Ima li staža u islamu?

Piše: Muhamed Velić

U posljednje vrijeme, a posebno u godinama nakon agresije na našu domovinu, mogli smo čuti i vidjeti kako se ovo pitanje ili konstatacija odveć lahko poteže i vadi kao mač iz korica kada se vrši obračun s neistomišljenicima, a, opet, posebno je to bio slučaj kada se ovdašnja islamska tradicija, njena pragma i njeni sljedbenici, množi s nulom i ne pridaje joj se značaj i poštovanje kakvo zaslužuje. Odjednom su "novi" dokazi postali važni sami po sebi, sami za sebe i samo u svoje vrijeme ili od vremena njihovog manifestiranja (tj. vađenja iz korica), sve drugo je nevažno.

Naravno, žalosti nas činjenica da toga ima još uvijek i da se ta raspra uvijek rasplamsa kada dođu važni i određeni lijepi datumi unutar islamskog kalendara. No, doista, postoji li staž u islamu?

Kako neki tvrde da ne postoji, mi ćemo rezolutno kazati da on postoji, a za to postoje i debeli dokazi, pa, evo, nekih.

U suri Hadid Uzvišeni Allah kaže:

"I šta vam je pa odbijate da trošite na Allahovu putu kada će Allah nebesa i Zemlju naslijediti? Nisu jednaki među vama oni koji su davali priloge prije pobjede (Feth/osvojenje Mekke) i lično se borili – oni su na višem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lično se borili, a Allah svima obećava nagradu najljepšu; -  Allah dobro zna ono što radite." (Hadid, 10.)

A u hadiskoj građi postoji mnogo hadisa u kojima se ukazuje veći značaj pojedinim ashabima. Dakle, postoji u izvjesnom smislu diferencijacija i stepenovanje ashaba ili ashabska slojevitost, poznata kao "tabakatus-sahabah". Tako, postoje ashabi koji su "ašere mubeššere", to su poznata deseterica kojima je Džennet još na ovom svijetu obećan, postoje i oni koji su bili učesnici Bedra i oni koji nisu, oni koji su od samog početka bili s Poslanikom, a.s., a i oni koji su se skroz kasnije, nakon Fetha Mekke, pridružili Alejhissselamu i muslimanima.

Tako je jednom Allahov Poslanik, a.s., ukorio Halida ibn Velida zato što se prepirao s jednim ashabom koji je od početka bio s Allahovim Poslanikom, a.s., pa nije dao na svoje ashabe te mu je rekao da kada bi podijelili zlata koliko i brdo Uhud ne bi dostigli deredžu nekih od njih koji su bili s njim od početka.

Također, postoji i predaja koja se veže za hzr. Omera, r.a., dok je bio halifa, a u kojoj se kaže: Bila je godina gladi, stigla je neka hrana, zapravo, riža je stigla u Medinu da se podijeli Medinjanima, a halifa je nadgledao dijeljenje i ljude koji su stajali u redu. Onda je naišao Muavija koji je preko reda htio uzeti svoju gibiru, a onda je hzr. Omer hitro reagirao i vratio ga skroz nazad rekavši mu: "Posljednji si primio islam, posljednji si došao, posljednji ćeš i dobiti!"

Tako da zaključimo, kada neko pođe da vazi i pametuje našim starima, dedama i nenama koji su čitav život u islamu, ili općenito ljudima koji imaju staža u islamu, a osobito onima koji su bili muslimani u teškom komunističkom vaktu, koji su čuvali svjetiljku i žišku islama da se ne ugasi i rizikovali sve pa i vlastitu egzistenciju - neka imaju na umu ovaj ajet iz sure Hadid i da to ne rade, jer je deredža tih ljudi kod Gospodara velika.

Zato, treba dobro kožicu ili se(r)džadu izderati svojim koljenima i dlanovima da bi se moglo nekome nešta reći i lupati se u prsa. A kada se izdere kožica klanjajući i kada insan dođe na tu deredžu, onda i nema potrebe ikome išta govoriti. Jer, taj staž u islamu je zbog Allaha i Allahu pripada, naravno, ako govorimo o iskrenosti.

A, kako završava ovaj kur'anski ajet iz već spomenute sure: "Allah svima obećava najljepšu nagradu." I to je najvažnije.

Zato, treba jezik za zube i iskazati poštovanje prema braći i sestrama koji su dugo na sedždi. Allah svima obećava najljepšu nagradu.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.