Šta znači biti kao ashab?

Piše: dr. Senad Agić

Kako se poštuje duhovni autoritet?

Živimo u vremenu kada je vrlo teško dočarati šta znači biti spreman nekog slušati i služiti, pa kada je potrebno za njega i život dati. Puno razumijevanje ovog koncepta je od važnosti za muslimana, posebno za nekog ko želi da bude lider ili da s liderima usko surađuje.

Nije teško prigrliti pokornost Bogu, ali biti spreman na poslušnost ljudskom biću zarad Božijeg zadovoljstva i tako upotpuniti pokornost Bogu, to je već posve drugo pitanje.

Allah Uzvišeni kaže: "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim pretpostavljenim…" (Nisa, 59)

Ashabi Božijeg Poslanika, a.s., imali su svoje želje, snove i htijenja, ali su ih se odrekli i sebi u zadatak stavili aktivno pomaganje da se želje, snovi i vizije Poslanika, a.s., ispune. Pritom je Bog učinio da se želje i snovi svih njih vremenom ostvare. I Poslanik, a.s., je slično postupio. Sve svoje želje i snove je podredio služenju Božijoj volji i Objavi. Odrekao se svoje volje da bi prihvatio volju Uzvišenog Boga. Nagrada za to bila je da su se svi Poslanikovi snovi i želje ispunili, i dunjalučki i ahiretski.

Značenje riječi POZIV

Mi smo značenje pojma poziv vremenom dosta suzili tako da nam danas poziv znači samo ono čime se bavimo i šta nam je profesija, međutim, glavni poziv je onaj od Boga. Biti pravi musliman je prihvatanje i odgovor na poziv od Svemogućeg. U odazivanju na poziv od Boga da budemo kao ashabi, muhadžiri, ensarije i gazije leži puni smisao ove riječi.

Gdje bismo danas bili da Poslanik, a.s., nije odgojio i osposobio Ebu Bekra, Omera, Osmana, Aliju i ostale ashabe da nastave misiju islama od momenta kada je Poslanik napustio ovaj svijet? Iza njega je ostalo na hiljade u islamu odgojenih ashaba, muhadžira, ensarija i gazija, koji su nastavili rad na misji islama. Zajednica muslimana je napredovala i kvalitativno i kvantitativno na principima učenja, pokoravanja, poslušnosti i slijeđenja. Islam je započeo svoju misiju i najavio svoju svijetlu budućnost zahvaljujući ashabima koji su bili uvijek tu uz svog Poslanika da ga zaštite od prijetnji i opasnosti koje su mu dolazile od zakletih neprijatelja i da ga pomognu protiv sluga šejtanovih.

Je li jednostavno razviti duh ovih poziva?

Razvijati duh ovih poziva od Boga nije jednostavno ni lahko. Nije to lahko čak ni imamima, koji su za svoj poziv odabrali rad na aktivnom i svjesnom pokoravanju Bogu služenjem i promoviranjem Njegove vjere. I oni imaju svoje izazove, testove, pokleknuća i trenutke slabosti. Šejtan svakog, a posebno onog ko je obznanio svoj poziv na radu za Allahovu vjeru, neprestano napada svim raspoloživim sredstvima i metodama. Međutim, imami se učenjem, klanjanjem i dovama uspijevaju braniti od toga da ne posrnu u duhovnom napredovanju. Šejtan u svom nečasnom radu najviše koristi nagon buntovnosti. On čovjeka nagovara da se pobuni protiv toga da slijedi i uvažava bilo koji vjerski autoriteta (imama, šejha, alima, muftiju, reisa, čak i članove džematskog odbora…), zatim kada u tom uspije, nagovara ga da se suprotstavi i konceptu slušanja i slijeđenja Poslanika, a zatim ga okreće i protiv samog Boga.

U vjeri nikada niko nije postigao istinski duhovni uzlet ako nije morao da svoju predanost Bogu i Poslaniku potvrdi kroz predanost svom neposrednom, živom vjerskom autoritetu.

