Lijepo mišljenje o Allahu, dž.š., je ibadet

Imati lijepo mišljenje (husnuz-zann) o našem Stvoritelju Allahu, dž.š., je sastavni dio našeg ispravnog vjerovanja. To je i u Poslanikovom hadisu jasno izrečeno kada kaže: „Lijepo mišljenje o Allahu je ibadet.“(Ahmed, Tirmizi, Hakim – sahih)

To je osjećaj koji vjernik treba posjedovati u cijelom svom životu, u svim situacijama kroz koje prolazi, bez obzira da li on te situacije i stanja doživljavao kao dobro i blagodat kojom ga je Allah počastio, ili ga iskušava, upozorava, pa i kažnjava određenim nevoljama i neugodnostima.

Abdullah ibn Mesud, r.a., kaže: „Tako mi Onoga pored koga drugog božanstva nema, iskrenom vjerniku ne može biti dato ništa bolje niti vrednije od lijepog mišljenja o Uzvišenom Allahu. Tako mi Allaha, šta god vjernik lijepo pomisli o Uzvišenom Allahu, On će mu dati to što je lijepo pomislio, jer je svako dobro kod Allaha.“(Ibn Ebi Dunja)

Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kudsiju prenosi da je Uzvišeni Allah rekao: „Ja sam uz mišljenje Moga roba o meni.“Allah, dž.š., se ophodi prema Svojim robovima skladno njihovom mišljenju o Njemu. Tako da onaj ko o Allahu, dž.š., ima lijepo mišljenje On će ga obasuti svojim blagodatima i ukazat će mu počast kojoj se nije ni nadao.

Kada učiš dove, imaj lijepo mišljenje o Allahu da će ti On primiti tvoje dove, kada dijeliš sadaku imaj lijepo mišljenje da će ti tvoj Gospodar nadoknaditi sve ono što si u dobre svrhe potrošio, što god ostaviš radi Allahovog hatora, znaj da će ti to biti nadoknađeno boljim nego što si propustio, kada tražiš oprost od Allaha, imaj lijepo mišljenje da će ti Allah oprostiti i tvoja loša djela zamijeniti dobrim djelima. Od situacija u kojima posebno dolazi do izražaja lijepo mišljenje o Allahu, dž.š., su:

- krizne situacije, neimaština, poteškoće, mnoštvo iskušenja, opterećenost dugovima i druge tjeskobe. Poslanik, s.a.v.s., daje rješenje za to pa kaže:

„Koga zadesi kriza i neimaština pa se iskreno osloni na Allaha (imajući lijepo mišljenje o Njemu) Allah će ga opskrbiti ubrzo, ili kasnije.“(Ebu Davud, Tirmizi i Hakim)

Najodabraniji ljudi, Allahovi poslanici, a.s., su prošli kroz različita iskušenja

Allah, dž.š., se ophodi prema Svojim robovima skladno njihovom mišljenju o Njemu. Tako da onaj ko o Allahu, dž.š., ima lijepo mišljenje On će ga obasuti svojim blagodatima i ukazat će mu počast kojoj se nije ni nadao.

i nedaće, ali sve to ih nije odvratilo od njihovog lijepog mišljenja o Allahu, dž.š., i njihovog pouzdanja u Njegovu pomoć. Kada su se Musa’ovi, a.s., sljedbenici pobojali za svoje živote od faraona koji je išao za njima sa svojom vojskom, Musa, a.s., ih smiruje i kaže: „Neće! Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.“(Šura, 62)

Za vrijeme Hidžre Ebu Bekr, r.a., se pobojao za Poslanika, s.a.v.s., dok su bili u pećini Sevr, pa mu Muhammed, s.a.v.s., kaže: „Ne brini se, zaista je Allah s nama.“(Tevbe, 40).

- prilikom učenja dova

Ko bude privržen dovi bit će mu olakšane nedaće i iskušenja kroz koja bude prolazio i dat će mu se berićet i blagoslov u svim poslovima. U jednom hadisu se kaže: „S dovom neće niko biti upropašten.“(Hakim)

Kada vjernik uči dovu treba imati lijepo mišljenje o svom Gospodaru i biti ubijeđen da će mu On uslišati ono što traži. Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Učite dove i budite ubijeđeni da će vam se uslišati.“(Tirmizi)

Prenosi se da je Omer, r.a., rekao: „Ja se ne brinem za to da će dova biti primljena, nego me brine kako ću učiti dovu, pa ako me Allah nadahne da dova bude kako treba proučena, njeno primanje će uslijediti nakon toga.“ - prilikom činjenja tevbe (pokajanja) U sklopu lijepog mišljenja o svom Stvoritelju vjernik treba imati na umu da je Allah, dž.š., Najmilostiviji, pa je čak milostiviji od majke prema svom djetetu.

Treba biti svjestan da Allah, dž.š., voli pokajanje i da se on raduje pokajanju od Svojih robova, te da će On oprostiti grijehe i smilovati se onome ko se iskreno pokaje. Spominje se da je Fudajl došao kod Sufjana i upitao ga ko je u najgorem stanju danas? On mu odgovori: Onaj koji misli da Allah neće oprostiti iskrenim pokajnicima.“Jer ko tako bude mislio on ima ružno mišljenje o Najmilostivijem Čija je milost obuhvatila sve što postoji.

- pri smrtnom času

U hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Neka nijedan od vas ne umre nikako drugačije osim s lijepim mišljenjem o Uzvišenom Allahu!“(Muslim)

Upravo zbog toga poznati učenjak Ibrahim Neha’i je govorio da su dobri prethodnici smatrali poželjnim da se pored onoga koji umire spominju njegova dobra djela koja je učinio, kako bi on imao lijepo mišljenje o svome Gospodaru, nadajući se Njegovoj milosti i oprostu.

Evo nekoliko primjera o ljudima koji su imali lijepo mišljenje o Allahu, dž.š.

Jednom beduinu je doktor saopštio da će umrijeti, pa ga on upita gdje će ići nakon smrti. On mu reče: - Ići ćeš Allahu. Beduin reče: - Ne osjećam nikakvu nelagodnost jer idem Onome od Koga se nadam svakom hajru.

Jedan drugi vjernik je bio na samrti, pa ga prisutni upitaše: - Šta misliš kako će Allah s tobom postupiti? On reče: Allah me je počastio dok sam bio u svojoj kući (dunjalučkoj), pa se nadam da neću biti manje počašćen kada budem u Njegovoj kući.

Jedan beduin je upitao Ibn Abbasa: - Ko će s nama svoditi račun na Sudnjem danu? On mu odgovori: - Uzvišeni Allah. Beduin uzviknu: - Onda sam spašen, tako mi Gospodara Kabe; jer Plemeniti kada ima vlast on se smiluje a kada ima moć onda oprašta.

Hasan Basri upozorava i objašnjava razliku između lijepog mišljenja i umišljenosti i opuštenosti, pa kaže: Ima ljudi koji su zavedeni nadom pa su napustili dunjaluk i nisu činili dobra djela. Neko od njih kaže: Ja imam lijepo mišljenje o svom Gospodaru... Slagao je, jer da je imao lijepo mišljenje činio bi i lijepa (dobra) djela.“

Molimo Allaha, dž.š., da nam podari lijepo mišljenje o Njemu, da nas počasti uživanjem u ljepoti naše vjere i dadne nam lijep završetak na ovom svijetu.

(Fuad Sedić/IIN Preporod)