Kuka: Dok borci ARBiH dižu ruku na sebe jer ih hapse, 101 zločinac se krije u Srbiji, Hrvatskoj i drugim zemljama

Goražde, grad heroj, obavijen je velikom tugom. U noći s nedjelje na ponedjeljak sebi je život oduzeo bivši pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine i dobitnik najvećeg priznanja za ratne zasluge "Zlatni ljiljan" Muriz Hadžiahmetović.

Naime, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je prije nekoliko dana uhapsila šestoricu goraždanskih boraca Armije Republike BiH, među kojima i nosioca najvećeg ratnog priznanja "Zlatni ljiljan" Hadžiahmetovića zvanog Murgu, pod optužbom za navodne ratne zločine. 

I dok hapse, progone i procesuiraju heroje koji su branili Bosnu i Hercegovinu od agresora, goloruki išli na naoružane do zuba agresorske vojnike, za višegodišnju opsadu, uništavanje grada Goražda i ubijanje hiljada ljudi, među kojima i djece - presuđenih pripadnika VRS nema. Činjenica da je do danas potvrđena samo jedna optužnica za počinjene ratne zločine nad opkoljenim bošnjačkim stanovništvom Goražda, u zaštićenoj zoni UN-a, ubija preživjele građane i rodbinu žrtava. 

Za zločine nad Bošnjacima ovog područja tužilaštvima su dostupne direktive i zapovijesti, naređenja, izvještaji Vojske i rukovodstva RS iz kojih se jednostavno mogu identificirati planeri i izvršioci najtežih ratnih zločina i kršenja zakona i običaja ratovanja u periodu od aprila 1992. do decembra 1995. godine.  

Doc. dr. Ermin Kuka, viši naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu za Preporod.info komentariše poraznu istinu da se oni koji su branili BiH izjednačavaju s ratnim zločincima. 

- Činjenica na koju moramo stalno podsjećati je da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena klasična oružana agresija od 1992. do 1995. godine, kada su počinjeni stravični i gnusni, masovni i pojedinačni zločini nad Bošnjacima, uključujući i zločin genocida.

Prošlo je 27 godina nakon agresije, a da svi počinioci zločina nad Bošnjacima nisu privedeni pravdi i sudski procesuirani. Zapravo, danas se dešava nešto sasvim suprotno, da ne kažem paradoksalno, a to je da se nadležna tužilaštva i sudske instance bave procesuiranjem branilaca, pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji su stali u odbranu svojih porodica, svoje imovine, svoje domovine. Njima se sudi samo zato što su stali u odbranu onih koji su već bili targetirani da nestanu, samo zato što su Bošnjaci - kaže Kuka.  

Dodaje i da su institucije koje bi se trebale brinuti o njima, branioce ostavile da se sami bore. 

- Zbog nepostojanja bilo kakve podrške, neki od njih su se odlučili na radikalne mjere, kao što je ovaj primjer oduzimanja vlastitog života. To rade zbog velike nepravde koja im je učinjena. Živimo u vremenu narativa usmjerenog ka tome da se izjednače zločinac i žrtva, agresor i branilac, čime se svjesno i namjerno žele falsificirati historijski utvrđene činjenice na najvišim sudskim instancama u Evropi i svijetu. To je porazna činjenica kojoj sve više svjedočimo, posebno u novije vrijeme. Zapravo, radi se o dobro pripremljenoj i u praksi provođenoj strategiji onih koji štite zločince i nastoje skrivati njihove zločine, a tu, prije svih, mislim na aktualno rukovodstvo entiteta RS i okružna tužilaštva tog entiteta, uz nezaobilaznu podršku susjedne Republike Srbije. Grešaka svakako ima i od predstavnika onih koji bi trebali stati, ne samo u zaštitu pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, već i raditi na procesuiranju pripadnika tzv. VRS, za koje se zna da su vršili zločine nad bošnjačkim civilima, a i dalje se slobodno šetaju tim istim mjestima i gradovima u kojim su počinili zločine - naveo je Kuka. 