Odlike ashaba

Prije nego navedemo neke od odlika pravih i istinskih muslimana, neka svako sebe preispita i neka provjeri gdje je zakazao u nastojanju da svoje djelovanje uskladi sa svojim vjerskim autoritetom. Neka u srcu donese jasnu i čvrstu odluku da uz Božiju pomoć iz svoga bića odstrani sve porive buntovnosti, zavidnosti, negativnog nadmetanja, prigovaranja, pogovaranja, osvetoljubivosti, umišljenosti i egoizma. Ne treba nikada smetnuti s uma da je glavna funkcija pravog muslimana bila i ostala da bude na usluzi, da čini hizmet, da djeluje, pomaže, štiti i sluša osobu koja je u lancu emaneta pokoravanja zadužena za njega.

Navedimo neke od temeljnih odlika muslimana, koji se želi približiti stepenu ashaba.

1. Daje podršku svom lideru (imamu)

Posvećeni i istinski musliman uvijek je ispunjen lojalnošću, vjerom, smirenošću i optimizmom. To će imamu ili nekom drugom vjerskom autoritetu biti dovoljno olakšanje da zna da svog učenika ne mora "nositi na leđima" fizički, mentalno i duhovno. Dešava se nažalost da se onaj koji po pozivu treba da pruža podršku, pretvori u onog ko traži podršku. Umjesto da učenik pita "šta treba", učitelj mora da pita "šta treba",

2. Ima veliko poštovanje prema svom imamu, prihvata ga, uvažava i prilagođava njegovom načinu rada.

Bog nas je sve stvorio različitim. U pedeset posto slučajeva, tvoj pretpostavljeni će raditi drukčije. Ti bi to uradio na svoj način, ali to ne smije biti razlog da izazove problem ni tebi ni pretpostavljenom. Ono što je najbitnije jeste da znaš da je cilj rada tvoga učitelja postizanje Božijeg zadovoljstva. Ti možeš imati drukčije metode. Prihvatanje rada i metode koju koristi tvoj imam učinit će da se dva srca zavole. Imam će shvatiti da ti nisi tu da se prepireš nego da zajedno radite na postizanju rezultata i ciljeva koje je pred obojicu postavio Uzvišeni Bog, Njegov časni Poslanik i više instance odlučivanja.

3. Instinktivno razumijeva imamove misli

Koliko ima ljudi toliko ima mišljenja. Umjesto insistiranja na svom mišljenju, učenik će raditi na tome da se prilagodi mišljenju svoga lidera. Jedinstvo i usaglašenost su važniji od toga da insistiramo na svom mišljenju. Dok god je Muhamed, a.s., bio živ, nije bilo mišljenja koja bi se suprotstavljala njegovim, osim kad je on sam tražio mišljenje drugih. Tek kad se Poslanik preselio na Bolji svijet, počelo je odstupanje od ovog principa,

4. Slaže se s liderom i potpuno mu je odan

Većina muslimana ne razumije ovaj koncept i smatra ga servilnim i ponižavajućim. Međutim, ovaj princip se nalazi i u tekstu Kur’ana i u praksi Poslanika Kur’an nas uči da autoritet u svojoj sveukupnosti dolazi od Boga. Odbijanjem odanosti lideru s autoritetom mi ustvari odbijamo da budemo predani Bogu. Islam znači potpunu predanost Bogu. Ona se ne postiže samo tako što ćemo reći: "Ja nemam problema da budem predan Bogu." Ovo gdjekada možemo čuti čak i od praktičnih muslimana. Ali, kako će neko postići potpunu pokornost Bogu ako odbija da sluša i uvažava onog ko je nosilac produženog Božijeg autoriteta?

Pogrešno je na ovu vrstu autoriteta gledati kroz osobu, koju možemo voljeti ili ne voljeti. Osoba je prolazna, autoritet je stalan. Osoba je stvorena, autoritet je nestvoren. Slušanje i pokoravanje priznatom nosiocu vjerskog autoriteta znači slušanje i pokoravanje samom Bogu i Njegovom Poslaniku i obratno. Svako odstupanje od potpune poslušnosti autoritetu predstavlja buntovništvo, a ona je upravo princip na kojem šejtan gradi svoju rušilačku strategiju u borbi protiv uspostavljanja Božijeg carstva na zemlji preko Njegovog halife - Sina Ademovog, Čovjeka. I sami možemo vidjeti gdje nas je odvelo suho verbalno iskazivanje pripadanja šehadetu, a gdje nas vodi postupanje po šejtanovim principima u svakodnevnom životu. Kako možemo očekivati da će neko, pa čak i naša djeca, prihvatiti Kur’an kao svoj vodič ako ni mi sami ne radimo po njemu? Naša selektivnost u slijeđenju Kur’ana najvidljivija je u onom segmentu gdje se trebamo odreći svoga ja u ime viših i uzvišenih ciljeva. Bog je postavio pet stubova za Svoju vjeru, ali ni šejtan nije spavao. Njegovi stubovi (šartovi) od većine modernog svijeta široko su prihvaćeni: Egoizam, hedonizam, individualizam, konformizam, konzumerizam, oportunizam…

