem slučaju, sudstvo u RS treba presuditi da li je hafiz Mahić svojom kritikom svetosavlja uvrijedio sve pravoslavce, a posebno pravoslavce u RS. To je vrlo indikativno u pogledu zaštite slobodnog naučnog, teorijskog i teološkog mišljenja, slobode govora, slobode izražavanja, civilnog društva općenito.  

Ali, to nije samo indikativno, to je mnogo više od toga, to je zabrinjavajuće i općezastrašujuće.

I, ne treba zaboraviti i da su to institucije koje negiraju genocid i nagrađuju presuđene za ovaj najveći zločin, institucije koje čine da su zločinci iz logora u kojima je kao dječak preživljavao Mahić zapravo ugledni građani.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.