Jerusalem u Kur’anu (2. dio)

I osluškuj onoga Dana kada će pozvati glasnik iz mjesta koje je blizu! (Qaf, 41)

‘’Dan’’ je Dan oživljenja kada će duše biti pozvane na suđenje. Glasnik je, kažu komentatori Kur’ana, melek Israfil. ‘’Mjesto koje je blizu’’ je Stijena u Kudsu, Jerusalemu (sahre Bejti-l-Makdis), sa koje će melek pozvati: ‘’O, ljudi, uputite se ka polaganju računa. Allah vam naređuje da se sakupite zbog suđenja!’’ U komentarima Kur’ana se veli da je ta Stijena mjesto na Zemlji koje je najbliže nebu ili da je ona centar Zemlje (Ibn Džuzejj, Teshil, 4/66; Ibnu l-Dževzi, Zadu l-mesir, 4/102). - Muslimani su od dolaska u Jerusalem ovaj grad nazvali Bejtul Makdis (Mukaddes): Sveta kuća, ili samo Kuds: Sveti grad.

U kućama koje je Allah dozvolio da se podignu i da se u njima spominje Njegovo ime, hvale Njega jutrom i večerom. (en-Nur, 36)

Ovaj ajet dolazi nakon dobro poznatog ajeta o tome da je ‘’Allah svjetlo nebesa i zemlje’’. Očigledna interpretacija ajeta jeste ta da su ‘’kuće’’ sve kuće, džamije i mjesta iskrenog obožavanja, gdje god se one mogu naći (Taberi, Džami’u-l-bejan, 7/6063). Ipak, neki tradicionalni komentatori specificiraju ‘’kuće’’ na kuće u Jerusalemu (bujut Bejti l-Makdis), Mekki i Medini. Ibn Burejde još više specificira, odnosno ‘’kuće’’ ograničava na četiri džamije koje su sagradili isključivo vjerovjesnici: Kabu u Mekki, Jerusalemski mesdžid, (Poslanikovu) džamiju u Medini i Džamiju u Kubba’u (Kurtubi, El-Džami’ li ahkami l-Qur’an, 15/270).

I učinili smo sina Merjemina i majku njegovu znakom, i sklonili smo ih na jedan brježuljak pogodan za boravak i sa tekućom vodom. (el-Mu’minun, 50)

U ajetu sure Merjem (22) ‘’brježuljak’’ (rebve) se naziva mekan kasijj - udaljenim mjestom. Identitet ovog mjesta izazvao je mnogo rasprava. Zamahšeri i Bejdavi nabrajaju slijedeće lokacije: a) mjesto u Jerusalemu jer je ono na brježuljku ili uzvišici; b) mjesto u Damasku; 3) Remla u Palestini; 4) mjesto u Misiru, Egiptu (Tefsiru-l-Keššaf, 709; Envaru-t-Tenzil, 2/472). ‘’Pogodan za boravak’’ podrazumijeva da su se na brježuljku nalazile njive gdje se moglo baviti zemljoradnjom i voćarstvom.

I spasismo njega, a i Luta, u zemlju koju smo blagoslovili svim svjetovima.
(El-Enbija’, 71)

Pod ‘’njega’’ misli se na Ibrahima, a.s.; pod ‘’zemljom koju smo blagoslovili svim svjetovima’’ misli se na Šam (Zamahšeri, Tefsiru-l-Keššaf, 683; Ibn Džuzejj, Teshil, 3/30). Ibn Kesir navodi da je ‘’blagoslovljena zemlja’’ Mekka, a neki su rekli: Jerusalem ili Egipat (Tefsiru-l-Kur’ani-l-’azim, 3/247).

Suludi među ljudima će reći: “Šta ih odvrati od Kible njihove spram koje bijahu?” Ti reci: “Allahu pripadaju i Istok i Zapad! On koga hoće upućuje na Pravi Put!” (El-Bekare, 142)

Prema tradiciji, poslanik Muhammed, a.s., oko šesnaest mjeseci poslije njegovog iseljenja u Medinu, u namazima se okretao prema Jerusalemu. Onda je smjer namaza promijenjen ka Mekki.

A Sulejmanu [potčinismo] vjetar jaki, puhao je po zapovijedi njegovoj prema zemlji koju smo blagoslovili. Mi sve dobro znamo. (el-Enbija’, 81)

Ponovo: ‘’zemlja koju smo Mi blagoslovili’’ je Palestina, u kojoj je Sulejmanov, a.s., glavni grad, Jerusalem, bio smješten. Ovime Uzvišeni Allah potvrđuje drevnu tradiciju da je Sulejmanova čuvena mudrost uključivala sposobnost kontrole duhova, vjetrova i cijele prirode (M. Al-Khateeb, Al-Quds, 94-95).

I pozvaše ga meleci, dok se on stojeći u mihrabu molio, i rekoše: “Allah te obveseljava Jahjaom koji će vjerovati u riječ od Allaha, koji će prvak biti, i čedan, i vjerovjesnik od onih dobrih.” (Ali Imran, 39)

Zekerijja, a.s., dakle, prima prima vijest da će dobiti sina po imenu Jajha (biblijski Ivan) u Jerusalemskom hramu.

Brojni događaji povezani sa životom Isaa a.s., smješteni su, prema Kur’anu, u Jerusalemu. Također, u Kudsu hazreti Merjema blagoslovljena je zimskim voćem u ljetno doba kao poseban dar od Allaha, dž.š.

Zatim, Isa, a.s., je govorio Merjemi dok je još bio dijete u kolijevci, a što je bilo prvo čudo u Bejtu-l-Makdisu. Odavdje je on živ uzdignut na nebo kako bi bio spašen iz kandži njegovih neprijatelja koji su ga htjeli ubiti. Isaovom, a.s., dovom, također kod Bejtu-l-Makdisa, sa neba je spuštena izobilna sofra sa hranom.

U islamskoj eshatologiji, Isa, a.s., će se spustiti sa neba kod Damaska i uputiti prema Bejtu-l-Makdisu. Dedždžal (Antikrist) neće ući u Jerusalem, čije područje će meleci osiguravati. Njega će Isa, a.s., ubiti na vratima Lud. Bejtu-l-Makdis će biti zemlja okupljanja i proživljenja i mjesto gdje će se puhnuti u Rog sa Stijene u Bejtu l-Makdisu.