Konačno, treba i ovo reći: Svemogući Bog ti neće dati od Svoga autoriteta sve dok ne naučiš kako da uvažavaš Njegov autoritet u drugom. Jedan poznati alim je rekao: "Nećeš moći da vodiš ako nisi naučio da slijediš",

5. Mora biti snažan, nepokolebljiv i izdržljiv

Musliman koji želi da se duhovno uzdigne, da bude potpuno posvećen svome cilju i da vjerno služi svoga lidera, nikada sebi neće dozvoliti da bude žrtva apatije, nemoći, razočarenja i da kaže: "Niko ne priznaje moj rad i zasluge, ukoren sam povrh svega, što mi ovo sve treba!" Svakako će tokom služenja svoga autoriteta koji je također od mesa i krvi kao i on, dolaziti do iskušenja, ali snagom vjere i fokusiranošću na krajnji cilj, pravi musliman neće odsutati, a pogotovo neće izdati misiju i viziju. Svojevoljno napuštanje zadatka služenja pretpostavljenog u vjeri smatra se izdajom Boga i Poslanika,

6. Prima naređenja poslušno i izvršava zadatke blagovremeno

Da bi neko bio dobar lider, prije toga mora naučiti kako da bude dobar sljedbenik. Biti dobar sljedbenik znači povjerene naloge izršiti na vrijeme i efikasno. Ako imaš aspiracije da jednog dana postaneš lider, onaj kojeg danas slijediš i služiš mora biti siguran da će njegove naredbe biti izvršene na najbolji mogući način i da se na tebe može pouzdati u najpunijem značenju ove riječi,

7. Naredbu smatra svojim prioritetom

Bude li upitan da nešto uradi, to izvrši odmah na najbolji mogući način. Rukovodilac je najsretniji kada ima sekretara ili asistenta koji efikasno izvrši što mu je zadato i povjereno.

Ovako osposobljen i s ovakvim odnosom asistent će vremenom postati istinski predstavnik svoga vodiča i tako steći naklonost i Boga i Poslanika i onih koji će ovakav njegov angažman prepoznati kao bogougodno djelo. Mišljenje cinika ga neće zbuniti niti pokolebati. Naprotiv, uvijek će zajedno sa svojim pretpostavljenim raditi na odbrani islama i Islamske zajednice koju obojica svjesno, posvećeno i savjesno služe. Uspješnost lidera se ogleda u dostignutim ciljevima i uvažavanju onih koji ga slijede.

Šta lider treba da ispuni da bi postao uspješan?

1. Prije svega lider treba da iskreno Boga zamoli da mu otkrije pojedince koje je On, Allah osposobio i obdario predispozicijom da bezuvjetno izvršavaju Njegovu misiju na zemlji

Pravo jedinstvo između lidera i asistenta ne leži nužno u krvnom srodstvu, nego prije svega u jedinstvu njihovih nijjeta da zajedno grade Božije carstvo na zemlji. Za takav zadatak pozvano je svako ljudsko biće, svako dijete Ademovo. Na liderima je da svakom odrede njegovo mjesto i funkciju, ne prema krvnom srodstvu, nego prema stepenu usklađenosti s njegovim vizijama i aspiracijama,

2. Lider mora biti spreman da ulaže u svoje asistente

Svi su Božiji poslanici ulagali u svoje sljedbenike tako što su ih poučavali i uvježbavali za zadatke koje će kasnije besprijekorno izvršiti kao sastavni dio Božanske misije na zemlji. Gdje bismo mi danas bili da Poslanik a.s. nije osposobio četvericu pravednih halifa da nastave slijediti Put i Misiju nakon njegove smrti. Šta da je Poslanik rekao: “Ja sam vođa ovdje, ja nemam vremena da se maltretiram i trošim dragocjeno vrijeme na vas neznabošce!” Ovakav odnos je evidentan kod nekih današnjih lidera. Treba znati da ovo nije od Boga. Ovo je od šejtana. Bog ne traži od lidera da kontrolišu živote drugih ljudi, nego da budu učitelji i primjer svojim potencijalnim sljedbenicima,

