Ljubav majke

Želim da oživim sjećanja i potaknem nas na stalnu dovu i lijepu misao na jednu divnu nenu, ali i sve njoj slične, drage i hrabre bosanske majke. Sjećanje i ponos na njihov način ispoljavanja ljubavi prema našem Pejgamberu, a.s. Njena životna priča je u mnogočemu posebna i danas se rijetko susreće. Rodila se u finoj i imucnoj porodici i dobila je najljepsi odgoj od svoje majke, koju je dobar dio Krajine pamtio po merhametluku i pobožnosti. Svu komociju i rahatluk napušta za radi ljubavi i udaje za svog odabranika, gdje zivi jedan skroman, moglo bi se reci i težak život. Da je u to vrijeme izrodila 11 djece nije bila rijetkost, ali i da je s 38 godina ostala kao udovica da ih sama hrani i odgaja, jeste. Bila je mnogo lijepa, tamnoputa, imala je dvije debele pletenice, na koje je mnogo bila ponosna i brižno ih česljala i čuvala kako bi njima prekrila prsa pri odlasku u kabur. 

Djeca su obično nosila imena u paru, pa je svoju nurli priču započela s dva imena: Nura i Nurija. A, ime kćerke Feride se našlo samostalno nakon sto je pribojala se od preseljenja sina Husejina. Vjerovalo se da parna imena nose istu sudbinu.

Tako se u Krajini manifestovala briga za preseljenje na bolji svijet. Prosaca je bilo na sve strane, ali njena odlučnost da ustraje uz svoju djecu je bila jača od svega. Mogu reci da je bila veoma religiozna i to u onom pravom iskonskom smislu. Pamtim dobro koliku je važnost pridavala čistoći prilikom namaza i učenju Mushafa kao i mevluda. To je najčešće radila uoči ponedjeljka i petka i uvijek bi prije toga okupala se i raspetljala svoje pletenice, obukla lijepe dimije i bluzu i samo bismo čuli iz njene sobe: „Kad je majka Muhammeda rodila.” Možda je jedna od posljednjih generacija koje su svoje obrazovanje stjecale na arebici. Tako je nakon Mushafa, glavno štivo bila knjižica „Smrt hazreti Fatime” pisana u rukopisu i Arebici. Ostala je kao uspomena i emanet njenom miljeniku, najmlađem sinu. Tom knjigom je prenosila toliku ljubav prema porodici Pejgambera, a.s. da smo svi negdje duboko urezali važnost toga. Njena ljubav prema Ehli bejtu (uzi članovi porodice Poslanika Muhammeda a.s.) manifestovala se i kroz nadijevanje imena svojoj djeci.

Tako je ime kćerke Fatime našlo svoje mjesto čak dva puta. Jednom u imenu Fatima, a drugi put u krajiškoj preinačici ovoga imena, Fata. Ime Amine, majke Poslanikove, našlo je svoju skraćenicu u imenu kćerke Minke. Sin Šaban nosi ponosno ime djedovog oca, a zasnovano na cinjenici da je to ime mjeseca za kojeg se kaze da je Poslanikov mjesec. Osim mevludom, ožvijela je i sjećanje na Pejgamberove unuke, Hasana i Husejina, nadjevsi dvojici sinova ova imena. Husejina je veoma rano ispratila na ahiret i uvijek se s tugom sjećala neobične ljepote tog mališana. Snagu ljute krajiškinja zapečatila imenima Halila i Muje i s ponosom isticala kako su to njeni heroji. Djeca su obično nosila imena u paru, pa je svoju nurli priču započela s dva imena: Nura i Nurija. A, ime kćerke Feride se našlo samostalno nakon sto je pribojala se od preseljenja sina Husejina. Vjerovalo se da parna imena nose istu sudbinu.

Ona je bila najmlađa mezimica. Bila je veoma mudra i znala je jako dobro komunicirati s porodicom. Tako je svakom unučetu davala osjećaj da ga najviše voli i da je najbolje sluša (poslije su shvatili kako je s njima mudrovala i taktizirala). U ranu zoru kada bi je pitali da li se naspavala, obično bi rekla da je cijelu noć putovala. Ukucani bi se na to smjehuljili. Govorila je: „dok sam mało do Amerike, pa Austrije, pa do Bihaća i Skokova, ih eto zore”. Time je ustvari pokazivala majčinsku
brigu i ljubav za djecu, koju je zivot rasuo po svijetu, tražeći sebi hljeba i selameta. Najupečatljiviji detalj njenog opraštanja od dunjaluka, ostat će mi slika kad ispod prozora njene sobe sjedi njena kćerka, bez da ona zna da je tu, a iz sobe se cuje vapaj i kroz suze moli „Moj Pejgambere, zalazi se za moj oprost, mnogo sam grijesna”. I ja ga molim, da ženi koja je svoj život obilježila sjećanjem na njega, koja je kroz sve nedaće i težinu života sačuvala smisao postojanja, bude zagovornik i da Milostivi spoji je s njegovom Časnom porodicom. A, od ovodunjalučke porodice ostavila je 5 kćerki, 5 sinova, 23 unučadi i 18 praunučadi. Sjetimo je se jednom dovom nje i naših divnih bosanskih majki. Neka ti je lahka zemlja i neka ti je sretan susret s Gospodarom. A, našem
Poslaniku a.s. neka je salavat i selam.