Navodi da su pojedina okružna i kantonalna tužilaštva aplicirala, shodno Revidiranoj strategiji, na projekte prema međunarodnim organizacijama, kroz koje su angažirali i uposlili dodatne kadrove (tužioce) koji se isključivo bave istraživanjem ratnih zločina.  

- Njihov rad finansiraju te organizacije. Osim tužioca, na isti način su angažirani i zaposleni istražitelji i stručni saradnici koji rade i koji su ispomoć tužiocima na predmetima ratnih zločina. Prema dostupnim i raspoloživim podacima, nisam primijetio da je, primjerice, konkretno Kantonalno tužilaštvo Bosansko-podrinjskog kantona uopće apliciralo na takav projekat. Također, Uprava policije MUP-a nije, shodno traženju u Strategiji, izvršila obavezu koja se odnosi na formiranje zasebne organizacione jedinice koja bi se, po Strategiji, isključivo bavila predmetima ratnih zločina - ističe dr. Kuka.  

Osvrnuo se i na tvrdnju da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ne procesuira agresore i ratne zločince. 

- Činjenica je da je neprocesuiranje ili nedovoljno procesuiranje krivičnih djela ratnih zločina višegodišnji problem u Bosni i Hercegovini. U decembru 2008. godine usvojena je državna Strategija za rad na predmetima ratnih zločina, koja je predviđala rješavanje prioritetnih i najsloženijih predmeta do 2015. godine. Budući da cilj nije ispunjen, u maju 2018. godine usvojena je Revidirana strategija, kojom je rok produžen do 2023. godine (rok koji su vlasti same zacrtale, a to je potvrdio i OSCE u junu 2022). I pored toga, nisu poduzeti adekvatni koraci u stotinama slučajeva, gdje je Haški tribunal pronašao dovoljno dokaza za podizanje optužnice. Posebno je izražen pravosudni zastoj u procesuiranju bivših pripadnika tzv. VRS. Rezultati po tom pitanju su gotovo pa poražavajući. Izvršen je prenos nadležnosti s Haškog tribunala na Sud Bosne i Hercegovine - A lista, s imenima 848 osoba, gdje je pribavljeno dovoljno dokaza za podizanje optužnica. Ali, poseban problem je što je značajan broj tih osoba nedostupan pravosudnim organima - navodi Kuka. 

Mnoge osobe su, pojašnjava, van zemlje, nedostupne pravosuđu, a ako im se i sudi, sudi im se pred pravosudnim oragnima zemlje u koju su pobjegli, a ne pred sudom države u kojoj su počinili zločine.  

Ističe da se prema podacima Misije OSCE u BiH iz septembra 2022 u Srbiji krije 44, u Hrvatskoj 38 optuženih, dok se 19 optuženih krije u Crnoj Gori, Švedskoj, Švicarskoj i Francuskoj.

- Bosna i Hercegovina ima sporazume s Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom o izručenju optuženih za krivična djela, ali su optuženi za ratne zločine izuzeti iz sporazuma. Predmeti stoje u Tužilaštvu i pitanje je da li će uopće i kada biti procesuirani - ističe Kuka. 

Dodaje da, i pored dokumentacije, dokaza, imena izvršilaca zločina, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine u posljednje vrijeme dosta selektivno pristupa rješavanju predmeta ratnih zločina, gdje se fokus prebacio na procesuiranje pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine. 

- Srpske, odnosno agresorske snage, počinile su ratne zločine u desetinama općina, uspostavile logore smrti, a danas se počinioci tih zločina slobodno kreću po Bosni i Hercegovini, upravo zbog nedosljednosti i neodgovornosti tužilaštava. Mnoge institucije su slale i šalju brojne prijave Tužilaštvu Bosne i Hercegovine protiv bivših pripadnika tzv. VRS, ali povratnih informacija nema. Pitanje je da li će i kada ti predmeti biti procesuirani, da li se čeka da zločinci umru prirodnom smrću - kaže Kuka. 

