Iz učeničke perspektive: O predrasudama i nepromišljenosti

Predrasude i stereotipi su zamka u koju upadne svaki pojedinac. Moj stav je da ne trebamo donositi sud o nekome ko nije dio našeg društva jer o takvim osobama nemamo kompletnu sliku.

Mogu reći da sam najviše razočarala sebe onoga dana kada sam primjetila da zbog pojačane šminke i poprilično profinjenog stila oblačenja kod nekih djevojaka stvaram sliku da ih karakteriše nadmenost i drskost. Život nas blagovremeno nauči kakvi biseri se kriju ispod tih školjki. I izreka da se ne sudi knjizi po koricama je kliše. Ali koliko zapravo promislimo o njoj?

Upitala sam sebe da li se ispod velike količine pudera kriju podočnjaci koje je uzrokovalo nespavanje zbog noćnog namaza. Da li se ispod te odjeće krije ruka koja udjeljuje, stomak koji ne pretjeruje i srce koje strepi na spomen Gospodara?

Možda smo nekada pomislili kako je neko pretjerao sa šminkom oko očiju, a ne znamo da te oči ne gledaju u haram i možda se cakle zbog ispunjenosti suzama svakodnevno. Gledamo prkos u hodu i ispravljena leđa, a možda je teret kao dunjaluk težak spušten na ta leđa.

I ovo se možda ponavlja, jer je to često čovjekov domet. Mi ni u šta nismo sigurni. Ne znamo da li ćemo sutra imati posao, porodicu i divan život. Ne znamo čak ni ima li nas u tom sutra. Eto to smo vam mi. Samo slaba, krhka bića koja se od svih najviše ogriješe prema sebi. Čovjek ništa i nikoga ne zna, a tako često, kako je to i svojstveno insanu, zaboravi.

U dunjaluku i izazovima našeg vremena zaboravimo na hadis u kojem voljeni nam Poslanik a.s kaže da je od ljepote vjerovanja ostaviti ono što nas se ne tiče. A ne tiče nas se ništa osim nas samih. Nije naša briga kako sebe predstavlja neko drugi, jer svako će pred Gospodarom stajati sam.

I premalo razmišljamo o tom susretu. Kako ćemo objasniti svome Stvoritelju iskrivljenu sliku koju stvaramo o robovima sa kojima je možda On zadovoljan? S kojim pravom osuđujemo ljude, a ne samo postupke. Predrasude se donose o ljudima, sa postupcima je jednostavno. Kur' an i hadis su nas podučili šta je lijepo, a šta suprotno od toga.

Damo sebi na značaju pa umjesto da preziremo grijeh, mi preziremo grješnika. Kakva ironija, grešnik prezire grešnika. A Božijom voljom nismo meleki, skloni smo greškama. Neka nam oprosti Gospodar svjetova što mi koji i sami pogriješimo nemamo sabura da ne prokomentarišemo nečiju grešku. On, u čijim rukama je apsolutna moć ostavi nas i svako jutro daje nam novu šansu da se pokajemo i učinimo nešto dobra, pa šta nam bude da mi ne dajemo šansu drugima?

Ne smetnite s uma, ni vi, ni ja, da su možda uske hlače kod pokrivene djevojke ili u afektu izgovorena ružna riječ nečija jedina greška. I taj neko možda moli Gospodara da mu da snage i oprosti mu, a mi, koji nemamo apsolutno ništa s tim damo sebi za pravo da damo svoj sud. Ne budimo oni koji osuđuju i sjetimo se Onoga koji će i nama suditi. A svi mi imamo zbog nekog djela strepiti jer "...čovjek je doista nagao.’’ (El-Isra, 11.)

S dovom da nas Gospodar ne prepušta samima sebi i da nam oprosti našu lahkomislenost.

Amna Kljajić/Gazi Husrev-begova medresa

(Preporod.info)