3. Lider zadaje zadaću i pruža autoritet

Bog želi da lideru dodijeli kvalitetne asistente koji će ga na adekvatan način pomagati. Lider ne treba da bude pretjerano suzdržljiv u prepuštanju da zadatke s njegovim blagoslovom obavlja njegov asistent. Oni lideri koji su suzdržljivi i nepovjerljivi guše kreativnost koju sljedbenik asistent može da ispolji prilikom izvršavanja zadatka. Tako samo ugrožavaju kvalitetno ispunjenje zadatka. Lider ponekad iz straha da ne izgubi kontrolu i iz straha da asistent ne postane uspješniji i prodorniji od njega, destabilizira zajednicu i kompromitira njene ciljeve. Svaki istinski lider sretan je da za asistente ima pojedince koji su inteligentni, talentovani, mudri, optimistični i puni entuzijazma. To će mu olakšati kako da ih na najbolji mogući način angažira. Ako se asistent obaveže da zadatak obavi odgovorno i savjesno, onda mu se mora dati i odgovarajući autoritet (odriješene ruke) i povjerenje. Istinski lider zna iz iskustva da što više od svoga autoriteta daje drugom to njemu Bog više vraća i obratno,

4. Lider prepoznaje kod ljudi one karakteristike koje su krasile ashabe

Svaki pripadnik islama je dužan razvijati duh i karakter ashaba. Potrebno je učiti o  onom ko je Bogu najdraže ljudsko biće, o Muhammedu, a.s., o njegovom karakteru i osobinama. Moguće je da do nas, globalno posmatrano, ne dolaze Božiji blagoslov i pomoć uslijed naše pregoleme čežnje i nagona za stjecanjem slave i političke moći.

Ljudska dimenzija lidera

Može li lider biti neraspoložen, može li napraviti grešku, počiniti grijeh? Naravno da može! Kakva je tada naša reakcija? Hoćemo li ga napustiti i potražiti drugog? Ili ćemo ostati sa svojim liderom i u najtežim i neočekivanim situacijama? Ashabi su ostajali sa svojim Poslanikom a.s. i kada su pobjeđivali, kao u bici na Bedru, i kada su bivali poraženi, kao u bici na Uhudu. Porazi su čak potrebni - da se vidi na koga se možemo osloniti na duže staze. Rad za vjeru i čovjeka je maraton, a ne sprint.

Istinski lider je transformativno biće. Nekada je orao, nekada janje, kada treba on je i zmija, ali najčešće je golub, koji simbolizuje donosioca mira, stabilnosti i sigurnosti. Većina ljudi imama vidi kao orla, kada na minberu drži hutbu, upozorava, poučava i iskazuje nešto od autoriteta koji su mu Allah i Njegov poslanik ostavili u emanet, dok ashab može ponekada da uoči i osjeti kada je neraspoložen, kada izgovori i nešto što može da nas povrijedi. Nije teško imama uvažavati kada se ponaša kao orao pod okriljem višeg autoriteta, koji je tada posve vidljiv, ali nije lahko uvijek ostati lojalan kada se ponaša “lukavo” kao zmija.

Neki članovi džemata (džematlije) imaju sasvim pogrešnu predstavu o tome šta imam i članovi džematskog odbora rade. Obično se misli da oni kada god su zajedno, uglavnom, zikir čine, dove upućuju, Kur’an uče, namaze klanjaju. Međutim, rad u džematu s imamom ogleda se u timskom radu, ne samo kada klanjaju, nego i kada donose odluke, kada zavrnu rukave da zajednici pruže najoptimalnije uslove, ne samo za trenutne potrebe džemata, nego i za njegovo stalno napredovanje i razvoj, za bolju budućnost. Disciplinovan rad i požrtvovanost za druge kroz timski rad je u temelju naše vjere.

(IZBSA/Preporod.info)