Naveo je primjer Dragiše Masala, profesionalnog oficira bivše JNA i general-potpukovnika tzv. VRS. 

- Dragiša Masal je u naređenju za daljnja agresorska djelovanja u operaciji napada na Goražde nazvanoj "Zvijezda 94", od 11. aprila 1994. godine, ispoštovao naredbu ratnog zločinca Ratka Mladića u kojoj se, između ostalog, navodilo:

"Gurajte energično naprijed, ne osvrćite se na ovo što se oko nas dešava. Turci moraju nestati s ovih prostora."

Upamćen je kao osoba koja je komandovala, rukovodila i naređivala akcije TG “Višegrad“ koje su rezultirale brojnim pojedinačnim i masovnim ubistvima civila na širem području Višegrada i Goražda. Budući da je preminuo 2017. godine, nije procesuiran i osuđen kao ratni zločinac. Niz je drugih zločinaca, za koje je Haški tribunal pribavio dovoljno dokaza i čija su imena poznata, ali Tužilaštvo ih još ne procesuira - podsjeća dr. Kuka. 

Napominje da je grad Goražde bio pod opsadom srpskih (agresorskih) snaga, a Rezolucijom 824 Vijeća sigurnosti UN-a od 6. maja 1993. godine je bio jedan od šest gradova u Republici Bosni i Hercegovini koji je dobio status "sigurne zone" UN-a.  

Međutim, koliko je Goražde bilo zapravo nesigurna zona, najindikativnije dokazuje dokument Komande TG "Višegrad", pod nazivom Plan obilaska, pomoći i kontrole b/g i discipline na borbenim položajima jedinica TG “Višegrad", dostavljen komandi Drinskog korpusa tzv. Vojske Republike Srpske na odobrenje, od 29. novembra 1993. godine. U tom dokumentu, koji je potpisao komandant-pukovnik Dragiša Masal, navode se zaduženja komandama 1, 2, 3, 4. i 5. podrinjske lake pješadijske brigade u sastavu TG "Višegrad", sa zadatkom koji glasi:

"Informisanje boraca i starješina s ciljem podizanja borbenog morala i discipline na viši nivo i aktivnostima za činjenje što nesigurnijeg položaja protivničke strane u zaštićenim enklavama." 

- Civilno stanovništvo Goražda je bilo podvrgnuto kampanji kontinuiranog snajperskog i artiljerijskog djelovanja, granatiranja, kao i stvaranja takvih uvjeta koji su trebali dovesti do potpunog ili djelimičnog uništavanja grupe (Bošnjaka) kao takve, što je jedan od akata zločina genocida. Ni dan-danas niko nije procesuiran za te zločine.

Prema istraživanjima kolege dr. Muamera Džananovića objavljenim u knjizi 2015. godine, u Goraždu je tokom opsade ubijeno 120 djece, a njih 428 je ranjeno. Svaki pripadnik tzv. VRS koji je bio na linijama opsjednutog Goražda je potencijalni zločinac. Uz to, postoje naredbe o granatiranju civilnih ciljeva, kao što su pijaca, džamija, bolnica, pošta... Međutim, i pored toga što postoji relevantna dokumentaciona građa o direktnoj odgovornosti, posebno komandnoj, pojedinih izvršilaca zločina, niko nije procesuiran. Stoga je potrebno da se svi nadležni organi, posebno u Bosansko-podrinjskom kantonu (Tužilaštvo, Uprava policije, MUP) u punom kapacitetu posvete tim pitanjima, jer je to u službi doprinosa punoj istini o opsadi Goražda u vrijeme agresije i borbi protiv narativa o izjednačavanju žrtve i zločinca - kaže dr. Kuka.  

Ovom prilikom podsjećamo i da se Preporod.info do sada u više navrata pismenim putem obraćao Tužilaštvu Bosne i Hercegovine s upitom zašto ne hapsi ratne zločince koji su sijali smrt po Goraždu, ubijali žene djecu i stare, silovali žene i protjerivali stanovništvo. Odgovore ni na jedan upit nikad nismo dobili.  

(A.N./Preporod.info)