Gobeljić: Otišao sam iz Podrinja, ali Podrinje nije iz mene

Razgovarao: Bajro Perva

U štampanom izdanju Preporoda objavljen je razgovor s Mustafa-ef. Gobeljićem, glavnim imamom Medžlisa Islamske zajednice Brčko. 

Preporod: Sudbina nas svršenika medresa je bila da sa petnaestak godina odemo od roditelja i zavičaja. Poslije bi uslijedio studij, pa imamski ili neki drugi posao. Ti si iz rodnih Gobelja, dio džemata Cerska, došao u Brčko. Kako danas, iz ove perspektive, sa sjeverositočne kapije Bosne, vidiš svoj rodni zavičaj?

Gobeljić: Spadam među ljude koji ne samo da se ne odriču, nego čeznu za zavičajem.

Kad bih mogao pozlatio bih te naše opustošene krajeve, sva ta naša mjesta u Podrinju.

Naravno, to ne mogu. Zato se odazivam na sve aktivnosti koje se tamo dešavaju. Učesnik sam svih tamošnjih akcija kad je u pitanju vjerska i općedruštvena infrastruktura. Tamo se uvijek lijepo osjećam. Sa puno emocija putujem u Cersku i Gobelje. Ja imam dva kultna datuma u zavičaju na koja obavezno idem. To je prvi august, dan otvorenja džamije u Cerskoj, kad u njoj proučimo mevlud i prigodnim programom se prisjetimo naših šehida. Drugi termin je okupljanje mojih Gobeljana u Gobeljama koje smo ustanovili 2008. godine. Dakle, jednom godišnje, prve subote nakon 11. jula, okupimo se na jednom mjestu i proučimo tevhid pred duše šehida Gobelja, Cerske i Podrinja. U Brčkom sam gotovo 32 godine. Najljepše godine života proveo sam ovdje. Ovdje sam stekao mnogo prijatelja.

Srce kao da je ostalo u tim podrinjskim brdima.

Preporod: Podrinje je oduvijek bilo rasadnik uleme.

Gobeljić: Baš tako. Tako i iz Cerske i Gobelja bilo je i ima podosta uleme. Postoje tri urbane sredine iz kojih je bilo mnogo uleme, a to su Mjesna zajednica Cerska (sa Rovašima i Gobeljama), Kamenica i Jelovče Selo. U moje vrijeme samo iz Mjesne zaajednice Cerska bilo nas je desetak u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu. Ceranin Bego-ef. Selimović bio je moj prvi i jedini muallim. Budući da sam tada bio osmi razred osnovne škole on me pripremao i za medresu. Prije toga, mekteb sam pohađao pred mojim rahmetli babom, koji je bio priučeni muallim. Bego efendija je zaljubljen u Cersku više od mene. Vjerovatno mu stjecaj okolnosti ide na ruku. On je jedan od kamena međaša ceranskog kraja i velika je podrška tamošnjim ljudima.

Preporod: Sad dolazimo do aktuelnosti unutar i oko Medžlisa. Šta se sve uradilo i na čemu je akcenat u trenutnim dešavanjima?

Gobeljić: Medžlis Brčko svojim se prostorom poklapa sa administrativnim granicama Distrikta. Imamo 21 džemat, u kojima je 28 džamija. Naime, u nekim džematima sagrađene su nove, a konzervirane stare džamije. Zaposleno je 20 dekretiranih imama, a samo u jednom džematu je honorarni imam.

Prošli smo trnovit put. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu devet džamija je je bilo uništeno, a pet imamskih kuća koje su bile u okupiranom dijeluBrčkog, bile su uništene ili devastirane. Također, uništene ili teško oštećene bile su i tri naše vrlo značajne zgrade: Islahijet, Mekteb-i ibtidaijje i Ruždija.

Obnovili smo sve džamije, imamske kuće, te spomenute zgrade. Otvorili smo obdanište Evlad, te privredno društvo Divanhana. Izgradili smo tri nove džamije u gradu. Prije rata u gradu je bilo 6 džamija, a, eto, sagradili smo tri nove. Potpuno je obnovljena infrastruktura. Alija Kučukalić je 1896. godine izgradio vakuf Ruždiju. U prizemlju su bile magaze u kojima se trgovalo, zarađivao se novac, a na spratu je bila škola. Potpuno smo vratili njegovu namjenu. Mi sada u prizemlju imamo restoran Divanhana, u kojem se sada nalazimo, a na spratu produženi boravak obdaništa Evlad. U visokom potkrovlju izgradili smo hotel i tako unaprijedili vakuf Alije Kučukalića. Njegov značaj se posebno vidi ako se ima na umu da Bošnjaci u Brčkom nemaju nijedan hotelski ili motelski objekat gdje mogu smjestiti pet ljudi. Izuzetak su neke pumpe koje imaju po dvije - tri sobe. Kad ju je vakif izgradio zgrada Ruždijje ona je imala dvije, a sada ima tri etaže korisnoga prostora.

Sa Divanhanom smo puno dobili. Ovo je ponajbolji, najzdraviji, najprirodniji kutak za Bošnjake, gdje mogu da se okupe, da razgovaraju o biznisu, porodično ručaju. Hrana je ukusna, a nije ni skupa. Ovo je misija u smislu da smo omogućili Bošnjacima da se mogu okupiti sa porodicom i prijateljima. Za ovo je vrlo zaslužan direktor Ravkić.

(Cijeli razgovor čitajte u štampanom izdanju Preporoda)