Potresno svjedočenje bh. spasioca iz Hataya: Nažalost, mi do sada nismo imali sreće da pronađemo nekog živog

Među brojnim spasilačkim ekipama iz cijelog svijeta koje pomažu građanima pogođenim razornim zemljotresom na jugu Turske, nalaze se i brojni spasioci iz Bosne i Hercegovine, kojih je oko 150 otputovalo u Tursku i aktivno radi na traganju za žrtvama.

Adi Vrabac, pripadnik Gorske službe spašavanja Kantona Sarajevo, sa timom spasilaca koji predvodi angažovan je na širem području distirkta Antakya, u gradu Hatayu, jednom od najteže zemljotresom pogođenih područja, javlja Anadolija.

U vrlo potresnom svjedočenju za Anadoliju, Vrabac je prenio vrlo teška iskustva tokom akcija traganja za žrtvama najrazornijeg zemljotresa koji je pogodio Turkiye u posljednjih 100 godina.

- Situacija je teška. Grad Hatay, gdje se mi trenutno nalazimo, čitav je bukvalno razoren. One zgrade koje su naizgled ostale čitave, imaju vrlo oslabljenu konstrukciju - pojašnjava Vrabac.

Tim spasilaca iz Sarajeva cijelu noć je radio na izvlačenju žrtava ispod ruševina u Hatayu, a na pitanja Anadolije Vrabac je uspio odgovoriti u kratkoj pauzi u kampu dok iz AFAD-a čekaju novu lokaciju. Zajedno s njima su i kolege iz Federalne uprave civilne zaštite.

Na pitanje kakva je stanje na terenu, Vrabac odgovara kako je riječ o vrlo teškim i haotičnim situacijama.

- Što se tiče lokaliteta koji je nama dodijeljen, tu za sada nije bilo preživjelih osoba. Jako su teške situacije jer su urušene veliki stambene zgrade. Na našim lokalitetima su uglavnom izvlačena tijela. Nažalost, mi dosad nismo imali sreće da na našem lokalitetu pronađemo ikoga živog - kazao je on.

Dodaje također kako su oko ruševina u Antakyi i sada brojne porodice, prijatelji koji čekaju da se pronađu njihovi najbliži ispod ruševina, a kakva atmosfera vlada na terenu ponajbolje se razumije iz ovih rečenica:

- Mučni su prizori. S nama u ekipi su ljudi koji su preživjeli rat u BiH, ali zaista mučni su prizori ovdje. Često su to i komadi, nekompletirana ljudska tijela, gdje se nalaze dijelovi jedne osobe, dvije, tri. Tu budu članovi iste porodice, rođaci, zaista teško i upečatiljivo iskustvo. Često ta potraga i neizvjesnost, čini mi se, više ljudima stvara stres nego sam pronalazak."

Dodaje također kako su oko ruševina još vijek broje porodice, komđije, koji čekaju.

"U Antakiji gdje se mi nalazimo bukvalno je sve iseljeno, niti jedna stambena jedinica nije sigurna za stanovanje. Tu su porodice, tu su prijatelji. Ima dramatičnih situacija. Dođe neka porodica pa govore kako su vidjeli ruku, ljudi su počeli i halucinirati. Opet, Turci kao narod su opet u svoj toj tragediji jako gostoljubivi. Uspijevaju se organizirati. Ovdje sve općenito konfuzno, ali s obzirom na razmjere onoga što ih je zadesilo dobro se drže. Ne dao Bog da se ovo ikome više ponovi - zaključuje u razgovoru za Anadoliju Adi Vrabac, vođa tima GSS Kantona Sarajevo.

(Preporod.info)